Riječ kao savjet

2
22

Rekli su mi da broj ne znači ništa. Rekli su mi da se tragovi vremena najbolje ogledaju u onome što je prošlo. Nikada se nisam sa time složila. Za mene je najbolji trag u vremenu – pobjeda! Pobjeda se ne broji riječima, pobjedi se ne divi uspjesima, pobjeda se ne bilježi pismima. Zapamtite da pobjeda je kad staneš kraj ogledala i vidiš odraz koji je toliko toga postigao, bez ičije pomoći. Pobjeda je i kad, bez stida i srama, sa ponosom u očima, staneš pred onoga koji te tome naučio, i u ime Gospodara, kažeš mu – Hvala!

Muamer Zukorlić, jedno ime, jedna ličnost, mnogo riječi i mnogo djela. Čovjek koji na svom putu gazi trnje postavljeno od strane onih koji ne umiju cijeniti prave vrijednosti, od strane onih koji ne znaju šta znači sačuvati bošnjačku tradiciju, kulturu, i uopće identitet.

Evo, još malo vremena je ostalo do izbora. Ali šta i kada prođe sve, gdje će biti oni koji su plaćali glasove, gdje će biti oni koji su obećavali, koji su uzimali, a nisu davali? Poznajete li ih? Vidite li u njihovim očima laž dok vam oblikuju priču kako bi vas poslali na predizborno spavanje? Bojite li se Allaha što idete putem sa kog je nepravda odavno satjerana, sa kog je ponos odavno izblijedio?

Ja vas ne prepoznajem! Ovo nije moje vrijeme, ovo nije mjesto za mene.

Svoje vrijeme poklanjam onima koji ga zaslužuju, onima koji znaju da se vrijednost čovjeka ne mjeri gracioznošću, niti nastupom, već dostojanstvom koje pored svega toga iznese. Moja riječ nije opomena, moja riječ nije pritisak, niti je vjetar da se rasturi i iščezne. Moja riječ je savjet za one koji dolaze, da odaberu pravi način uz pomoć kojeg će doći do određenog cilja.

Govoreći uopće o omladini, osvrnuću se prije svega na našu omladinu iz Priboja. Znamo kakve ciljeve je postavio naš lider, Muamer Zukorlić, znamo šta je podrazumjevao pod sredstvima koja smijemo upotrebiti da bi došli do tog cilja; znamo i ko su oni koji su sve to izabrali – to su ljudi, to su naši očevi, naše majke, naša braća, i naše sestre. A znate zašto sam najviše ponosna? Jer mogu ići slobodno ulicom a da se ne plašim da će mi neko uprljati obraz, da će mi neko pogaziti dostojanstvo, da će me nasamariti ili uvesti u krug spletki i laži. I opet zašto? Jer sam učila od najboljeg. Znam da će omladina iz Priboja prepoznati pravi kvalitet, da ono što naš lider postiže svojim radom i trudom predstavlja temelj na kom se bazira rad budućih generacija. I zrno je malo, ali kakvi su mu plodovi?  Naša stranka je mlada, ali ne ostaje li svijet upravo na mladima, ne temelji li se sve na teškom početku i na muci čiji su plodovi slatki? O tome je naš lider uvijek govorio, i ova omladina Priboja je svjesna da je odabrala put na kom će tog istog lidera pratiti i biti mu svestrana podrška.

Rekoše „Ma kakav bosanski jezik, kakvi Bošnjaci, kakva kultura, kakva tradicija?“ Mi dokazujemo kakva. Samo mi možemo pokazati da zaista vrijedimo onoliko koliko postignemo. Naša omladina zna da svaki pravi put kao iskušenja do cilja nudi velika raskršća. Na tim mjestima se prepoznaju najjači. Pa nije li nas upravo naš lider naučio da nam je snaga najpotrebnija? Nije li nam svojim govorima pokazao da rečitost, obrazovanje, dostojanstvo i tradicija zatvaraju sva dušmanska vrata, a otvaraju ona na koja pokucamo. Upravo takva vrata se najteže otvaraju, ali ono što je iza njih pripada pobjednicima.

Ponekad, zagledana kroz prozor svoje sobe, oblacima ispisujem tajne duše. Razum umije da pomuti ideje. No, ništa nije bez razloga, bez razmišljanja, nema prave odluke. Kada odlučite da stanete na neki put, taj put postaje samo vaš. Svaka odluka koju donesete na tom putu, je vaš izbor, samo vaš. Zbog toga je omladina u Priboju prihvatila da ima samo svoj izbor. I ona će ustrajati. Naša omladina neće dozvoliti noževe u leđa, ali naša omladina neće nikome ni zabijati nož u leđa. Ova će omladina jednoga dana svojoj djeci i unučićima govoriti o pravim vrijednostima, pokazati na kakav su svijet došli i kakav svijet treba sebi za život da stvore. Ovu ćemo omladinu gledati iza zastora koje će spuštati iz zavisti. A ona će opet imati šta da predstavi. Nećemo od ove omladine očekivati razočarenja, kazne, niti lažne radnje, nedozvoljene i prljave, zbog toga što ova omladina zna da se osloni na islam, na islamske propise, na svoju vjeru i kulturu. Znate zašto „one druge“ tlače i o njima ružno govore? Jer oni ne znaju ko su, jer ne znaju kojim putem da krenu, ne znaju kome da se obrate za savjet. Mene su učili da je riječ najbolji savjet i najteži amanet. A moj savjet i moj amanet ostaloj omladini staje u dvije riječi – Muamer Zukorlić.

Riječ za rječju, red za redom, rečenica za rečenicom. U nedogled. Kažu da najljepša misao stane u najmanje riječi. Ja se sa tim ne bih složila. Onaj koji mnogo misli, mnogo i čini. U svemu tome najvažnije je ispravno misliti. Ne zbog nas, već zbog onih koji dolaze poslije nas. Jer, zapamtite, odraz u ogledalu će reći sve ono šti vi prešutite.  

Autor: Larisa Karaosmanović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Autorka Larisa Karaosmanović fali toliko da trebamo ispitati muamera zukorlića i sa druge strane. Muhamed a.s. je naš uzor koji nikad nije napustio svoj bajrak. Da figurativno ovo bolje pojasnimo ako postoje dva broda recimo brod srbija i brod sandžak svaki od ova dva broda ima i svoju zastavu. Šta bi Larisa Karaosmanović rekla kada bi muamer zukorlić iskoristio posadu broda sandžak da bi prešao na brod srbije i pod njenom zastavom, uživao blagostanje. Za njega će reći narod da ih je ostavio, izneverio i t.d. i da se prema tome nije ugledao na Muhameda a.s.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.