Arebica ili arabica, matufovača, matufovica, mektebica, specifično bosansko pismo, kao što je i bosančica.
Oživljavanjem arebice, sigurni smo, pokrenuli bi se i davranisali mnogi na prikupljanju preživjelog kulturno-historijskog nasljeđa, jer do sada uglavnom nas je karakterisala nebriga i indolentan odnos prema našoj baštini.Arebica je nastala ulaskom Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski i kulturni krug. U periodu od 15. do 20. vijeka u Bosni je na bazi ovoga pisma nastala specifična naporedna pismenost spram pismenosti na bosančici. Bošnjaci, koji su prakticirali islam kao svjetonazor i vjeru, kao moral i kulturu, proizveli su arebicu – arapsko pismo prilagođeno fonetskom sistemu bosanskog jezika. Oni su se služili ovim pismom kao i bosančicom i nisu bili nepismeni. Na ovom pismu je nastala neobična, bogata duhom i umjetnošću, književnost nazvana alhamijado književnost. Najstariji bosanski tekst pisan arapskim pismom je Početnica iz doba Mehmeda II el-Fatiha (1451-1481). Od 17. vijeka pisci upotrebljavaju arapsko pismo za pisanje svojih djela na bosanskom jeziku. U 19. i 20. vijeku bilo je pokušaja i nastojanja da se arapsko pismo fonetizira – adaptira fonetici bosanskog jezika. Najuspješniji je bioMehmed Džemaludin-ef. Čaušević. Njegov način pisanja zvao se matufovača, mektebica (Matuf, nadimak). Štampanje knjiga matufovicom završeno je 1941. god. (posljednja knjiga je od M.S. Serdarevića Fikhul-ibadat). Poslije toga je ostala u ličnoj korespondenciji kao i bosančica.
Književnost pisana arebicom pretežno je u stihu, ali ima i proze, uglavnom vjerskog sadržaja. Arebicom je štampano oko 50 knjiga. Od književnih djela pisanih arebicom ističu se ilahije – pobožne pjesme, srodne narodnoj poeziji, te kaside – poučne pjesme. Uz to ima i domoljubive i ljubavne lirike. U prozi su pisani: mahzari i arzuhali (službene predstavke i legende). Arebica ima neka slova kojih nema u arapskom, a neka su uzeta iz turskog iperzijskog jezika.
Godine 1878. Bosna je prešla posve na latinicu, ali se arebica i dalje održala kod Bošnjaka, osobito u vjerskoj službi.
Bosanski sabor je 1911. god. donio zaključak da svi javni natpisi uz latinicu i ćirilicu treba da budu napisani i na arebici. Vlada je poništila tu odluku.
Dakle, ovdje se može konstatovati: tokom prošlog vijeka Bošnjaci su bili jedna od rijetkih nacija sa više pisama (bosančica, ćirilica, arebica, latinica).
Prvo djelo štampano na arebici nakon 64 godine je strip „Hadži Šefko i hadži Mefko“ objavljen 2005. godine (autori: Amir Al-Zubi i Meliha Čičak Al-Zubi), koje je ujedno i prvi strip na arebici uopće. U ovom djelu Al-Zubi je uveo i neke promjene u pravopisu bosanske arebice, učinivši je potpuno nezavisnom od pravopisa orijentalnih jezika.
Arebica – pismo naših predaka. Nakon više od jednog stoljeća od njenog nestanka i dan-danas se srećemo sa njom, prvenstveno na nišanima i rijetkim sačuvanim natpisima na preživjelim orijentalnim kulturno- historijskim spomenicima.
“…Riječ nišan je persijskog porijekla, a znači cilj, meta, biljeg, odlikovanje, nadgrobni kamen, znak, znamenje… Nadgrobni spomenici u muslimana su nišani. Okolo džamije i na grobljima imade ih tolika množina da bi ih se moglo uz minarete nazvati simbolom muslimana…” (M. Čaušević: “Umjetnost bašluka”)
Nažalost, rijetki su oni koji su u stanju pročitati taj TARIH (tarih – historija, tur.), bez obzira da li je pisan na arapskom, (staro)turskom ili bosanskom jeziku, pa čak ponegdje i na persijskom.
Kao jedan od glavnih segmenata naše prošlosti neizostavno se treba posvetiti ovom pismu, čije učenje bi nas približilo svom temelju – arapskom pismu. S tim u vezi, korisno bi bilo napraviti kompjuterski program koji bi omogućio pisanu komunikaciju na arebici, pa formirati i grupe na društvenim mrežama. Ako su Jevreji mogli oživjeti hebrejski jezik, koji je takoreći bio zaboravljen, zašto i mi, makar iz pijeteta prema našim precima, ne bi ponovo naučili naše pismo, pa tako znali kome učimo Fatihu ispred nekog prastarog bašluka.
Naučili bismo i otkrivanje godine kada je rahmetlija umro. Naučivši arapske brojeve:
١٢٣٤٥٦٧٨٩٠
1234567890
koristi se jednostavna formula za preračunavanje hidžretskih i regularnih godina:
32 x H : 33 + 622 = C
H- hidžretska godina
C- regularna godina
Evo primjera:
Sada je 1437. godina po Hidžri. Računamo:
32×1437=45984:33=1393,45+622=2015,45…
Takođe bi neka od naših glasila, osim alfabeta arebice, mogla objaviti i neka književna djela štampana tim pismom? Na primjer, Mevlud hafiza Saliha Gaševića, prvo ovakvo djelo na bosanskom jeziku, štampano arebicom. Ili, Ilmihal koji je sa turskog na bosanski jezik preveo muftija Kraljevine Crne Gore, Murtezir Karađuzović…
Oživljavanjem arebice, sigurni smo, pokrenuli bi se i davranisali mnogi na prikupljanju preživjelog kulturno-historijskog nasljeđa jer, do sada, uglavnom nas je karakterisala nebriga i indolentan odnos prema našoj baštini.
( Glas islama 270, strana 17, Rubrika: BAŠTINA, Autor: Mirsad Kurgas)
