Ja svugdje govorim da su obrazovne ustanove Mešihata Islamske zajednice u Srbiji najljepše vijesti koje smo, u ovih deset-petnaest godina, čuli o Bošnjacima. Fakultet na kome i ja predajem meni je posebno drag, njegovi studenti su radoznali, smjerni, poštuju profesore i znanje, ambiciozni su, uredni… Žao mi je što nisam svaki dan sa njima… Studenti koji su izašli ispod krova pomenutog fakulteta najvažniji su nukleus sandžačke samosvijesti, pa su stoga oni za sve nas posebno važni.
Biografija
Rođen je u Pridvorcima kod Gornjeg Vakufa 1957. god.
Završio „Gazi Husrev-begovu“ medresu u Sarajevu, zatim Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Filozofski fakultet (Odsjek jugoslavenske književnosti i srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika, kao i prvi stepen na Odsjeku za filozofiju i svjetsku književnost).
Zbog islamskih aktivnosti i političkih ideja komunistički režim ga uhapsio 1983. god. i u poznatom Sarajevskom procesu protiv muslimanskih intelektualaca osudio na 6,5 godina zatvora. Oslobođen na intervenciju Međunarodnog PEN-centra 1986. god. Po izlasku iz zatvora bio zamjenik glavnog urednika „Preporoda“, islamskih informativnih novina, a pokrenuo je i sedmične listove „Muslimanski glas“ i „Ljiljan“, čiji je glavni urednik bio od 1990. do 1994. god. Od 2000. do 2004. god. bio glavni i odgovorni urednik „Glasa islama“, magazina koji izlazi u Novom Pazaru (Sandžak).
Dugogodišnji politički saradnik predsjednika Stranke demokratske akcije i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, rahm. Alije Izetbegovića, s kojim je pokrenuo Bošnjačku radio-televiziju. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Svjetskog društva muslimanskih pisaca sa sjedištem u Rijadu.
Magistrirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek svjetske književnosti).
Doktorirao na Fakultetu islamskih nauka 1999. god. na temu „Stil kur'anskoga izraza“.
Glas islama: Vi ste jedan od poznatih autora mnogih djela na bosanskom jeziku. Kažete uopšteno o stanju pisane riječi kod Bošnjaka?
Latić: Danas Bošnjaci imaju svoje pisce koji se, osim nekoliko žalosnih slučajeva, ne izjašnjavaju drukčije nego kao Bošnjaci i u tom smislu kod nas je došlo do nove faze u historiji bošnjačke književnosti. Svim svojim studentima objašnjavao sam u kojoj mjeri, kada i sa kakvim posljedicama je tokom moderne povijesti dolazilo do posezanja za našim književnim blagom i prisvajanjem tog blaga od strane srpske, hrvatske i crnogorske književne historiografije, počevši od neprevaziđene naše balade „Hasanaginice“ do Mehmeda Meše Selimovića. Taj proces je završen. Pitanje je samo da li su djela savremenih bošnjačkih pisaca napisana na nivou djela koja nam Srbi, Hrvati i Crnogorci prisvajaju. Nažalost, malo je takvih djela i to je ono što me brine više nego dojučerašnje prisvajanje.
Glas islama: Kavo je interesovanje Bošnjaka za knjigu i čitaju li dovoljno?
Latić: Bošnjaci ne mogu živjeti i ne žive pod staklenim zvonom. I njih pogađa moderna civilizacija, koja je civilizacija površine, lehwa we le'iba – igre i zabave, kako bi rekao Kur'an. To je civilizacija koja od ljudi i ne traži da misle, da se pitaju o ozbiljinim stvarima života i svijeta, Boga i čovjeka. Otuda je zabrinjavajuće koliko i Bošnjaci malo čitaju, tj. malo čitaju ozbiljne i vrijedne knjige. U Sandžaku, čini mi se, stanje je nešto bolje. Mislim da Sandžaklije više čitaju knjige o vjeri, da su privrženiji naučnim istraživanjima, mišljenju, razvoju… A što su knjige o vjeri ponekad plitke, neke gotovo da zaglupljuju čitaoce, od vjere prave lakrdiju i flipere za postizanje „sreće“ – za to nisu krive džematlije već neko drugi…
Glas islama: Kao profesor predmeta bosanske književnosti na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru možete li nam reći kakav je pristup studenata pomenutoj oblasti?
Latić: Najprije bih izrazio svoje zadovoljstvo što Uprava Fakulteta za islamske studije ima osjećaj za književnost, kako onu bošnjačku, tako i za najviše domete svjetske književnosti… Na mom fakultetu u Sarajevu nema obaveznog predmeta bošnjačke niti svjetske književnosti! Raduje me uvijek kada kod studenata u Novom Pazaru osjetim interesovanje i za ovaj predmet, važan predmet u njihovom opštem obrazovanju i duhovnom zrijenju.
Glas islama: Od osnivanja ste profesor na FIS-u. Šta nam možete reći o ovoj obrazovnoj ustanovi i kakvi su Vaši utisci o cjelokupnom obrazovnom procesu na njoj?
Latić: Ja svugdje govorim da su obrazovne ustanove Mešihata Islamske zajednice u Srbiji najljepše vijesti koje smo, u ovih deset-petnaest godina, čuli o Bošnjacima. Fakultet na kome i ja predajem meni je posebno drag, njegovi studenti su radoznali, smjerni, poštuju profesore i znanje, ambiciozni su, uredni… Žao mi je što nisam svaki dan sa njima… Studenti koji su izašli ispod krova pomenutog fakulteta najvažniji su nukleus sandžačke samosvijesti, pa su stoga oni za sve nas posebno važni.
Glas islama: Šta bi ste poručili našim čitaocima i budućim potencijalnim studentima?
Latić: Svim našim studentima često sam govorio, a to poručujem i našim budućim studentima, da nema zvanja koje se može mjeriti sa zvanjem onoga ko izučava našu uzvišenu vjeru i prenosi je ljudima. Takvi su „nasljednici vjerovjesnika“, kako je rekao Muhammed s.a.v.s. Neka se ni oni ni njihovi roditelji ne brinu za nafaku – nju daje Allah dž.š. Neka se ne brinu za karijeru, ugled, rejting – istinski ugled je kod Allaha dž.š., Poslanika i vjernika! Neka se brinu o tome koliko će učiniti i koliko čine za Allahovu vjeru.
Izvor: GlasIslama.info
veliki selam za profesora latica.
i nama je zao sto nije svaki dan sa nama, jer je jedan od omiljenih profesora na fis-u.
on je covjek-enciklopedija i ono sto od njega cujemo nam je od neprocenljivog znacaja, jer je on covjek koji je obisao svijet i koji poznaje licno sve znacajnije licnosti i intelektualce i ono sto nam on isprica, na drugi nacin ne bi mogli ni da saznamo.