13. Septembar 2017

Rahimul (22) dolazi iz sela Foira u Mijanmaru iz kojeg je pobjegao prije nekoliko sedmica.
Moje ime je Rahimul Mustafa i imam 22 godine. Prije nego što sam ovdje došao bio sam učenik lokalne medrese. Zaista sam uživao u učenju o vjeri i ponekad bih također podučavao mlađu djecu, jer većina ljudi sa kojima sam živio nije obrazovana.
Moj cilj je bio da postanem učitelj i bio sam jako sretan u mom selu Foira sve dok nije došla vojska.
Bilo je oko 3 ujutro kada je vojska počela pucati na naše selo i paliti naše kuće. Nismo smjeli napustiti našu kuću, jer da su nas vidjeli pucali bi po nama, tako da smo se krili unutar kuće. Na kraju su stigli do naše kuće i počeli pucati kroz prozor, jedan metak me je pogodio u koljeno. Veliki broj osoba iz našeg sela je te večeri ubijen. Lično sam vidio kako su ubili tri susjeda.
Moj otac i brat su me odveli u bolnicu na liječenje, ali me bolnica nije mogla primiti zbog borbi, pa su me rođaci odveli u Bangladeš. Nosili su me preko planina da bi izbjegli vojsku.
Bio je to dug i bolan put, a moja rana se ozbiljno inficirala. Bio sam jako tužan jer sam bio jedina stvar koju je moja porodica mogla nositi, sve smo ostavili u selu.
Zahvalan sam što smo došli na sigurno u Bangladeš i dobio sam pomoć od ‘Doktora bez granica’, ali mi nemamo ni sklonište ni budućnost. Imati ćemo budućnost ako bude mirno kod kuće. Tužno je ono što se odvija pred našim očima. Mi se želimo vratiti kući i želimo mir. Ali vjerujem da svijet gleda našu krizu i da nam pokušava pomoći.

Ispričano Katie Arnold u novom skloništu Kutupalong u blizini Cox Bazara, Bangladeš

Prijevod i izvor: IslamBosna.ba


Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Rahimul iz Mijanmara – Želimo se vratiti kući

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles