Povelja dubrovačkog kneza – prvi pisani historijski dokument o općini Tutin

U vrijeme četvrtog turskog sultana Bajezida Jildirima (1389-1402), jedan od kadiluka u sastavu Rumelije bio je i Gluhavički kadiluk. Obuhvatao je područje nešto više od današnje teritorije opštine Tutin i bio je poznat po rudarskom mjestu Gluhavici.

Gluhavica je tada bila na poznatom dubrovačkom putu, i mnogobrojni dubrovački karavani prolazili su ovim područjem. U upravnom pogledu imala je određenu samostalnost, kao i posebne svoje prihode, od kojih su jedni od značajnijih bili oni od trgovine i od carina.

Krajem XIV stoljeća, u Gluhavici se ponovo pokreće eksploatacija željeza, a čitavo naselje dobija ime Demirdži Bazar (Željezni Trg).

U proljeće 1396. godine, Gluhavički kadija šalje pismo dubrovačkom knezu u kojem ga obavještava da su oni vladari tog dijela Sandžaka i dobrog dijela kosovske teritorije. Pismom se posebno ističe da trgovački karavani na putu prema Carigradu prolaze Gluhavicom i tu plaćaju carinu.

U svom odgovoru na to pismo, od 28. maja 1396. godine, dubrovački knez moli Gluhavičkog kadiju da čuva njihove trgovce, omogući im nesmetan prolazak i podrži dobrim zakonima, a da će im oni na to biti dugoko zahvalni.

U pismu se kaže:

“Poštovanom prijatelju kadiji u Gluhavici od vladajućeg dubrovačkog kneza i od cijele opštine – pozdrav.

Primismo tvoje pismo i razumjesmo kako jačaš i potvrđuješ vjeru velikog cara i tvoju – našim trgovcima – da idu nesmetano po carevoj zemlji, plaćajući carinu po zakonu. I kako nam po tvojoj ljubavi obećavaš da čuvaš naše trgovce, mi smo ti na to svesrdno zahvalni. I mi, što je u našoj mogućnosti, radi smo za vaše poštenje učiniti. A što pišeš da tu u Gluhavici dolaze i svraćaju naši trgovci k tebi, te tu da plaćaju carinu, a drugim putem da ne idu, to je teška stvar. U vezi s tim, dragi prijatelju, i odgovaramo ti: Careva zemlja je velika, duga i široka i mnogo puteva po njoj ima, po njoj trgovci idu i trguju kako se kome svidi. Mnogo je teško trgovcima da istim putem idu u carevu zemlju i, ako im se takav zakon postavi, trgovci će biti obametani i neće trgovati po carevoj zemlji. Stoga će biti gore carevoj privredi, a mi trgovcima ne možemo narediti niti zabraniti da ne idu kuda mogu u carevu zemlju, gdje im se svidi i gdje će im biti korisnije. Kuda god budu išli, po carevoj zemlji plaćaće carinu po zakonu. Ako budu tuda prolazili, oni će svratiti k tebi u Gluhavicu i platiti carinu po zakonu. Molimo te da imaš naše trgovce u obzir i čuvaj ih i podrži dobrim zakonima kao što se nadamo da će biti, a oni će to snishodljivo vidjeti. Molimo te odgovori nam, da nam se trgovci ne ustavljaju. Bog s’ vama!”

Pismo koje je Gluhavički kadija uputio Dubrovniku nije sačuvano, a bilo kakvi podaci o imenu i ostalim pojedinostima vezanim za samu ličnost Gluhavičkog kadije, ne mogu se saznati ni iz odgovora dubrovačkog kneza, tako da se u historiji Gluhavički kadija pojavljuje isključivo pod tim nazivom.

Izvor: sandzacke.rs