Post oplemenjuje ljudsku dušu

Čovjek je stvoren  od strane Uzvišenog Stvoritelja  i njegov život na zemlji, zapravo, predstavlja veoma važnu misiju kojom je zadužen. Nakon stvaranja čovjeku  je stavljeno na raspolaganje sve što se nalazi na Zemlji, dato mu je da upravlja svim dobrima.

Uloga Božijeg namjesnika na Zemlji predstavlja veliku počast za čovjeka, ali sa druge strane i veliku odgovornost. Čovjek kao dvodimenzionalno biće, sastavljen od duha  i materije, zapravo, predstavlja poprište  stalne borbe  između te dvije suprotnosti, u njemu samome se vodi borba  između  destruktivnih snaga i pozitivnih stvaralačkih snaga. Ove dvije  suprotnosti  su u stalnom sukobu tako da nekada imamo dominaciju jedne, a nekada druge, a zapravo čovjekova sreća i blagostanje su u balansu ili ravnoteži istih. Uzvišeni Stvoritelj je čovjeku dao određene smjernice, metode i načine kako da izbalansira  i jednu  i drugu dimenziju sebi, a jedna od najdjelotvornijih metoda jeste post.

Post u islamu onako kako je propisan ljudima, u imperativnoj-zapovjednoj formi, predstavlja potrebu jer sve sto je čovjeku naređeno znači da je veoma značajno za njega. Na prvi pogled, post može izgledati kao pasivan odnos prema materiji, međutim, dubljom analizom dolazimo do zaključka da post, zapravo, predstavlja aktivan odnos prema materiji, jer joj daje status koji joj pripada, a to je status sredstva a ne cilja. Činjenica je da mi danas živimo u vremenu poremećenog sistema vrijednosti, društvenih devijacija i različitih ljudskih nastranosti.

Savremeni čovjek je postao rob materije ali u bukvalnom smislu. Sa jedne strane sebi je proizveo  zamjenu u vidu mašina i  kompjutera u mnogim poslovima, a sa druge strane  sebi traži načine da popuni dobijeno slobodno vrijeme  kroz zadovoljenje strasti. Kada isproba jedan vid “uživanja” prelazi na drugi i tako stalno žudi  za nekim novim vidom iživljavanja  i  postaje nezasit, a upravo je post propisan protiv  svih vrsta duhovnih zagađenja koja se mogu javiti usljed pogrešne percepcije materije. Uloga posta je i da jača čovjekovu volju, usmjerava je prema dobru, što je veoma važno ako imamo na umu činjenicu da ljudski grijesi nisu produkt pomankanja znanja i  njihovi motivi ne leže u razumu  već u volji, odnosno, duši  i srcu.

Post također ima i socijalnu dimenziju jer potiče na humanizam i socijalnu pravdu. Posteći, ljudi uviđaju značaj blagodati hrane i pica, ali u isto vrijeme suosjećaju sa  onima koji u toku godine  često poste zbog nedostatka hrane. Kroz instituciju zekata, sadekatul-fitra i sadake čovjek pokazuje da je svjestan  da u njegovom imetku  pravo imaju i oni koji nisu sami mogli steći potrebna  sredstva  za život, na taj način se pokazuje da imetak ne posjeduje čovjeka, već čovjek imetak.

Blagodati propisa  posta su uistinu  milost ljudima i zato nemojmo sami  sebe lišiti ove blagodati. Potrebno je nastojati da nam rezultati ramazanske škole posta, discipline  i principa, budu  od koristi tokom cijele  godine, a to ćemo postići ako racionalno rasporedimo energiju tako da pozitivan efekat osjećamo sve do narednog Ramazana. 

Autor: Dr. Misala Pramenković, potpredsjednica BDZ Sandžaka