Poljetjele vrane naopako

Sandžak PRESS – Nije čudo što se zemlja trese i podrhtava, opučaju se putevi i ruše kuće, a voda izvire tamo gdje je prije nije bilo, dok stari bunarevi presušuju i pune se pijeskom. Dešavaju su paranormalne stvari dok elementarne nepogode postaju svakodnevica.

Jedna od elementarnih nepogoda koja je pogodila Bošnjake Sandžaka jeste dugogodišnja politička vladavina U. Sulejmana, direktna ili indirektna. Ovaj čovjek je svojevremno bio glavni ideolog sandžačke republike, vatreni zagovarač ideje da srpske vojnike u kovčezima treba slati za Beograd, pobornik i stimulans prodaje zlata i goveda kako bi se kupovale puške i oružije za odbranu od „ćetnika s perćinom“ kako on, onako ostrašćen  hajaše da kaže.

Sjećam se, kao da je jučer bilo, bio sam srednjoškolac, kad Suljo dođe u naše selo, u naš mejtep, i obrati se džematu, okupljenim ljudima, koji bijahu mahsuz došli da ga slušaju, sve ozareni, nabreklih usana i nozdrva, širom iskolačenih očiju, otvorenih ušiju, da ga dobro vide, čuju, upamte i u praksi sprovedu zapovjedi što im on toga dana kazivaše. A šta je rekao znaju džematlije mnogih pešterskih džamija i mekteba. Tada on ispriča da će četnici da napadnu Sandžak, da se moramo braniti i naoružati, a u tu svrhu kaže Suljo: „Prodajte zlato, krave, imovinu i kupujte puške.“ Tako je govorio Suljo!

Ja sam, onako mlad, bio oduševljen. Da sam imao moju kravu prodao bih je da kupim pušku, ali nisam imao ni probijene pare, a babu da reknem da prodamo Žujku nisam smio.

Helje nejse. Moj, sada već rahmetli babo, da mu Allah džennet podari, bijaše iskusan sa onima koji tako govore. Nije on ni htio da ide i mejtep da sluša „tog ljekara“, vikaše babo: „Otkud to da se taj Suljo sad po džamijama narodu obraća, da poziva na oružanu pobunu i kupovinu pušaka, da se tako slobodno kreće i priča protiv Miloševića dok Bosna i Hrvatska gore? Moj sine nemoj se zanositi, mlad si, dojće šejtan po svoje, kloni se Sulja i njegove družine, Vallahi ovo ne valja pet para. Vidjećeš sine da će ovi što kupuju oružje „odrljapit“ u hapsanu, a on će otić neđe, skarajnjuće se dok sve ne prođe, a kad prođe dojće da da vlada ko da ništa nije bilo.“

Desilo se baš onako kako mi babo reče, Zar nije tako dragi čitaoče? Narod prodava stoku a povodi se za hajvanima, i kupova puške. Oni što to činješe odležaše zatvora, pojedoše silne ćuteke. Ode im koža na batinu. A Suljo pobjegao za Tursku, ko da ga muha nije pečila. Tamo bio na školovanjaeo umijeću manipulisanja masama. Kad je došao 1996. u septembru, nakon tri godine bježanja, sve mu Slobo oprostio, čak mu pratnju policije dao do Pazara. Narod opet zabludeo, viče „Suljo ni djecu od vojske sačuvao.“ Nikako narod da progleda i da se sjeti da je Režim donijo odluku da muslimane ne poziva u vojsku jer se bojao da se neko od Bošnjaka ne odvaži i ne krene sa osvetom zbog stradanja Bošnjaka u Bosni, ubijanja, silovanja i klanja našeg naroda.

Polako, godina za godinom Suljo je vladao i lagao narod. On je prvi političar u historiji Sandžaka koji je u djelu sproveo ideju razdvajanja porodice zbog političkih stavova i neslaganja. On je preko svojih ostrašćenih simpatizera, pomognut tajnim službama danonoćno plasirao laži protiv muslimana, hodža, uglednih ljudi, i svih onih koji su mu na bilo koji način stajali na putu. Takva ustaljena praksa širenja mrženje među porodicama, braćom, komšijama imala je za posljedicu prve svađe, nezborenja i prestanak obilaženja bliskih rođaka, čak i rođene braće. Počela su prva razdvajanja u džematima, u džamijama, podjele na Suljove i Rasimove, a onda su i pojedini hodže počeli da se dijele podržavajući Sulja i vršeći pritisak na džematlije da tu ideju prihvate „inače će im iman biti doveden u pitanje.“ Višegodišnja sihronizovana hajka na bošnjačku porodicu od strane Sulja i njegovih poslušnika donijela je nesagledive podsljedice po sandžačke Bošnjake. Jaz se produbljivao i povećavao.

U početku su ljudi prestali da odlaze na jutarnje kahvenisanje a kasnije su prestali poseci, zajednički ručkovi i iftari uz ramazan. Suljovci nisu hteli „doktoru“ hatar da ištete pa su prestali, bez nikadare ništa, da se selame i merhabaju sa onima koji nisu bila za Sulja. Dan za danom, prvi džemati počeše da se odvajaju jer Suljo daje naređenje da se počne sa žestokom hajkom na Muftiju i njegove, a to treba raditi na način da neki džemat otkaže poslušnost Mešihatu. Murani, predvođeni Hasibom S. odmah organizvaše podjelu džemata, i odvojiše baš onu džamiju za koju su se kleli da nikada u nju neće ući jer nisu bili za to da se pravi tu gdje je ona sada već na drugom mjestu. Oni koji su vječiti kontraši i polupismeni ljudi najviše Sulja slušahu i na podjelama radahu. Tvrdoglavi, neobrazovani, podmitljivi, potkupljivi, nasijedahu na špijunske priče i lažne afere pa ih onako ogoavno i bezdušno po narodu prenosahu, što samo još više produbljavaše i onako dubok hendek među Bošnjacima.

Onda je Suljo počeo da izdaje fetve i preuzima ingerencije IZ-e rekavši na Regionalnoj televiziji „da Mešihat više ,ne postoji, a da stvar vjere prelazi u ruke BNV“ kojim je on upravljao. Tako je on uz pomoć režima, tajnih službi, špijuna među Bošnjacima, hodžama, i uz pomoć polupismenih simpatizera osnovao paravjersku tvorevenu koja treba da služi svrsi, tj. konačnoj podjeli Bošnjaka koja je tako tragična da danas, zahvaljujući U. Sulejmanu ljudi ne idu na dženazu svojoj braći, sestrama, komšijama, ne odlaze na sunete, svadbe, mevljude i druge svječanosti zato što neće da im nadri hodže, lopovi i gubitnici predvode tako važne događaje. Ljudi danas trpe teške traume i poniženja, tako da ih džigerice bole zbog tolikog stepena razdvojenosti muslimana samo radi U. Sulejmana koji je zarad svoje vlasti i ličnog uživanja, a za hatar režima prihvatio ulogu RUŠITELJA bošnjčkog jedinstva na Sandžaku. On je konstantnom i usiljenom politikom razjedinjavanja muslimanskog tkiva uspio da razdvoji porodice do te mjere da postoje slučajevi da brat sa bratom ne zbori, otac sa sinom, i gdje se amaneti ostavljaju da im Suljovi „hodže „ ne pristupe avliji, a kamoli dženazi ili nekom drugom događaju. Lično sam slušao čovjeka čiji je brat poduže vakta prekinuo kontakt sa njim, a onda iznenada, jednog jutra reče „Burazeru, merhaba!“ Nakon pitanja za zdravlje brat ga upita, šta bi to, otkud taj pozdrav iznenada? Ovaj Suljovac mu veli „sad nam je Suljo rekao da se sa vama pitamo.“

U svoj ovoj bošnjačkoj golgoti čiji je strateg, ideolog i izvršitelj bio U. Sulejman bilo je i ranjavanja, pucanja, bacanja bombi na kuće, ubijanja na izbornim mjestima, tuča u džamijama, sakaćenja ljudi od metkova Ugljaninovih poslušnika, razbijenih glava i mnogo nevaljatnoga i ružnoga.
U. Sulejman, bez imalo griže savjesti, najprije se rukova sa LJ. Rasimom, i kao demek izmiri, a sad evo poziva na „sve bošnjačko pomirenje, i zajednički izlazak na naredne parlamentarne izbore.“ Kad se sjetio Suljo pomirenja? U trenutku kad je Režim, a i on lično, shvatio da mu političkog spasa nema osim da se prihvati Muftijinog koncepta rješavanja sandžačkog problema. Izbori za BNV na kojima su retrogradne snage poražene pokazali su da narod vjeruje samo Muftiji i onome što on radi, govori i zašta se zalaže. Muftija nije nikada prekršio dato obećanje. Muftija nije nikada pozivao na oružani otpor Beogradu, Muftija nije nikada radio protiv interesa sopstvenog naroda, Muftija je jedini pravi lider muslimana Bošnjaka u Srbiji. Suljo i režim su nakon oprobanih na desetine metoda, skontali da treba podviti rep, naleći na rudu i ponovo se podvući narodu pod kožu. Ponovo treba narod obmanuti sve bošnjačkim jedinstvom, ponovo politički ojačati a onda opet, od Koštunice do Tadića, ko da višu i bolju ponudu, a narod, koga briga za narod.

Zato kažem „poletjele ptice naopako.“ Suljo je zakasnio, što ne znači da je odocnio! Kako to? Eto ovako. Bošnjaci nisu ono što su nekad bili. Više ih ne može Suljo izigrati i prevariti. Ne postoji više te sile koja može pokoriti Bošnjaka, to se pokazalo i u Bosni i u Sandžaku. Ujedinjavati se trebamo, ali Suljo više nikada neće biti simbio bošnjačkog jedinstva, jer je on rušitelj zajedništva našega. Ujedinjavati se trebamo, ali postoje uslovi koji moraju biti sprovedeni u djelo da bi ujedinjenje bilo potpuni i normalno. Nakaradne tvorevine poput paralelne nadrihodžanske zajednice mora nestati. Suljo je proizveo on neka je gasi. Kako može biti jedinstva klada postoji ta kvazi zajednica koja je satrla bošnjačko zajedništvo. Onda se mora poštovati Internacionalni Univerzitet, i trebaju prestati sve opstrukcije njegovog rada. Treći uslov je početak funkcionisanja BNV u njegovom punom kapacitetu poštujući Zakon i izbornu volju Bošnjaka iskazanu na izborima. Ukoliko je Suljo iskren u svom pozivu, najprije se moraju ispoštovati pomenuti ciljevi inače će Bošnjaci ostvariti jedinstvo na ovaj ili onaj način. Aždahe koje su bošnjačko jedinstvo jele moraju nestati, to će se ostvariti prije ili kasnije, dogovorom ili političkim izborima koji će aždahe vratiti u rupe i opuhati ih sa javne scene! Sandžak će progledati, a jedinstvo nema alternativu, bez ili sa Suljom mi ćemo biti jedinstveni!

Autor: Haris Isabegović