U okviru obilježavanja Dana mladih Sandžaka Stranka demokratske akcije (SDA) Sandžaka organizovala je seminar političke edukacije mladih o položaju Bošnjaka i Sandžaka.
Predavači i učesnici tribine bili su političar i bivši predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, univerzitetski profesor dr. Nedžmedin Spahiju i predsjednik BNV, Sulejman Ugljanin.
Šta to donosi Evropska unija i koje su perspektive Bošnjaka i Sanžaka, zašto se obilježva Dan mladih Sandžaka, neke su od tema o kojima se govorilo na ovom seminaru za političku edukaciju.
Osnivač SDA Sandžaka, Sulejman Ugljanin, podsjetio je na historijski značaj odluke SDA donešene prije 27 godina da Bošnjaci bojkotuju regrutaciju i mobilizaciju u Vojsku JNA, kao i da ne učestvuju u ratu niti protiv jednog jugoslovenskog naroda.
“Većina vas nije bila ni rođena, ali uživate plagodati takve jedne pozitivne i korisne odluke. Da smo donijeli pogrešnu odluku ili da smo stihijski išli na poziv izginuli bismo kao agresori što u Sloveniji, što u Hrvatskoj i Bosni. Sramno bi izginuli, a vi ne bi bili ni rođeni”, rekao je Ugljanin.
Univerzitetski profesor dr. Nedžmedin Spahiju, koji predaje u Prištini na predmetuima Politika balkanskih zemalja i vanjska politika, govorio je o odnosu Kosova prema Sandžaku koji, kako je rekao, u poslednje vrijeme nije baš najbolji. Razlog tome jeste politika kosovskih predstavnika koja je, kako je objasnio, po svaku cijenu htjela da ne bude prepoznata na zapadu kao islamska ili fundamentalistička.
Spahiju je ukazao na važnost prekogranične saradanje koja bi itakako koristila Sandžaku za šta se zalaže novosnovano udurženje Kosovo za Sanžak. On kaže da je važno i da se odnos Republike Srbije poboljša prema Sandžaku.
“Sandžak je najveć izazov i za Kosovo i za Srbiju. Za Srbiju Sandžak predstavlja izazov demokratije, u njemu Srbija može dokazati svoju demokratičnost”, rekao je profesor Spahiju.
Poslednji predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i bivši predsjednik Republike Hrvatske govorio je o sličnostima Jugoslavije i današnje Evropske Unije. On kaže da jugosfera i evrosfera nisu u nekoj crnobijeloj suprotnosti i da su brojna prava i pravila u Evrospkoj uniji danas unaprijeđena.
“Znam da ste četvrt stoljeća i gotovo cijeli život indoktrinirani da je nekada bio mrak, a da nas je, nakon devedesetih, ogrijalo Sunce slobode. To njie baš tako”, rekao je Mesić i naglasio da je najveći neprijatelj obema sferama nacionalizam, a da je nabujali velikosrpski nacionalizam probudio i ostale tokom devedestih.
Mesić je čestitao omladini Dan mladih Sandžaka i pozvao mlade da razmišljaju o prošlosti, da upoređuju sisteme i preispituju sve što im se nudi.
(Rtvnp)
Ovaj Stjepan (Stipe) Mesić, poslednji predsednik Predsedništva SFRJ i bivši predsednik RH, danas je ličnost koja, budući da je politički kameleon, danas u Hrvatskoj ne uživa više skoro nikakav kredibilitet pa mu je jedino još preostalo da ide van Hrvatske i drži predavanja onima koji ga slušaju ili se prave da ga slušaju. Čovek koga je još devedesetih godina prošlog veka Tuđman šutnuo iz HDZ-a. A ne može se reći da Mesić u periodu ranih devedesetih nije bio jedan od istaknutijih jastrebova HDZ-a, poznat po izjavama uperenim prvenstveno protiv Srba iz Hrvatske, da bi kasnije ili sam demantovao sam sebe ili su ga demantovale istorijske činjenice. Npr. Mesić je u Hrvatskoj, dok je živio u ljubavi sa Tuđmanom, bio poznat po izjavi kako Srbi u Hrvatskoj nisu, prilikom dolaska u Hrvatsku, na svojim opancima doneli srpsku zemlju. (Iako se zna da u vreme kad su Srbi dolazili na prostore današnje Hrvatske nije ni postojala hrvatska država, odnosno Srbi su se naseljavali na tadašnji habsburški državni prostor, još tačnije na pojas pustog zemljišta prema Turskoj carevini; za Mesića ovo izgleda da je bilo nebitno.) Govorio je i kako Srbi u Hrvatskoj seju u Hrvatskoj a mole Boga da padne kiša u Srbiji (što je, donekle, možda i bila istina tih godina, ali dotični se nije zapitao zašto je to tako). Ove izjave ništa su prema njegovoj tvrdnji izrečenoj takođe još dok mu je Tuđman bio šef, naime kako je Jasenovac bio “radni logor” u čemu je nadmašio i svoga tadašnjega šefa. (Ono, doduše, Jasenovac je i bio radni logor gde su ustaški koljači neumorno radili na istrebljenju Srba, Jevreja i Roma u NDH, kao i na uništavanju svih onih Hrvata koji su bili protivnici ustaškog režima i uopšte na uništavanju antifašista iz redova svih drugih naroda.) Mnogo kasnije, Mesić se “pokajao” zbog ovih svojih reči rekavši kako je ta njegova izjava data u duhu ondašnje atmosfere (misli na rane 1990-te) koja je vladala u Hrvatskoj, čime u stvari posredno priznaje da je u tadašnjoj Hrvatskoj vladala proustaška atmosfera i da Srbi u Hrvatskoj nisu iz neke svoje obesti ili zbog pustih snova o Velikoj Srbiji godine 1991. odlučili da se oružjem suprotstave “mladoj hrvatskoj demokraciji”, već da je postojala realna opasnost po njih od reprize 1941. godine. Uostalom, još 1990. njegov ondašnji politički šef je rekao da je NDH bila izraz “povijesnih težnji” hrvatskog naroda. Taj isti šef, koji je autokratski vladao Hrvatskom, autokratski je vladao i svojom strankom i, ne trpeći unutar nje bilo kakvo protivljenje, izbacio je Mesića iz HDZ-a jer se ovaj sa njim nije slagao po nekim pitanjima (po pitanju Srba imali su oni isto gledište, čak je, kao što rekoh, Mesić ponekad znao i nadmašiti svog vođu u antisrpskom ekstremizmu). Međutim, dok je Tuđman, mora mu se priznati, bio dosledan i načelan političar i državnik, Mesić se pokazao kao možda najveći dvoličnjak na hrvatskoj političkoj sceni, ostavši takav i 2000. godine kad je, kao “umerena” opcija pobedio na predsedničkim izborima u Hrvatskoj, a takav je i danas. Dok je pred Evropom i svetom glumio velikog antifašistu i protivnika ustaštva, na raznim mitinzima hrvatskog iseljeništva nastavio je da govori ono što prija njihovom sluhu a to se, u najblažu ruku, približava ustaštvu. Cinična je njegova izjava data u to vreme kako su Hrvati pobedili i 1941. i 1945. godine. Cinična, ali on, u stvari, nikad nije rekao veću istinu nego upravo tom prilikom. Jer Hrvati su (u većini) godine 1941. priklonili se pobednicima u tzv. aprilskom ratu, fašističkim silama Nemačkoj i Italiji, da bi se četiri godine kasnije opet priklonili pobednicima, ovaj put suprotnoj strani, snagama NOVJ kao delu svetske antifašističke koalicije. Priznajmo Mesiću iskrenost jedan jedini put u životu! Dalje, kao predsednik Hrvatske, on se zvanično uvek zalagao za dobrosusedske odnose sa Srbijom, naročito otkako je Boris Tadić postao predsednik Srbije, da bi svoj drugi predsednički mandat okončao upravo posetom Kosovu, znajući da je ovo pitanje za Srbiju najbolnije (i do danas je takvo ostalo), dokazujući time da su sve njegove priče o dobrosusjedskim odnosima obična farsa. I eto, taj isti Mesić i do danas kruži po Srbiji – jer ga u Hrvatskoj više niko i ne sluša jedno što je već u priličnoj starosti a u međuvremenu su stasale neke nove generacije, dok ga ekstremni nacionalisti ne vole zbog njegovog, makar i prividnog, antifašizma – i govori o raspadu SFRJ upadajući opet u kontroverze i skačući sam sebi u usta. Npr. on optužuje Miloševića kako je razbio Jugoslaviju,
“zaboravljajući” pri tom svoje reči na kraju 1991. godine koje je izgovorio kao tada već poslednji predsednik Predsjedništva SFRJ kako je on, Mesić, “svoj zadatak obavio: Jugoslavije više nema!” Tim rečima je opet indirektno priznao šta je bio njegov “zadatak” kad ga je Hrvatska poslala kao svoga člana u Predsjedništvo SFRJ. Uostalom, Mesić je možda bio jedini državnik koji je tražio stranu vojnu intervenciju protiv države kojoj je stajao na čelu, kad je u drugoj polovini 1991. kao predsednik Predsedništva Jugoslavije tražio vojnu intervenciju Zapada u toj istoj Jugoslaviji. Mesić danas takođe kaže kako se on lično u to vreme (tj. 1991) zalagao za to da svi konstitutivni elementi jugoslovenske federacije proglase nezavisnost (to verovatno, po njemu, ne bi bilo razbijanje Jugoslavije) pa da potpišu nekakav sporazum na tri ili pet godina. Njegovo pravo je da tako razmišlja, ali on kao čovek već davno ušao u devetu deceniju života mogao bi dobro da se sjeća da su i Srbi u Hrvatskoj bili konstitutivni elemenat Hrvatske, odnosno državotvorni narod u Hrvatskoj zajedno sa Hrvatima, još od vremena ZAVNOH-a (a Mesić je verbalno pristalica tradicija ZAVNOH-a) pa preko svih kasnijih ustava Hrvatske sve do 1990. godine kada im je tuđmanovska vlast – u vreme kad je Mesić bio u vrhu HDZ-a – ukinula status konstitutivnog naroda u Hrvatskoj i svela ih na status nacionalne manjine, suprotno i Ustavu SFRJ, i ZAVNOH-u. Tu treba naglasiti i zašto su Srbi u Hrvatskoj imali status državotvornog naroda, što bi on kao star čovjek i (po potrebi) veliki antifašista morao znati. Na stranu to što su Srbi činili oko 15% stanovništva Hrvatske a živjeli skoro na trećini njene teritorije, nego upravo zahvaljujući Srbima u Hrvatskoj i Hrvatska se 1945. godine našla među pobjedničkom antifašističkom koalicijom. Jer Srbi u Hrvatskoj su sačinjavali gro partizanskih jedinica u Hrvatskoj sve do kraja rata, što su im priznavali i svi Hrvati u rukovodstvu NOB-a i ZAVNOH-a, kao npr. Vladimir Bakarić i pjesnik Vladimir Nazor, a može se reći da su, gledano srazmerno u odnosu na brojčano stanje, najmasovnije pristupili jedinicama NOVJ, davši joj tri divizije (6. ličku, 7. banijsku i 8. kordunašku) već 1942. godine, u kojima su preko 90% boračkog sastava činili Srbi iz Hrvatske, tako da je i Tuđman znao, s vremena na vreme, s ponosom reći kako je Hrvatska imala najači antifašistički pokret u okupiranoj “Europi” i govoreći o “hrvatskim partizanima” i “hrvatskim divizijama” (samo što nikad nije rekao kakav je bio nacionalni sastav “hrvatskih partizana i divizija”). Dakle, svojim masovnim učešćem u NOB-u od samog početka i ogromnim ljudskim i materijalnim žrtvama koje su podneli, Srbi su u Hrvatskoj svojom krvlju stekli i izborili status državotvornog naroda i konstitutivnog elementa Hrvatske. Pa kad su, po Mesiću, svi konstitutivni elementi jugoslovenske federacije imali pravo na nezavisnost, po istom principu su to pravo imali i konstitutivni elementi Hrvatske. Traženje prava na nezavisnost samo za hrvatski narod a uskraćivanje tog istog prava Srbima u Hrvatskoj bio je siguran put u rat. Zato je diskutabilna i Mesićeva tvrdnja da je “velikosrpski nacionalizam” izazvao ostale nacionalizme i rat. Sve u svemu, Stjepan Mesić je svakako prevrtljiv političar (bivši političar), kontroverzan u svojim tvrdnjama, nedosljedan, ali se jedna komponenta konstantno provlači kroz sve njegove političke zaokrete i vratolomije, a to je njegov antisrpski stav.
Stipe Mesić , ,,Znam da ste četvrt stoljeća i gotovo cijeli život indoktrinirani..”
( Zašto je Mesić izbegao da kaže odgovor kako i u vezi čega smo indoktrinirani )
E pa ono što je Stipe Mesić propustio da vam kaže ja ću vam reći :
Indoktrinirani ste na polju ekonomije.
Sampioni demagogije nikako da se odlijepe od proslosti i pokazu sta su planirali za buducnost a da to nisu gluposti o investicijama u Africkim zemljama. Kada nemate viziju buducnosti realisticnu sadasnjost onda tumarate po proslosti nebi li iskopali dogadjaj o kojem cete smarati natod.