Podizanje vodostaja akademskog kvaliteta u Sandžaku

1
18

U srijedu, 16.12.2009. godine, u Velikoj sali Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, upriličena je odbrana doktorske disertacija mr. Haruna Hadžića na temu „Međunarodno-pravni subjektivitet autohtonih naroda“.

Doktorant je disertaciju branio pred komisijom koju su sačinjavali: predsjednik komisije prof. dr. Abedin Ferović, mentor prof. dr. Filip Turčinović, prof. dr. David Dašić u svojstvu člana komisije.
Javnoj odbrani prisustvovao je predsjednik Univerziteta muftija Muamer-ef. Zukorlić, rektor Univerziteta dr. Mevlud-ef. Dudić, veliki broj profesora, asistenata, saradnika, studenata, prijatelja, poznanika, rodbine i dr.
Doktorant je izložio svoj doktorski rad kojeg je, kako sam reče, pripremao skoro tri godine. Svoje izlaganje je otpočeo čitanjem pisma indijanskog poglavice predsjedniku SAD-a Abrahamu Linkonu u kojem poglavica iznosi tugu i bol zbog vijesti da će „bijeli poglavica“, kako naziva Abrahama Linkona, kupiti njihovu zemlju. Dalje je nastavio sa izlaganjem svoje teze.
„Naravno da svi narodi imaju svoju specifičnu filozofiju života, koja se razlikuje od naroda do naroda. Pa se malo razlikuje i od autohtonih naroda, tzv. Prvih naroda.

Ova priča oko autohtonih i neautohtonih naroda se najprije pojavila u Americi baš zato što su Južnu i Sjevernu Ameriku, a i Australiju i Novi Zeland naselili evropski narodi. I onda se postavilo pitanje šta sa narodima koji su bili starosjedioci? Oni koji su bili starosjedioci smatrali su da imaju neka viša prava jer su oni prvi narodi – first nation, prve nacije koje su naselile te teritorije i imaju svoju prošlost, kulturu, arhitekturu, građevinarstvo kojima se divi i današnja savremena civilizacija, kao što su kultura Maja, Inka, Maču Pikču kultura, piramide itd.
Iako moramo bježati od mitologije, svaki narod ima svoju mitologiju, svoj duhovni odnos prema svojoj zemlji, prošlosti i otadžbini – majci Zemlji“, kazao je mr. Hadžić u jednom dijelu svog izlaganja.
Nakon toga, komisija je postavljala pitanja kandidatu, a također bilo je pitanja iz publike na koje je doktorant odogovorio uspješno u svom stilu.
Komisija se povukla. Nakon nekoliko minuta predsjednik komisije prof. dr. Abedin Ferović saopštio je odluku da je doktorska disertacija uspješno odbranjena i da je kandidat mr. Harun Hadžić stekao zvanje doktora pravnih nauka.

Rektor Univerziteta dr. Mevlud Dudić uručio je privremeno rješenje o uspješno odbranjenom doktorskom radu. Predsjednik Univerziteta muftija Muamer-ef. Zukorlić nije krio svoje oduševljenje, te se ovom prilikom i obratio prisutnima:

„Poznato je da nemam obavezu da prisustvujem svim odbranama doktorskih radova i pritom da se obratim, ali osjećam potrebu i zahvaljujem se na prilici da kažem par riječi u povodu odbrane doktorskog rada od strane, evo sad, dr. Haruna Hadžića. Prije čestitke želim da izrazim svoje iskreno zadovoljstvo što prisustvujem ovom činu i bez ikakvog laskanja da naglasim da sam uvjeren da je akademski resurs ovog prostora dobio na vodostaju ovim naučnim doprinosom. Kao što se moglo vidjeti iz samog toka odbrane, a ko poznaje doktora Hadžića, nije bio iznenađen. Mislim da se radi o specifičnom naučnom radu, ali i o specifičnom naučnom radniku. Vi znate da je dr. Harun Hadžić u javnom životu Sandžaka prisutan prilično dugo, prije svega jedno vrijeme u politici. Da je imao boljeg političkog vođu vjerujem da bi imao bolje političke rezultate i bolju političku karijeru. U to čvrsto vjerujem.Jako dugo je bio prisutan i u administrativno-upravnim poslovima u različitim oblastima, u posljednje vrijeme na mjestu generalnog sekretara Univerziteta i time dao izuzetan doprinos razvoju ovog Univerziteta. Ono što u meni izaziva posebne simpatije prema ovom radu i budućem naučnom radu jeste svojevrsna naučna konfliktnost ili, blaže rečeno, dijalektičnost naučnog pristupa dr. Hadžića, što će, u stvari, biti još jedno osvježenje koje pomalo iskače iz kovencionalnosti komunikacija u naučnom životu. Taj momenat i prisustvo takvog faktora, kada nije prenaglašeno i kada nije preobimno, daje novu svježinu budućim relacijama na ovom naučnom polju, u ovom slučaju pravnih nauka i međunardonog prava. U tom pogledu, izražavam svoje oduševljenje što je upravo ovaj Univerzitet mjesto na kome je odigrana ova važna utakmica i još jedna ovjera zrelosti ove ustanove, još jedna ovjera opravdanosti i rada ove ustanove. Ovaj prostor je bio stotinu godina žedan za ovakvom ustanovom i za ovakvim rezultatima ove ustanove. Ovjeru kvalitetu ovog događaja daje i kredibilnost komisije pred kojom se sve ovo dešavalo i sva njena različitost, ali i kompletan kapacitet potvrđuje cjelokupan akademski kvalitet ove ustanove i ovog današnjeg rada. Uvjeren sam da će ovo biti doprinos univerzitetskoj zajednici, akademskoj zajednici. Osjećam primjese onoga što je trend i savremeno naučno djelovanje, a to je približavanje samog naučnog rada i naučnih aktivnosti stvarnim potrebama života, pa i široj masi konzumenata. To je, kao što znate, danas trend  primijenjenog i multidisciplinarnog znanja. Naš Univerzitet je jedan od prvih koji je taj bajrak razvio na ovim prostorima, posebno ga nosi posljednjih sedam godina. U tom pogledu mislim da će i taj žar koji će se proizvesti iz tog izvora biti izuzetno značajan doprinos.

Dakle, dr. Harun Hadžić je dao doprinos u politici, administraciji, porodičnom, moralnom individualnom životu i na drugim poljima, ali ja mislim da će on tek da zablista u svom profesorskom životu. Radoznao sam kako će to izgledati studentima, kolegama i cjelokupnom okruženju. Uvjeren sam da će u tome zablistati. Zbog toga i zbog ovako kvalitetnog rada, cjelokupnog doprinosa i ovog Univerziteta, ali i naučnom polju kojem se posvetio, doktoru Harunu Hadžiću čestitam od srca u ime Univerziteta, u ime cjelokupne javnosti koja je ovdje prisutna, sa zadovoljstvom, ubjeđenjima i željom da zaista ovo bude nova epoha za njega lično, njegovu porodicu, sve nas na Univerzitetu i cjelokupnu javnost koja će imati prilike da uživa u još većem podizanju vodostaja akademskog kvaliteta u Sandžaku. Hvala.“
Na kraju se dr. Harun Hadžić zahvalio svima što su prisustvovali.

„Možda se od mene sada očekuje da kažem neke mnogo jake riječi. Kao što je Nil Armstrong, kada je stupio na Mjesec, rekao: ‘Ovo je mali korak za čovjeka ali veliki za čovječanstvo.’ Ja sam napravio jedan korak koji nije veliki ni za čovjeka niti za čovječanstvo.
Hvala Predsjedniku Univerziteta na lijepim riječima. Hvala Rektoru Univerziteta što su me udostojili svojim prisustvom. Hvala profesorima, dekanima, šefovima katedri, gostima koji su tu prisutni, osoblju Univerziteta, studentima, komisiji koja je imala problema sa mnom, mučeći se oko svega ovoga, i naravno rukovodiocu doktorskih studija sa kojim sam administrativno sarađivao tokom izrade ove moje doktorske disertacije.

Hvala Vam što ste bili svjedoci još jednog događaja u mom životu, odbrani moje doktorske disertacije. Ja sam imao u svom životu dosta čudnih događaja, ali ovaj mi je, moram priznati, najdraži. Sada, nadam se vrlo kompetentno, mogu da potvrdim izreku poznatog filozofa kojeg potencira prof. Krcić koji je kazao: ‘E sad znam da ništa ne znam.’ Dok sam bio mlađi vjerovao sam da je taj filozof to izgovorio iz svoje skromnosti ili možda pobožnosti, znajući da znanje pripada samo Bogu, a da je ljudima dato vrlo malo znanja. Međutim, izreka jednog drugog filozofa mi je pomogla da shvatim izreku ovog prvog, a izreka tog drugog filozofa je: ‘Što je veći krug znanja, to je veća periferija neznanja.’ Zato nama, kao ljudskim bićima, običnim smrtnicima, ne preostaje ništa drugo osim da se čitavog života bavimo znanjem kako bi se permanentno uvjeravali u veličinu svog neznanja. Poštovani prijatelji, sreća je ipak u tome što se dobra djela vrjednuju i što ostaju kao poruka mlađim generacijama. Hvala vam“, završio je dr. Harun Hadžić.

Autor: Salahudin Fetić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. (“That's one small step for man – one giant leap for mankind.”)

    Nil Elden Armstrong, trideset devetogodišnji Amerikanac iz Ohaja postao je 20. jula 1969. u 21:56 č po vremenu u Hjustonu (u Srbiji je bio 21. jul, 3:56 č), postao je prvi čovek koji je kročio na Mesec.

    Kasnije, kada su se pojedini lingvisti zainteresovali za izgovorenu rečenicu u kojoj ispred reči “man” nedostaje član “a” (znači, prvi deo istorijske rečenice trebao je da izgleda “That's small step for a man …”), Armstrong je rekao da je želeo da kaže upravo tako, ali nije bio siguran da li je tako rekao. Možda se član “a” izgubio tokom transmisije sa Meseca ili je, što je verovatnije, ipak zaboravio da ga izgovori.

    “U ovim rečima nisam imao nikakvih emocija i osećanja, sem nešto malo opreznosti i želje da budem siguran da je dovoljno bezbedno da svu težinu spustim na ovo tle, bez dodira sa ‘Orlovim’ postoljem,” dosta hladno je kasnije Armstrong opisao jedan od najznačajnijih trenutaka u istoriji čovečanstva.

    Držeći se za lestve on je levom nogom proveravao debljinu prašine i posle četvorodnevnog bestežinskog stanja dobro je osetio težinu svojih 158 “zemaljskih” kilograma, koji su ovde imali šest puta manju vrednost. U skafandru, on je imao svega 26 kilograma!

    Zatim je i desnom nogom stupio na Mesec. Sada je celim telom bio na površini ovog neobičnog sveta.

    http://www.astronomija.co.rs/istorija/1032-ovo-je-mali-korak-za-oveka-.html

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.