Petnjica – Mala opština velikih čuda

2
25
Autor: Mr. Salija Adrović

Nije čudo što je Petnjici ukinuta opština, jer je to bio trend koji je obećavao nove odnose i nove nade. Uvjeravanja su bila da je Petnjica dio paketa čiji će budući status biti isti kao i drugih ukinutih opština.

Nade su trajale skoro 50 godina, status Petnjice nije bio isti kao i drugih ukinutih opština a pamćenje nije nestalo. Živi odbornici ukinute opštine (još uvijek živi Adrović Faik, Duraković Haćim i moj  rahmetli amiđža Reko), pamte obećanje i negoduju zbog prevare.

Kada je početkom devedesetih Andrijevica dobila status opštine, za Petnjicu se nije smjelo ni pomenuti niti se imalo od čega krenuti. Za nju nije bilo pisanih podataka, razvojnih Programa, nije bilo podataka o prirodnim i ljudskim resursima. Zahtjev za osnivanje opštine nije mogao da ide bez Elaborata. Osjetio sam dužnost i spremnost da to uradim, i ne misleći na teškoće koje se budu javile. Uz pomoć mog prijatelja Raša A. Kožara prikupio sam potrebne podatke i napisao Elaborat, što je bilo ohrabrenje da se formira Inicijativni odbor, čiji je rad ubrzo i prestao zbog straha od ratnih zbivanja.

Prikupljajući podatke za potrebe Elaborata širili su se moji vidici, budila razmišljanja i javljale nove ideje. Javio se podstrek da se podaci dopune i prošire. Predstava o Petnjici se znatno mijenjala, i od područja bez mogućnosti, otvorila se slika o ponosu i perspektivi. Osjetio sam nesebičnu potrebu da to podijelim sa svim ljudima, da  dobiju opipljive činjenice o svom kraju, da imaju o čemu raspravljati, razmišljati i da se mogu ponositi. Bila bi to osnova za vraćanje izgubljene nade, samopouzdanja i dostojanstva za one koji su to mogli da izgube.

Upustio sam se u novi posao na izradi Monografije ,,Gornji Bihor’’, a uz nju od prikupljenih podataka nastale su knjige ,,Čuveni Gornjobihorci’’ i ,,Bibliografija Gornjeg Bihora’’. Uprkos teškim uslovima, knjige su ugledale prigušenu svijetlost dana, bez javnih promocija. Izostale se korisne primjedbe i kritike, iako je  propusta moralo biti, budući da takve knjige rade ekipe a ne jedan autor. Knjige su odigrale svoju ulogu i stvorile klimu za novo razmišljanje, vraćanje samopouzdanja i dostojanstva. Iako su ljudi znali sa čime raspolažu, sada su to mogli da potvrde pisanim podacima, da vode rasprave i da planiraju bolji život.

Bio je to podsticaj za  zahtjev za osnivanje opšptine po drugi put, koji je sada dospio do Skupštine Crne Gore gde je i zaustavljen, navodno zbog ratnih zbivanja na Kosovu.

Samopouzdanje i narasle potrebe za opštinom više se nisu mogle zaustaviti, pa je početkom 2000. godine zahtjev po treći put upućen Skupštini Crne Gore. Zahtjev je ušao u proceduru, došlo do glasanja, ali nedostatkom dva glasa Zakon o osnivanju opštine nije usvojen.

Čudom, protivnici opštine nisu bili pobjednici a Petnjica nije bila poražena. Razočarenje uz osjećaj  diskriminacije i podcjenjivanja, probudio je nove snage. Stariji su negodovali, a mlađi se usuđuju da javno vode rasprave sa argumentima u rukama iz knjiga o Petnjici i iz Elaborata.

U svemu prednjači dijaspora koja uživa slobodu i demokratiju van svoje zemlje, a srcem je vazana za nju. Želja im je da unaprijede svoj kraj, da prenesu dio svoje imovine, doživljenog prosperiteta i demokratije.

I nije bilo čudo kada je po četvrti put pokrenut zahtjev za osnovanje opštine i organizovan referendum koji je uspješno završen. I nije čudo što je opština na dohvatu, opština čuda.

Biće to zaista mala opština velikih čuda, ako se bude umelo sa onim sa čime ona raspolaže. Nije bogat onaj ko ima sve, već onaj ko umije sa onim sa čime raspolaže. Petnjica raspolaže sa maldim i stručnim ljudima koji su orijentisani na budućnost, osposobljeni za novo razmišljanje i novo ponašanje. Iako se većina nalazi van Petnjice, oni misle na nju, sanjaju njen razvoj i bolji život. Oni sanjaju da prirodne ljepote postanu mjesta hodočašća ljudi iz čitavog svijeta. Oni sanjaju da svojim teško zarađenim novcem naprave u Petnjici objekte koji će biti čuda privlačna za sve ljude.  Žičarama će biti povezane planine sa ravnicama, sa brda na brdo pružaće se mostovi, ispod brda će biti probijeni tunjeli, a tereni za sport i rekreaciju će biti na svakom koraku. Uz rijeke i potoke prolaziće biciklističke i pješačke staze. Petnjica će biti rudnik izvorskih voda, zdrave hrane i energije.

Čuda za dobijanje opštine su trajala osamdeset godine, a vjerujem da će se čuda u novoj opštini ostvariti za mnogo kraće vrijeme.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Drugim rečima, Crna Gora kao balkanska Švajcarska, Sandžak kao crnogorska Švajcarska i Petnjica kao sandžačka Švajcarska.
    Moja malenkost ima ključ zato što u elitnom turizmu uvodi američke Hasap standarde bezbedne hrane,
    kanadske standarde zdrave, organski gajene, niskokalorične hrane i muslimanske HALAL hrane.
    Ne može HALAL restoranska hrana u elitnim hotelima bez sertifikata HALAL proizvođača.
    Jedino priznata regija koja prizvodi HALAL sirovine (meso vakuum upakovano, mleko i mlečni proizvodi) je Sandžak.
    Jedino priznata agencija za sertifikaciju HALAL standarda je ona u vlasništvu Mešihata islamske zajednice u Srbiji (nikako ona apsurdna beogradska).
    Preostaje “samo” da se osposobe i “halal” kadrovi (pošteni i odgovorni) koji “idu u paketu” sa HALAL hranom tako da Petničani razvijaju i sopstveni turizam i pomažu druge turističke zemlje (Hrvatsku, Albaniju, Kanadu, UA Emirate i Kraljevinu Saudijsku Arabiju).
    Bujrum! Računajte na mene kao da imate devize na računu.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.