Nakon ranijih potpunih ili djelimičnih zabrana, muslimani su danas bez zabrana u džamiji Al-Aksa u Jerusalemu obavili džuma-namaz, redovnu zajedničku molitvu petkom, javlja Anadolu Agency (AA).
Kako je javio reporter AA iz Jerusalema, na vratima džamije nisu bile primjenjivane mjere zabrane, u donosu na situaciju prošlih sedmica, kada je 28. jula bio zabranjen ulaz muškarcima mlađim od 50 godina.
Palestinac Muhammed Abdullatif je, u izjavi za AA nakon džuma-namaza, kazao kako izraelska policija pod izgovorom mjera sigurnosti i dalje stoji na vratima Al-Akse.
“Hvala Bogu, stanje u Aksi je normalizovano. Pored toga, izraelska policija je na vratima džamije i pod izgovorom mjera sigurnosti i dalje sprovodi svoje planove”, rekao je on.
Ali Bajali je u Jerusalem došao, dobivši posebnu dozvolu izraelskih vlasti.
Inače, stanovnik jednog sela kod Betlehema, Bajali je kazao kako je otpor Palestinskog naroda donio normalizaciju stanja u kompleksu Al-Akse, trećeg najvažnijeg hrama za muslimane, nakon Kabe u Mekki i Poslanikove džamije u Medini.
Stanovnik Jerusalema, Ala Ebu Asab je kazao kako posljednjih godina u Al-Aksu dolazi sve više i više ljudi.
Abir Zayir, stanovnica Jerusalema je istakla kako su se u gradu nakon 14. jula ove godine, znatno povećale patrole izraelske policije.
“To se vidi, to je jasno. Nakon posljednjih događaja povećan je i broj jevrejskih doseljenika koji u pratnji policije narušavaju prostor džamije. Za zaštitu Mesdžidu-l Akse od fanatičnih jevreja i izraelske policije potreban je konstantan trud”, kazala je Abir Zayir.
Izrael je nakon događaja 14. jula na dva dana u potpunosti zatvori džamiju Al-Aksa. Nakon protesta Palestinaca, džamija je otvorena ali su ispred bili postavljeni detektori metala i kamere, da bi kasnije i to bilo uklonjeno. Međutim, 28. jula u Al-Aksu je bio onemogućen ulazak muškarcima mlađim od 50 godina, pa su muslimani džuma-namaz klanjali na ulicama u okolini džamije. Prvi džuma-namaz bez zabrana nakon 14. jula, obavljen je prošle sedmice.
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
ZASTO SUTE TOLIKE ARAPSKE ZEMLJE?