23. August 2017

Nikad nije bilo više plastenika u pribojskim selima nego posljednjih godina, a ni paradajza i paprika koje u njima rastu. Četrnaest žena iz ovog kraja Srbije okupljene u udruženju Sačuvajmo selo vrijedno rade i sa svojim porodicama obrađuju zemlju, trudeći se da prežive od prodaje povrća na pijacama.

Život u Priboju i okolini nije lak i siromaštvo uzima maha, pogotovo od kada je FAP (Fabrika automobila Priboj) od kojeg je većina živjela, sa 7.000 spao na nekoliko stotina radnika.

Ipak, obilazeći nedavno sela Kratovo, Jelaču, Raču, zaseok Đurčiće, Banju i Kalafate vidio sam da su volja i trud jači od svega. Vrijedne žene riješile su da opstanu i pomognu svojim porodicama, konkurisale su na konkursu Zasad za budućnost i od Delta fondacije dobile plastenike i kopačice.

Foto: Promo / Promo

Pantelija Panta Stojić iz Jelače priča mi da su ove godine fino prošli sa lukom, spanaćem, blitvom i zelenom salatom, da sada u drugoj turi beru krastavac, paradajz i papriku somborku, nakon čega sledi jesenja setva. Četiri generacije zajedno rade u plasteniku: baka, majka, snaha i unučići, piše sajt Priče sa dušom.

– Nekada smo suprug i ja radili u FAP-u, a sada smo prešli na stočarstvo i poljoprivredu. Ranije smo živjeli u gradu i bili vikendaši na selu, a 2002. smo se ovdje preselili. Paradajz petkom iznosimo na pribojsku pijacu, zajedno sa sirom i kajmakom. To nije dovoljno za život, ali se uz stočarstvo nekako snađemo – kaže Pantelija i iznosi nam hurmašice i sladoled.

Foto: Promo / Promo

I Janja Džombić ima plastenik koji održava njena višečlana porodica, dok je ona više posvećena starim zanatima kroz sekciju koju vodi u udruženju. Njena djeca su htjela da se presele u Beograd, ali su nakon plastenika i malina koje su zasadili shvatili da je ipak bolje ostati u selu.

– Želimo da podržimo mlade žene i da ih u ovoj patrijarhalnoj sredini ekonomski osnažimo i ojačamo. Kada žena svojim radom doprinese porodici i donese svoj prihod, ona postaje važniji član. Naše članice heklaju, vezu, pletu, tkaju, prave kolače, pite i pogače, i sve ostalo što domaćice na selu inače rade. Prisutne smo na sajmovima, a poenta je da zlatne ruke naših žena predstavimo i široj javnosti – rekla mi je Janja koja živi na desetak metara od rijeke – granice sa Republikom Srpskom.

U Rači ugostila nas je Svetlana Trišević koja mi je na kapiji rekla da u njenom plasteniku nema nikakvog vještačkog đubriva niti pesticida – jedino stajnjak i voda.

U Rači ugostila nas je Svetlana Trišević koja mi je na kapiji rekla da u njenom plasteniku nema nikakvog vještačkog đubriva niti pesticida – jedino stajnjak i voda.

Foto: Promo / Promo

Za Milenu Radović iz Đurčića pročulo se otkad joj je rodio žuti paradajz. I ona i suprug Milutin radili su kao metalski radnici u FAP-u, a zatim su se preselili na selo. Kao i ostale članice udruženja Sačuvajmo selo i Milena koristi samo koprivu i bijeli luk za prskanje povrća. Kod nje sam probao žuti paradajz i pitu sa sirom, a nešto kasnije Mevlida Handabak dočekala nas je sa trpezom prepunom đakonija.

Foto: Promo / Promo

Ova svestrana žena pripremila nam je pitu sa mesom i krompirom i domaće kiselo mlijeko, ali i čuvenu situ – slatkiš od voća poput pekmeza koji se dugo kuha i posle maže na hljeb sa pavlakom. Sve što smo probali u ovoj porodici bilo je napravljeno od proizvoda sa imanja. Melvida je majstor u organizaciji i ume pametno da iskoristi sve sastojke – od glavnog jela do kolača.

Sa suprugom Selimom, sinom Esadom i kćerkom Majdom obrađuje zemlju i plastenik koji je dobila prije nekoliko godina, odakle je ubrala i pokazala mi papriku na koju je izuzetno ponosna, piše sajt Priče sa dušom.

Sve vrijeme kroz avanturu zvanu „putevima pribojskih sela“ vodila nas je i, kako se ne bismo izgubili, u automobilu navodila Malina Stanojević, predsjednica udruženja Sačuvajmo selo i žena koja već četiri godine motiviše i okuplja sve svoje članice iz ovog kraja Srbije.

– Riječ je o višečlanim porodicama sa nezaposlenim članovima, a cilj nam je bio da zadržimo njihovu djecu na selu i da ekonomski osnažimo žene. Bilježimo sve rezultate i pišemo šta je proizvedeno u plastenicima. Prošle godine smo oborile rekord. Nijedna porodica nije imala manje povrća nego što je to projektom predviđeno – priča Malina i dodaje da se posle radnog vijeka u FAP-u, gdje je 35 godina radila na gradilištu kao projektant i nadzornik u odjeljenju elektro-instalacija, riješila da se vrati na selo.

Foto: Promo / Promo

– Davno sam otišla iz sela, ali ono nije iz mene. Po odlasku u penziju, okupila sam žene, osnovale smo udruženje i krenule u nove pobijede i ideje. Zadovoljne smo uspjehom sa plastenicima, a sljedeći cilj nam je da krenemo u preradu povrća i proizvodnju zimnice i drugih priozvoda – izjavila je Malina za Priče sa dušom i poklonila mi sirup od zove i sok od paradajza.

izvor: Blic

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles