Cilj ibadeta je da odgoji čovjeka i popravi njegovu dušu i ponašanje. U tom smislu Kur’an i sunnet su dva svijetla i svako ko ih prigrli Uzvišeni Allah ga uzima pod svoje okrilje. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je..“ (Kur'an, Mearidž, 19-21)
U ovim ajetima su pokazane osobine čovjeka i da je pohlepan, a nema sabura. Kao primjer pohlepe možemo navesti slučajeve kod ostavinske rasprave kada braća ne žele sestrama dati ništa od imetka koji je ostao iza njihovog oca. A za primjer nedostatka sabura možemo navesti situacije u kojima se čovjek nađe u nekoj nevolji i odmah počne da kuka i jadikuje.
Takvih postupaka su sačuvani oni koji istinski obavljaju namaz. Zato ako čovjek klanja namaz a njegova pohlepa se ne smanjuje niti mu se sabur povećava, to znači da nešto nije kako treba s njegovim namazom i načinom na koji se prema njemu odnosi i kako ga obavlja, te je upitna i njegova primljenost.
Namaz teško pada onima koji nisu pravi vjernici i onima koji vjeruju ali nisu osjetili slast namaza. Zato se vjernik mora truditi da upotpuni svoj iman, jer će samo tada moći biti od istinskih vjernika za koje Allah dž.š., kaže da svoje namaze obavljaju skrušeno.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije
Izvor: akos.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
