Osnovna škola u Selakovcu konačno dobila ime Avda Međedovića

11
93

Novi Pazar – Ministarstvo prosvete, posle dva odbijanja i intervencije zaštitnika građana, dalo saglasnost na zahtjev Bošnjaka da osnovna škola u naselju Selakovac ponese ime bošnjačkog pjesnika.

Zahtev za promenu naziva škole uputilo je još 2013. godine Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV). Ova škola je među prvima krenula sa nastavom na bosanskom jeziku, a BNV je proglasio ustanovom od posebnog značaja za obrazovanje Bošnjaka.

Ministarstvo prosvjete je dva puta odbijalo zahtjev i tek na intervenciju zaštitnika građana dozvoljeno je da ubuduće nosi ime “Avdo Međedović”.

U BNV su najavili da će tražiti promjenu naziva svih škola u Sandžaku u kojima se nastava izvodi na bosanskom jeziku. Između ostalih, planirano je da bošnjačka imena dobiju škole “Desanka Maksimović”, “Stefan Nemanja”, “Vuk Karadžić” i druge.

izvor: Novosti


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

11 KOMENTARI

  1. Bosnjaci su se zaista izborili za pravu stvar. Avdo Medjedovic najveci svetski
    epski pjesnik. Odgovor na homersko pitanje se je mogao pronaci samo u
    usporedbi Homera sa Avdovim epovima , te kroz analogiju Homerove i Avdove
    epike. Virtuozni i nenadmasni stil Medjedoviceve epskr tvorbe kroz brzu
    dekamaciju upoznao je u zivoj izvedbi samo najveci lingvista dvadesetog stoleca
    americki profesor sa Harwarda Milman Parry. Remek-djelo Medjedoviceve
    ” ZENIDBA SMAILAGIC MEHO” ili engleski prevod ” THE WEDDING OF SMAILAGIC
    MEHO” 12310 stihova je najljepsi ep u svjetskoj literaturi a 1935 godine zapisan je
    u idealnim uslovima za pjesnika koji je omogucio Parry. Ono je jedinstveni
    rezultat saradnje velicanstvenog pjevaca s velikim znanstvenikom , u tako
    izuzetnim okolnostima da se doimaju kao da su bile sudbinski predodredjene.
    Parry je pronasao u Medjedovica svog bosnjackog Homera. Albert Lord koji je takodje posjetio Avda Medjedovica 1950 godine objavio je cuveni “THE SINGER OF
    TALES” u prijevodu ” PJEVAC PRICA” knjigu o Homeru i Avdu prodatu u dvesta miliona primjeraka i najvecim literarnim ostvarenjem 20-og stoleca.

    Ovako je Avdo 1935 godine pjevao americkom profesoru Parriyu
    ” Vihra nema , a jeknu Kozara,
    A zapista djetelina trava ,
    alajli se razvise bajraci
    zapjevase u Kolo Bosnjaci,
    carev begler izbi na sijahu,
    na sijahu konju visokome.
    Vas u zuto ogrezao zlato
    i sijah mu u rahtove zlatne,
    kapka carska s dvanaest celenaka
    kako sjaji i konj i delija ?
    Bilah tespih grije mjesecina!
    Pred njim die dvanaest beslija ,
    i dvanaest za njim bajraktara.
    Boze mijo , Koje begler bio ?
    S Banje Luke Fetibegovica,
    Sa dvanaest hiljada Bosnjaka,
    sve atlije, pesca nikakvoga,
    na atlije toke na prsima,
    i na glavi careve celenke,
    na atove rahti i kalkani ,
    i niz prsi klobukovi sjajni,

    ili

    ” Jallah rekli , pölem poletjeli
    dok su dosli do Cekme -cuprije,
    taman proslo cetiri sahata,
    dok dugacko Polje preleceli,
    boze mili na svemu ti hvala,
    kad hiljadu udari Bosnjaka,
    njihni kleti ati i paripi,
    i kobile, bedevije samske
    na cuprijski mermer zatrupase,
    Kolik tutanj stade od paripa
    bi rekao: srusise cupriju!
    kad su dosli nasred od cekmedza,
    hiljdu him puce paftalija,
    jedne naprijed, jedne nalijevo,
    jedne desno a jedno podesno,
    kadnjihova izgusi patara,
    djeneralska pripremljena straza,
    to cekahu tome se nadahu,
    u grozd puce cetrdeset topova,
    bih rekao i bih se zakleo
    da sva brda u ravan sidjose
    ispod neba ode grmljavina
    a po zemlji mnoga tutnjavina,
    trehnuse se dvori u Budimu,
    bosnjacko roblje figanj ucinjelo,
    pod komandom placu janjicari,
    ne plakahu od din dusmanina,
    no plakahu od murtat vezira.

    ili

    ” Topi pukli sa svakoga kraja,
    bosnjacki svati uspreg ne cinjahu,
    no na logor hudzum za hudzumom,
    Duman pade od neba do zemlje,
    krka stoji oko vode Klime,
    puca puska sa svakoje strane.
    i topovi s brega svakojega.
    Ne cuju se puske od topova , kolika je Huka udarila
    kad se sjajna zora pomolila,
    zore nema koce je vidjeti
    od velika dima od topova,
    od topova i tankih pusaka,
    i od duhe konjske i junacke ,
    da je kome stati pogledati,
    kad bi mogo vidjet od dumana,
    s dvije strane Klime vode hladne,
    cupriju su lesi zaplisili ,
    jadni lesi jadnijeh Bosnjaka,
    Klima voda krvlju protocila,
    pola vode, pola krvi same,
    tiho tece i nosi kalpake
    i celenke bosnjackih svatova.
    Po Klimi su lesi popadali,
    Klima tiha lese ne osase,
    no su Klimu lesi zaplisiliu.
    Pa od zore do bijelo podne,
    tutanj velik i sastanak ruzan.
    Boze mili , nemila sastanka!
    Tama pala od neba do zemlje.
    Tu drug druga poznat ne mogase ,
    a kamoli Bosnjak Kaurina!

    Stihovi iz Avdovog Epa ” ZENIDBA SMAILAGIC MEHO” Engleski prevod
    ” THE WEDDING OF SMAILAGIC MEHO”

  2. “Camdzi Mujo i lijepa Umma” :

    “Vino piju age Sarajlije,
    vino piju Zasavicu biju,
    ranjenici mladi podvikuju.
    Svaki veli: “Jallah moja majko,
    Camdzi Mujo: “Jallah moja Ummo!”
    Camdzi Mujo druzini govori:
    “Ah, druzino, moja braco draga!
    Kada meni sudjen danak dodje,
    sudjen danak i umrli sahat,
    ufat'te mi konja lastavicu,
    i na konju zelenu dolamu!
    U dolami, u dzepu desnome,
    u njemu je prsten i jabuka,
    u zadzepku mrko ogledalo,
    podajte ga mojoj Umihani,
    nek’ se ogleda, a mene ne gleda,
    nek’ se udaje, a mene ne ceka!
    A ja cu se junak ozeniti,
    crnom zemljom i zelenom travom.
    Ako bude roda gospodskoga,
    zalit ce me tri godine dana;
    Ako bude roda hojratskoga,
    nece zalit’ ni tri b'jela dana!”
    To izusti, pa dusicu ispusti,
    i umrije zalosna mu majka!
    Ufatise konja lastavicu,
    i na konju zelenu dolamu.
    Kad su dosli seher Sarajevu,
    uzimaju prsten i jabuku,
    dadose ga dilber Umihani.
    Desila se roda gospodskoga,
    zalila ga tri godine dana:
    Za godinu lice ne umila,
    a za drugu se ne nasmijala,
    a za trecu kosu ne oplela.
    Kad nastala cetvrta godina,
    rusu kosu rukom odrezala,
    pa je salje daji na kapiju.
    Dajo joj je kosu pozlatio,
    dajinica biserom okitila,
    pa je mece gradu na kapiju:
    “Ova kosa u devletu rasla,
    u golemu jadu odrezana:
    Il’ je majka ukopala sina,
    il’ sestrica brata jedinoga?
    Il’ djevojka svoga sudjenika?
    Nit’ je majka ukopala sina,
    ni sestrica brata jedinoga,
    vec djevojka svoga sudjenika,
    sto ga nece steci dovijeka!”
    Govori joj ostarjela majka:
    “Sto ti zalis tudjina junaka,
    Nije ti ga majcica rodila?”
    “Luda ti si, moja mila majko!
    Da si mi ga i triput rodila,
    ja ga ne bih ovol'ko zalila,
    ko sto zalim tudjina junaka,
    ja ga necu steci dovijeka!”

    Umihana Cuvidina 1794 1870

  3. “Neke nase komsije vrlo se ljute, sto se dicimo i ponosimo nasim starim imenom, jezikom i obicajima i sto pod zivu glavu necemo da prigrlimo njihovo ime za oznaku narodnosti i jezika. U napadajima na nas slozne su nase komsije, koje cemo, da se bolje razumijemo, nazvati Jovo i Ivo. No i jedan i drugi trazi od nas nesto drugo, jer izmedju sebe ne mogu – o zivu glavu – da se sloze. Prijatelj Jovo p…orucuje nam, da uzmemo njegovo ime, a prijatelj Ivo veli, jok Bosnjace, ti si moj i moras prigrliti moje ime“. Potegni tamo, potegni amo, a sve bez nasega pitanja. Od same ljubavi, a zbog svoje beskrajne svadje, prijatelji bi nas upravo raskinuli; da se nijesmo vec odavna tome priucili, mi bi se morali od cuda kameniti kao kulasinsko dijete. Al‘ ovako, kako stvari stoje, zapitacemo nase prijatelje, koji se bave perom i stampom: za sto se tako svadjate za nas, kad dobro znadete, da je Bosnjak od starine privikao diciti se jezikom i zvati se imenom svojim, da se vjerno drzi tradicija i uspomena svojih djedova. Slavni tarih (istorija) nase mile domovine sjeca nas onih vremena, kada se je nasa domaca vlastela u svakoj prigodi jasno i otvoreno izrazila o svojoj narodnosti, nazivajuci se ponosnim i junackim imenom Bosnjak. Gledamo na mnoge dokumente domacih spisatelja iz proslih vjekova, u kojima se uvijek spominje nase pravo narodno ime Bosnjak, a to su oni razlozi zbog kojih se i mi, kao njihovi zahvalni i vijerni potomci zovemo slavnim imenom Bosnjak. Od toga necemo niti smijemo otstupiti, toga cemo se imena drzati vijerno i stalno.“ Mi se ponosimo time, da je upravo nas jezik, a iz nase otadzbine uzet za osnovu knjizevnog jezika nasih komsija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadzic, Dancic, pa Ljudevit Gaj prenijeli su nas lijepi jezik u knjizevnost obaju recenih naroda, te ga prozvase kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava diciti se, sto se nasim jezikom sluze danas u knjizevnosti nasi prijatelji Jovo i Ivo, a to ce nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zasto naziv, sto su ga oni nasem jeziku po svojoj volji, a bez naseg pitanja dali, sada nama po sto po to hoce da nametnu, pa nam cak brane, da mi u nasoj vlastitoj kuci svoj jezik oznacujemo imenom naseg naroda. To je slicno, kad bi nasem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali cast i postenje obodvojici nasih prijatelja, Srbu i Hrvatu. Mi njihovu narodnost ne preziremo, mi na njiha krivim okom ne gledamo, mi nikad necemo zanijekati, da nijesmo od jugoslovenskog plemena, vec bas hocemo, da svakome jasno dokazemo, da smo mi Bosnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda. Ali uvijek ostajemo Bosnjaci kao sto su nam bili i pradjedovi i nista drugo. Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji nasa braca, koji toliko stoljeca u Bosni i Hercegovini stanuju i zivu, a hoce da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouce i promozgaju.”
    Fra Antun Knezevic 1870

  4. Najzad, masAllah! 😀

    Koliko im je to bilo u grlo zapelo, nebi smrdisavci to jos dozvolili da nije bilo zastitnika gradana opere lice.

    Sad kad je probijen led samo nastaviti. 🙂 Bilo bi mi jako drago da se neka od skola nazove po meni jako dragom piscu – aliji isakovicu. 🙂

    • Lazes fukaro jedna vlasko-smrdosavska, lazes ko lopov! 🙂

      Bosnjacima je bilo zabranjeno da se izjasnjavaju bosnjacima a Muslimanima su se mogli zvati tek od 1971e godine (jeste da je to nama podvala ali je ipak bilo korak naprijed od onog gdje smo se morali izjasnjavati srbima ili hrvatima) – sto je par decenija nakon avdine smrti. Tako da ti taj spin pade u vodu svejk. 😆

      …smotan si ko tocak, ja ti ni ovce nebi dao da mi cuvas… 🙂

    • Ne nego su Srbi postojali ali na Karpatima. A Bosnjaci su vladali Balkanom i kamo srece da ti Ruski cigani nikad ni dosli nisu mi bi ostali zivjeli u miru.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.