Održana tribina: Mediji i novinarstvo u Sandžaku 1932-2019.

U biblioteci Fakulteta za Islamske studije Matica Bošnjačka, Stranka pravde i pomirenja i Sandžak Medija Centar u povodu 1. februara Dana novinara Sandžaka organizirali su tribinu na temu „Mediji i novinarstvo u Sandžaku 1932.-2019.”

Uvodničari su bili Sanela Halković, novinarka i književnica i Salahudin Fetić direktor Media Centra, dok je tribinom moderirala novinarka Alma Sofić.

Ova tribina je ujedno i podsjećanje na historijski datum kada je u Prijepolju izašao prvi broj Revije „Sandžak“, koja je prvo sandžačko glasilo. Označio je početak novinarstva na ovom prostoru na šta mogu biti ponosni ne samo novinari već i intelektualci, građani, mladi ljudi koji prvenstveno trebaju imati na umu da i dan-danas izgrađuju slobodarski i kritički duh. Cilj tribune bila je afirmacija medijske slobode i medijske misli.

Sanela Halković novinarka i književnica ocijenila je trenutno stanje u novinarstvu u Sandžaku.

„Nekako mi se čini da informacija služi za sticanje moći i to je isto u zemljama Istoka kao i zemljama Zapada. Čitava situacija na globalnoj sceni preslikava se na Balkan ali i na Sandžak. Veoma je teško u situaciji kada se novinari bore za egzistenciju očekivati neki kvalitet, to je veoma teško, koliko je teško u Novom Pazaru, toliko je teže i u Sjenici i Tutinu posebno kada lokalna vlast sve kontroliše. Ono što sada vidim kao neku mogućnost i pomoć jesu društvene mreže gdje novinari mogu ostati anonimni i objaviti ono što ne smiju javno govoriti, međutim to je ipak mač sa dvije oštrice jer može bilo ko pisati i u ime nekog drugog, što nije nimalo dobro.” kazala je Halković.

Dodaje i da se mediji u Sandžaku trebaju aktivnije baviti istraživanjem.

“Istraživačko novinarstvo je veoma bitno a takvog novinarstva ima vrlo malo i to je ono što mi se nimalo ne sviđa, apelujem da se novinari onoliko koliko su u mogućnosti bave istraživačkim novinarstvom i na taj način obogate svoje djelovanje u Sandžaku.”

Direktor Sandžak Media Centra Salahudin Fetić naglasio da je novinarstvo u Sandžaku proživljavalo razne etape.

“Prof. Šefket Krcić, kao jedan od urednika Revije u njenoj bogatoj historiji, podijelio je u pet etapa novinarstvo u Sandžaku, u svom tekstu “Glas istine i pobune”, objavljenom u Reviji Sandžak i na mnogim sandžačkim portalima. Ja želim poseban osvrt dati na petu etapu koju prof. Krcić spominje, a to je period od osnivanja Internacionalnog univerziteta pa nadalje. Zašto bih počeo od Internacionalnog univerziteta? Zato što je 2002. godine osnivanjem Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, uspostavljena prva katedra za Žurnalistiku u Sandžaku. I to smatram najvažnijom tačkom u povijesti medija i novinarstva u Sandžaku. Iako taj departman nije dugo trajao, ostavio je jako važan trag. Tada je na IUNP-u izašla jedna generacija studenata, od kojih su neki kadrovi RTS-a, neki kadrovi Gradskih uprava itd. Zbog nezainteresiranosti za ovu katedru, smjer Žurnalistike biva privremeno zamrznut, i to stanje na žalost i dan danas traje. Mediji su se osnivali, pojavljivali, nikad viša ekspanzija medija bila nije nego li danas, pogotovo ako uzmemo elektronske Internet medije u obzir. Taj nestanak Žurnalističkog departmana uzrokovao je dvije stvari, jednu pozitivnu i nekoliko negativnih. Prvo, novinarstvom počinju da se bave ljudi koji ovaj posao, poziv ili misiju vole da rade, i imaju ogromnu ljubav prema njemu. Iako su u profesionalnom i obrazovnom smislu završavali druge smjerove i fakultete, vezivali su se za novinarstvo. Tako da danas, dio novinarskog neba čine novinari zaljubljenici u novinarstvo, idealisti, oni koji žele da mijenjaju stanje na bolje, oni koji žive moralnim i novinarskim kodeksima i primjenjuju ih u svakodnevnom poslu. No na žalost takvih je manje. Više je onih drugih, koji su vidjeli prazan prostor i šansu da se etabliraju pod novinarskom kapom, a zapravo taj zanat (jer ga ovi drugi zasigurno ne doživljavaju niti kao misiju niti poziv) koriste, zloupotrjebljavaju za svoje lične finansijske, političke, jeftine interese, ili interese onih koji debelo plaćaju njihove usluge.”

On je istakao da se pojavom novih Internet medija i društvenih mreža, već komplicirana novinarska slika u Sandžaku još vise zakomplicirala.

“Još jedna stvar koja utoliko više je otežavala i otežava i danas to medijsko Internet nebo, jeste bezimenost tih informativnih web portala. Jer ako nema imena, nema impresuma, nema redakcije, nema odgovornosti za javno izrečen stav. No, Internet portali su ipak trebali neku tehničku podršku, trebalo je zakupiti domen, uplatiti hosting, trebalo je postaviti neku platformu, izdizajnirati sajt itd. Međutim, ubrzo se pojavljuju i društvene mreže, prije svega Facebook, Twitter, potom i Instagram, te brojni drugi za koje nije potrebno angažirati tehničko osoblje, dizajnere, programere itd, već je dovoljna elementarna pismenost u radu računara kako bio se kreirali i objavljivali sadržaj.
Zbog te uproštenosti, društvene mreže su se toliko brzo proširile, da je ubrzo postalo manje važno šta se nalazi na TV, radio ili štampanom mediju, pa čak i webu, jer ako Vas nema na društvenim mrežama, nema Vas među ljudima. Sve gorenavedeno je toliko ubrzalo sistem prijenosa informacija na hiljade puta. Radi ilustracije: u vrijeme štampanih periodičnih časopisa, informacija je putovala mjesec dana od novinara do čitaoca, pa kasnije nedjelju dana, pa kasnije, u doba TV i radija po jedan dan itd. Još ako uzmemo u obzir razne oblike cenzure: šta smije a šta ne smije ići na medijima, mnoge informacije nikada nisu ni dolazile u etar.”

Fetić je podsjetio prisutne na napade na novinare koji su se dješavali u posljednjih deset godina.

“Od 26 registriranog napada na novinare u Sandžaku, 21 je bilo na novinare Sandžak TV, Glas islama, Revije Sandžak. U posljednjih 5 godina, naši novinari su napadnuti 8 puta. Napadani smo u Skupštini grada Novog Pazara, Tutina, na terenima u Prijepolju i Novom Pazaru. Posljednji verbalni napad uz prijetnje desio se našoj večerašnjoj moderatorici Sofić i njenom kamermanu, prilikom snimanja priloga o masovnom iseljavanju iz Sandžaka, gdje je na autobuskoj stanici jedan od vlasnika autoprevozničke kuće prišao i uz oštre riječi a potom i prijetnje obratio se našoj TV ekipi. Ni jedan od ovih 26 napada nije doživio sudski epilog. Iako se za tri još uvijek, prema našim saznanjima, vodi proces.”

On je prisutne upoznao i sa montiranim sudskim procesima naglašavajući da ih je to samo ojačalo.

“Danas protiv Sandžak TV, Glas islama, Sandžak Media Centra i mene lično vodi se 12 sudskih procesa od strane tužioca: Mirsada Ljajića, Nihada Hasanovića, Kasima Zoranića, Suada Zoranića, Huseina Memića, Esada Hodžića i Osmana Ćatića. Kada su počeli da nas tuže, kada smo počeli da se bavimo istraživačkim novinarstvom i njihovim malverzacijama. Dakle sve SDP ili SDPS ili Ljajićeva bratija. Iako mi je gradonačelnik Biševac javno obećao da će i on da me tuži, ta mi tužba još uvijek nije stigla još je čekam. Sve one će ako Bog da da popadaju jer su apsolutno neosnovane sve do jedne. Ali opet, do sada sam najmanje 50 puta morao putovati za Beograd kako bi učestvovao na raznim ročištima. Njima nije cilj da dobiju procese, već da se novinari zaplaše, ometu, da nas defokusiraju, kako ne bi vidjeli sve njihove malverzacije.” kazao je Fetić.

Prisutni su na kraju tribune imali prilike postavljati pitanja na koja su uvodničari odgovarali.

SANA – Adaleta Sejdović-Hamzić