Koliko god roditelji djelovali na dijete i mijenjali njegovo nepoželjno ponašanje, tako i dijete djeluje na roditelje i podsjeća ih na ljepotu djetinjstva te uči stvarima.
Dijete se još i ne rodi a roditelji već čitaju knjige u kojima su savjeti o tome kako postupati s djetetom da dobiju željeni rezultat: kako ga naučiti da ide spavati na vrijeme i bez dude, kako ga odviknuti od pelena, a naviknuti da jede svu hranu, kako ga učiniti sretnijim…
Niz roditeljskih dvojbi i savjeta je poduži, da ne kažemo beskrajan. I dok se za rješenje mnogih problema može naći i nekoliko mogućnosti malo se koji roditelj pita što bi on mogao naučiti od svojeg djeteta i možda stvoriti neke nove, bolje navike. Ima naime roditelja koji su pedantni u svemu, a dobiju nemirna mališana. Naravno da će učiniti sve da svojeg malenog “dovedu u red”, ali od nekih će stvari ipak morati odustati, na primjer od reda uredno složenih staklenih figurica na prozorskoj dasci koje dijete može dohvatiti. No osim reorganiziranja prostora koji treba učiniti pogodnijim za djetetovo kretanje i uklanjanja opasnih predmeta iz dosega, i navike će se morati promijeniti, ali najljepše su promjene koje ne očekujete, a donose mnogo radosti. Otvorenost dječjem svijetu i njihovu načinu na koji gledaju svijet može vam donijeti, a najčešće i donese, životni preokret pa i ponukati vas da presložite životne prioritete.
– Od djece se može naučiti jako mnogo toga – kako biti spontan, znatiželjan, biti ono što jesmo i uživati u trenutku. Mi, odrasli, često smo u svojim mislima, brigama, obvezama, pa smo ili u budućnosti (što tek trebamo napraviti) ili u prošlosti (u onome što smo trebali napraviti, a nismo). Za razliku od nas, djeca predškolske dobi su u sada i ovdje trenutku – kaže magistra psihologije i specijalizantica transakcijske analize te terapeutkinja igrom Tatjana Gjurković. Naša sugovornica nastavlja:
– Oni sada i ovdje proživljavaju određeno iskustvo i emociju vezanu uz to iskustvo pa jedna od osnovnih stvari koje mi odrasli možemo naučiti od djece, odnosno čega se možemo prisjetiti jest jednostavno biti, biti sada i ovdje.
A sada i ovdje oni će jasno izraziti svoje želje, bez uvijanja i odgađanja, čak će i inzistirati na tome, što katkad ne bi bilo loše da učine i odrasli. Odrasli često odustaju od traženja onoga što bi voljeli zbog straha od odbijanja i kojekakvih drugih razloga, i to ih dugoročno čini nezadovoljnima. Nakupljene su frustracije velika smetnja u životu, a izricanjem želja i nekih misli odmah i sada sprečavate njihovo taloženje. Ono što je jedna od najvećih odlika djece jest njihova neustrašivost, radoznalost i odvažnost. Bez razmišljanja će poći u smjeru iz kojeg su čuli zanimljiv zvuk koji im je privukao pozornost i u tome ih nemojte previše sputavati da ne izgube entuzijazam, samo se dakako pobrinite da je dijete sigurno.
Odrasli su prečesto zaključani u svoj svijet pa i nisu svjesni svog okruženja, ali se mogu se potruditi biti odvažniji i aktivniji te poduzeti korake k željenom cilju. Ako samo razmišljamo o posljedicama, nikada nećemo niti započeti nešto. Mališani su maštoviti i u mislima i u izražavanju pa se katkad otisnite s njima u njihov svijet, godit će i vama i njima. Također nemaju predrasude i ne osuđuju.
Koliko bi svima bio život lakši, a svijet ljepši, kad bi odrasli zadržali barem djelić tih osobina.
– Još jedna iznimno važna stvar koju djeca imaju jest prihvaćanje stvari takvih kakve jesu, umjesto želje za stalnom promjenom. Mi, odrasli, na svojim poslovima možemo biti uvjetovani da razmišljamo kako da mijenjamo stvari na bolje, ali kada je riječ o odnosima, tada je najveća mudrost prihvatiti sebe i onog drugog upravo takvim kakvi jesmo – zaključuje Gjurković.
Izvor: 24sata.hr
