Da um caruje a snaga klade valja pokazali su im protivnički navijači i da su ipak prisutni i da bodre svoj tim. Tih 30-tak mladića sa stručnim štabom hrabro se nosilo sa 35 000 gledaoca od intoniranja albanske himne, kao i svim drugim izazovima na stadionu. Sva sreća što ne razumiju srpski, što je bilo olakšavajuće, ali smo mi pored malih ekrana razumjeli i svi svjesni građani Srbije koji su pratili susret na terenu, svjedoci smo mržnje i nacionalističkih izliva na sve što nije srpsko. Ali ponos zapečati oči, dostojansvo uši i bori se na način koji će donijeti najbolje rezultate i pokaže najveći stepen inteligencije i ponosa.
Ne želim da likujem nad onim što se dešavalo na utakmici Srbija – Albanija. Želim da govorim o samosvjesnosti, dostojanstvu i časti, čija odbrana nema cijenu, a konačan rezultat uvijek bude povoljan, kad se ovo troje brani. Albanski fudbaleri su svijetao primjer kako se brane simboli države. Od njih trebamo učiti mi uspavani koji smo zaboravili ko smo i kome pripadamo i šta nam je sveto.
Nekoliko dana su putem medija stizale prijetnje srpskih nacionalista, izražavali su svoje divljaštvo slaveći zločince i njihove zločine i time samo potvrđivali pravilo da ono čega se pametan stidi budala se diči, i na kraju ispali baš budale i to bez presedana. Trpili su navijači Albanije uvrede, koje čak sa zvaničnih mjesta nazivaju pogrdno “Ćiftari”, Šiftari”, “Šiptari”.. i čak su pregazili svojim prljavom jezicima i Tursku i stigli do Tokija. Tako je kad mašta ‘nebeske nacije’ radi. A stvarnost pokazuje sasvim drugačije. Helem teško je sve nabrojati kakve su samo bljuvotine i srdžbe iskazivali a sa ciljem da zaplaše i ponize protivnika. Dobro poznato srpsko gostoprimstvo i demokratičnost pokazali na tribinama dozvolili su svojim divljacima i ultranacionalistima da nastave svoje huliganstvo i na stadionu dok su gostima koji su došli iz Albanije uskratili zadovoljstvo da bodre svoj nacionalni tim, a uz još jednu šuplju da im je bezbjednije da sjede po ulicama Beobrada nego li da budu na stadionu i bodre svoju naciju. Tako je gostoprimstvo na srpski način. Pokušali su da budu „prijatelji“, al’ hvala im za to. Da um caruje a snaga klade valja pokazali su im protivnički navijači i da su ipak prisutni i da bodre svoj tim.
Tih 30-tak mladića sa stručnim štabom hrabro se nosilo sa 35 000 gledaoca od intoniranja albanske himne, kao i svim drugim izazovima na stadionu. Sva sreća što ne razumiju srpski, što je bilo olakšavajuće, ali smo mi pored malih ekrana razumjeli i svi svjesni građani Srbije koji su pratili susret na terenu, svjedoci smo mržnje i nacionalističkih izliva na sve što nije srpsko. Ali ponos zapečati oči, dostojansvo uši i bori se na način koji će donijeti najbolje rezultate i pokaže najveći stepen inteligencije i ponosa.
Kako je svima dobro poznata srpska genetika, Albanci su se baš spremili da se zahvale domaćinu na „gostoprimstvu“, ali i da postoji mogućnost da su i nacionalisti Srbije to izveli, jer okolnosti i na to ukazuju da bi spriječili Srbiju da prizna Kosovo koja je uslov svih uslova za ulazak u EU. Minuti na terenu koji su pokazali najveći stepen nacionalnog ponosa i nacionalne svijesti ne može niti jedan iskreni patriota bilo koje nacije, a da se ne osjeti ispunjenim kako se brani dostojanstvo svoje nacije. U jednom momentu sam ponosan vidjevši sve to, da bih odmah bio i tužan kad se sjetim svih utakmica moje domovine i onih na terenu ali više onih van terena , jer da budem iskren na terenu smo pokazali mnogo više hrabrosti i dostojanstva nego li van terena, što me čini i ponosnim i tužnim. Isti ti i moj narod nazivaju ‘Turcima’ i ‘poturicama’, i sve i svakako, svakakvim imenom osim onim pravim, koje nemaju hrabrosti da izgovore. Da li se plaše toga ili im inat neda ne mogu odgovorit, jedino što znam ali to nije njihov već moj problem da van terena nema navijača koji će hrabro razviti barjak pod kojim ćemo svi stati i ljubomorno ga čuvati i boriti se za njega, već nam ga pale u Sarajevu, Mostaru, Prijedoru i Banja Luci i gaze na svakom mjestu, a da bih ga ja zaštitio bit ću kriv i osuđen da izazvam mržnju i nacionalnu netrpeljivost. Zar mi da čuvamo nacionalne simbole u terenu a oni van terena koga oni čuvaju i za koga navijaju. Ne plašim se ja njih već se bojim svojih, kako da opet udarim na svoga i izgubim utakmicu na terenu dobijenu, da li su se ipak zapitali oni van terena da su i oni dio ekipe koja igra na terenu, trebali bi vidjeti slike Tirane, Prištine, Mitrovice, Švicarske, Amerike i svugdje gdje jedan Albanac živi nosi isti simbol u srcu i ponosno ga čuva, a mi izbrisali smo one u Turskoj, u Makedoniji, na Kosovu, Albaniji, Evropi i Svijetu. Brišemo sve i prebrojavamo se na svačije i ničije, ko je veći a ko manji patriota, dok nad nama još uvijek vrše genocid, zemlju nam pljačkaju, pokrštavaju, svetosaviziraju, dok uništavanje historijskih, vjerskih i kulturnih objekata, kao nacionalnih simbola širom domovine koja je postala praksa agresora i osvajača, pravimo se kao i da ne vidimo. Nekada se sam pitam ko za koga ovdje igra?! Trebali bi znati da nije bitna sila koja napada nego svetinja koja se brani…
Autor: Ismet Zukorlić
Posao fudbalera je da otkloni svaku napravu/predemt sto je pala u teren dokle redari ne dodju, dron je tacno padao u centar terena i igrac Mirkovic je samo skocio kao svaki drugi fudbaler i dohvatio transparent i krenuo da ga preda redaru!! Nema uopste nidje da je krenuo da cijepa ili pljuje taj poster, koji uopste i nije bio zastava nego POSTER!!!!
Pa gledali ste utakmicu kao i svi, citava bivsa YU je gledala, uzeo je momak taj poster i krenuo prema redaru, i nista u tome, to bi isto uradio daje neko pro-Srpski poster poslao dronom u teren i tako izazvao navijace i igrace!! I sto je onda uslijedilo, atak dvojice Albanskih igraca koji su nasrnuli kao u kafani, i tako je pocelo sve i utakmica je prekinuta! Svi su to vidjeli, samo odje ljudi uporno oce da dokazu suprotno, samo iz anti-Srpskih pobuda a NE zato sto je istina drugacija. Plus, taj transparent/poster je bio poster a NE zastava, svi znamo kako Albanska zastava izgleda! Prema tome neznam cemu pravdanje takve akcije a jos vise radovanje i ispadi u Tirani i drugim gradovima, sto to slave, to sto su isprovocirali svakoga u regionu sa posterom koji je bio proizvod FASISTICKE ITALIJE i sto su prekinuli utakmicu??!!.. Jeli to slave, ako to slave onda stvarno nemaju sto drugo slavit pa traze ovakve pateticne incidente!!
I ti gospodine Zukorlicu bi reagovao kao Mirkovic, skocio bi da uzmes taj poster i da ga predas redaru koji je bio puno dalje, i sto bi onda uradio kad bi skocila dvojica suprotnih igraca da te napadnu fizicki??.. Sto bi uradio ti obraza ti, ali iskreno??….
I jos nesto, reci mi molim te gospodine Zukorlicu kako bi ti reagovao kad bi u Novi Pazar dosli navijaci Partizana i poslali dron sa posterom velike Srbije i cetnickom obiljezjima i onda kad bi domaci fudbaler krenuo samo da dohvati taj poster i da ga preda redarima, onda ga napadnu dva fudbalera Partizana i na njega nasrnu divljacki, sto bi citav Novi pazar uradio, ali iskreno sad bez anti-Srpske pristrasnosti??..
Oblace se u nacisticke handzar uniforme pa onda optuzuju Srbe za raspirivanje mrznje. Ali dobro razumljivo je kad se zna da od Zukorlici imaju vajde. Sto vecu srbofobiju izazovu to sigurnija vlast a vlast je slast zar ne?
Aferim Ismete…
Kolimuje ovo napiso a on samo potpiso. Nije on za ovo ,za akustiku ja jel mu netrebaju merdevine.
Е, овај је прави-тртомуд.
Cini mi se da je klica srpskog fasizma posijana u svetosavlju, t j slavljenuju sejtana koji je bacao ljude na lomacu i sjekao jezike samo da bi primorao posrbljavanje.
Inace predlazem da se 2016e obiljezi 830 godina progona Bosnjaka bogumila na ovim prostorima.
Naime 1186e je odrzan sabor protiv bogumila u Petrovoj crkvi kod Pazara, voden od strane svetog save, gdje je odluceno da se bogumili ili istrijebe ili posrbe.
Mogao bi se postaviti i jedan stecak sa prigodnim natpisom.
Pogrom bogumila poceo je prvo u vizantiji I bugarskoj pa u srbiji od strane hriscanskog plemstva a zavrsio se u bosni od tog istog plemstva koje je preslo na islam iz razloga sto bogumili nisu bili opasnost ni za jednu naciju vec rak rana za tada aktuelan feudalan sistem. Logicno je onda obelezavanje te pravoslavne inkvizicije obeleziti godinom njenog pocetka u bugarskoj ili zavrsetkom u bosni I to u gradu koji je zadnji pao u ruke osmanlijama.
Nek Bugari obiljezavaju u Bugarskoj, Bosanci u Bosni a mi sSandzaklije cemo u Sandzaku.
BRAVO GOSPODINE ZUKORLIC,NASTAVLJA SE DEGRADACIJA I PROCES SAMOUNISTENJA SERVIJANA,A SADA DA OBJASNIM U JENDOJ RIJECI KOJI JE RAZLOG HISTORIJSKE NETRPELJIVOSTI SERVIJANA PREMA SVIM DRUGIMA……>>KOMPLEX<<
Upravu si brate, oni mora da imaju neki teski komplex nize vrijednosti koji pokusavaju skriti nekakvom vjestackom megalomanijom.
Inace predlazem da se 2016e obiljezi 830 godina progona Bosnjaka bogumila na ovim prostorima.
Naime 1186e je odrzan sabor protiv bogumila u Petrovoj crkvi kod Pazara, voden od strane svetog save, gdje je odluceno da se bogumili ili istrijebe ili posrbe.
Mogao bi se postaviti i jedan stecak sa prigodnim natpisom.