Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja Republike Srbije izdao je 17. februara prijedlog srbijanskom Ministarstvu prosvjete o “odbijanju zahtjeva za odobrenje rukopisa objedinjenih dodataka udžbenicima za historiju, muzičku i likovnu kulturu” za šesti, sedmi i osmi razred osnovne škole na bosanskom jeziku.
Iz Ministarstva prosvjete Srbije saopćeno je da će se Ministarstvo očitovati o ovom prijedlogu u roku od tri dana, ali još nije donesena nikakva odluka. Iz prijedloga Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja jasno je da su po tri udžbenika iz nacionalne grupe predmeta za šesti, sedmi i osmi razred osnovne škole (historija, likovna i muzička kultura) pomno pročitani. Zavod sugerira autorima i izdavačima da se isprave materijalne greške, tipfeleri, potpisi fotografija…
Čini se da su anonimni stručnjaci iz Zavoda posebno bili pažljivi čitajući dodatke udžbenicima za nacionalnu grupu predmeta na bosanskom jeziku. To je bilo jasno još prošle godine, kada su u Zavodu iskasapili udžbenik muzičke kulture za 3. i 4. razred, kojeg je izdavačka kuća Klett samo prevela sa srpskog, a koji je prethodno dobio prolaznu ocjenu kao udžbenik za nastavni plan i program na srpskom jeziku. Ne znajući da je riječ o prijevodu, kojeg su već ranije ocijenili pozitivno, stručnjaci iz Zavoda ukazali su na niz grešaka i nepravilnosti u ovom udžbeniku. A posebno su bili pažljivi kada su proteklih mjeseci čitali dodatak udžbeniku za historiju 6. razreda po bosanskom planu i programu.
Obrazloženja koja je Zavod izdao 17. februara u pojedinim dijelovima više podsjećaju na primjedbe koautora, nego na ono što bi trebale biti primjedbe recenzenta udžbenika, te predlažu da se neki dijelovi dodatka za historiju potpuno izbace, a da se na njihovo mjesto stave “činjenice”. Na nemalom broju primjera, anonimni stručnjaci iz Zavoda pozivaju na izbacivanje nekih “netačnosti” o srednjovjekovnoj Bosni, pozivajući na se poslovičnu srpsku vjernost historijskim “činjenicama”.
Tako se u obavještenju Zavoda, naprimjer, kritizira to što autori dodatka na bosanskom jeziku tvrde kako je “Povelja Kulina bana starobosanski dokument”, da je “pisana bosančicom, zasebnim bosanskim pismom”, što, prema mišljenju Zavoda, predstavlja iskrivljavanje historijskih istina. Također, iz Zavoda prigovaraju što je u zvanične praznike o kojima djeca trebaju učiti uvršten Dan Sandžaka, te što je sve što se odnosi na Rašku oblast preimenovano u Sandžak i sandžačko. Preporučuju da se slične “historijske neistine”, a pobrojani su deseci njih, usklade s naučno relevantnim djelima koja se bavi srednjovjekovljem, a ne na populističkoj literaturi.
Međutim, ozbiljna naučna literatura, sudeći prema preporukama Zavoda, smatra se onom literaturom na kojoj je izgrađena srpska historiografija, ili, neki bi rekli, mitologija. Zavod, ustvari, preporučuje da se bošnjačka historiografija uskladi s onom srbijanskom, što dovodi do ozbiljnog pitanja: zbog čega uopće postoji nacionana grupa predmeta ako se jednom narodu zabranjuje pravo na vlastitu interpretaciju historije? Da li Bošnjaci u Srbiji imaju nacionalnu grupu predmeta ili se udžbenici samo prevode sa srpskog na bosanski jezik? Na ta pitanje odgovori tek trebaju uslijediti. Ali ne treba zaboraviti da je napredak na planu obrazovanja i nacionalne grupe predmeta kojeg je ostvarilo Bošnjačko nacionalno vijeće u proteklih desetak godina zaista veliki, i da je i ovo samo jedna faza u procesu deasimilizacije srbijanskih Bošnjaka.
Izvor: Stav.ba
