31. Oktobar 2017

Narodni poslanik i predsjednik Srpskog pokreta Dveri Boško Obradović nastavlja sa nacističkim izjavama kojima na najgrublji mogući način vrijeđa nacionalna osjećanja Bošnjaka. On u autorskom tekstu za beogradski dnevni list “Danas” negira postojanje bošnjačke nacije, bosanskog jezika i želi zabraniti upotrebu termina Sandžak.

Prenosimo tekst Boška Obradovića u cjelini:

“U Srpskom pokretu Dveri, političkoj organizaciji porodičnih ljudi, nema ni grama mržnje ni govora mržnje prema bilo kome, a posebno ne prema našim komšijama i braći muslimanima u Raškoj oblasti.

Poznajem mnogo muslimana i izuzetno cijenim njihovo poštovanje tradicionalnih i porodičnih vrijednosti, njihov preduzetnički duh i poslovni moral, kao i lojalnost prema državi Srbiji.

Posebno cijenim veliki broj njih koji nisu poslušali poziv svojih političkih prvaka i odbili su da na predsjedničkim izborima glasaju za Aleksandra Vučića, jer su to smatrali krajnjim poniženjem i licemerjem. Aleksandar Vučić je prešao put od vatrenog i lažnog srpskog nacionaliste do evrofanatika i obožavatelja sultana Murata, i takvom čovjeku se jednostavno ne može vjerovati.

Političke kombinacije koje su zarad ličnih i partijskih interesa sa aktuelnom vlašću napravili pojedini politički predstavnici muslimana u Srbiji – sigurno ne odražavaju većinsko mišljenje naše braće iz Raške oblasti.

Dobro je poznato da nas povezuje isti jezik i porijeklo, podneblje i država u kojoj živimo i sudbina. U Dverima, za razliku od aktuelne vlasti, muslimani u Srbiji imaju pouzdanog sagovornika i saveznika za odbranu svih tradicionalnih i porodičnih vrijednosti do kojih i te kako drže. Zato su Dveri mnogo bliže muslimanima nego aktuelna vlast, jer smo za porodicu, a ne gej parade, za domaće preduzetništvo i zanatstvo, a ne subvencionisanje stranih firmi, za poštovanje vjere i religioznog načina života, a ne ateizam.

Da li ima tema oko kojih se ne slažemo? Ima ih i one su krupne i ozbiljne, ali nikada ne smijemo dozvoliti da budu prepreka našoj dobroj saradnji, komšijskim i bratskim odnosima. Nas Srbe vrijeđa kada se Raška oblast naziva Sandžak, jer nas to podsjeća na okupaciona vremena kada su naši preci nabijani na kolac i odvođeni kao djeca u janjičare. Sandžak je okupacioni termin iz vremena turskog ropstva, i za nas je prihvatljiv jedino naziv Raška oblast, ili – kako to nalaže zvanična teritorijalna organizacija Srbije – Raški upravni okrug.

Što se tiče pitanja jezika, pozivamo se na autoritet Vuka Stefanovića Karadžića, koji je smatrao da je srpski jezik jedinstven i da njime govore Srbi sve tri vjere: pravoslavne, rimokatoličke i islamske. Bosanski ili bošnjački jezik u tom smislu postoji kao regionalna varijanta srpskog jezika, i ne vidim zašto naša braća muslimani ne bi mogli govoriti srpskim jezikom u Srbiji. Potpuno je pogrešno reći da se time što govore srpskim jezikom negira njihova narodnost, jer onda narod ne bi mogli biti ni stanovnici SAD, Australije ili Austrije, jer Amerikanci i Australijanci govore engleskim jezikom, a Austrijanci nemačkim, bez obzira što između npr. engleskog u SAD i Velikoj Britaniji ima određenih razlika.

Razumije se da su naša braća muslimani u Raškoj oblasti narod, ali bošnjačka nacija je već politička konstrukcija koja miriše na separatizam. Nagledali smo se izmišljenih nacija, autonomija i republika na bivšem jugoslovenskom prostoru i dobro znamo i kako to počinje i šta su krajnji ciljevi. Niko nikome ne brani da se nacionalno opredeljuje kako god želi, ali se postavlja pitanje zašto muslimani u Srbiji ne bi bili Srbi muslimanske vjeroispovjesti? Ne samo zato što je većina porodica srpskog porijekla, već što je u pitanju koncept nacionalne države kakav postoji širom svijeta. Npr. u Francuskoj – svi su Francuzi, različitog porekla i vere. Mnoge porodice u Raškoj oblasti su prisilno islamizirane u vremenu turske okupacije i znaju svoje srpske korijene i čuvaju svoje pravoslavne porodične ikone. Niko ne treba i ne smije da bilo koga prisiljava da se vrati svom porijeklu, ali ne treba i ne smije ni da mu brani da to učini.

Bez obzira na ove filološke, religiozne, političke i historijske teme oko kojih možemo da se rvemo ljetnji dan do podne kao Marko Kraljević i Musa Kesedžija – treba da se okrenemo stvarima koji život znače i u kojima smo podjednako ugroženi od strane aktuelne vlasti: iseljavanje mladih u inostranstvo, nametanje antiporodičnih i antitradicionalnih vrijednosti našem društvu, domaća privreda i poljoprivreda, opstanak sela, socijalno ugroženi slojevi stanovništva…

Da ono što Dveri kažu prate i djela dokazali smo i na konkretnom primjeru kada smo Narodnoj skupštini predložili Deklaraciju o izražavanju počasti svim građanima Srbije nesrpske nacionalnosti koji su poginuli u ratovima za zajedničku nam otadžbinu Srbiju. Ova skupštinska deklaracija podrazumeva popis svih postradalih i njihovo pamćenje kroz podizanje spomenika. Uvek smo govorili i ponovićemo: žrtva koju su podnijeli pripadnici drugih vjera i nacija za slobodu Srbije treba i mora da bude poštovana duplo više u našem narodu i državi nego što je izraženo poštovanje prema Srbima koji su dali svoje živote za Otadžbinu. Zato nemam nikakve sumnje da će doći do razumjevanja između Dveri i naše braće muslimana u Raškoj oblasti, jer se nalazimo na istom zadatku odbrane i očuvanja naših tradicionalnih i porodičnih vrijednosti”, piše Boško Obradović za “Danas”.

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles