11. Juli 2018

Srebrenica je živa rana svih Bošnjaka, cijelog čovječanstva. Rana koja nikada zamladiti neće.

Tog kobnog 11. jula 1995. godine svijet je nijemo posmatrao najveći genocid nad jednim narodom samo zato što su bili Bošnjaci, samo zato što su vjerom bili muslimani.

Ove godine svoj smiraj pronašlo je 35 nevino stradalih žrtava, dženazu namaz predvodio je reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović. Komemoraciji i dženaze namazu prisustvovali brojni državnici, najviši predstavnici vjerskog, javnog, političkog i kulturnog života.

Lider Stranke pravde i pomirenja i narodni poslanik akademik muftija Muamer Zukorlić istakao je da Bošnjaci ovakvim činom pokazuju svoju svijest i poštovanje prema onima koji su nevino stradali.

“Danas smo ovdje ponovo odlučni da pokažemo poštovanje prema žrtvama, ali isto tako odlučni u prkosu mržnji koja je dovela do genocida i koja godinama dovodi do raznih zločina i zala nad Bošnjacima i drugim nedužnim ljudima. Kao što vidite iz godine u godinu sve je manje tabuta, a sve je više ljudi koji dolaze ovdje, iako mi nećemo i ne smijemo prihvatiti status žrtve, jer bi to značilo da se okrećemo unazad. Naša vjera, kultura i vaspitanje uče nas da se okrećemo prema budućnosti i sve nam ovo treba poslužiti kao pouka da ubuće na ličnom i porodičnom, institucionalnom i svakom drugom nivou budemo tako organizovani da više nikada ne dopstimo da nam se išta slično može desiti”, poručio je akademik muftija Muamer Zukorlić.

Predstavnici Mešihata IZ-e u Srbiji bili su dio današnje komemoracije. Glavni imam medžlisa Novi Pazar mr. Asmir ef. Crnovršanin poručuje da je Srebrenica učiteljica života.

“Tu gdje smo danas mi prije 23 godine iznemogli, mučeni, tlačeni i bosi koračali su Bošnjaci čija je jedina krivica bila nacionalna i vjerska pripadnost. Ova zemlja, ovi hangari i stubovi, ove staze i zidovi svjedoče da su Bošnjaci doživjeli najveći genocid poslije drugog svjetskog rata. To ne smijemo zaboraviti. Neka nam Srebrenica bude najveća životna učiteljica”, poručuje mr. Crnovršanin.

Glavni imam medžlisa u Prijepolju Aref ef. Duraković ističe da će nas Srebrenica uvijek opominjati.

“Ona nije opomena samo Bošnjacima, ona opominje sve ljude svijeta. Kao i što u ibadetu imamo mjesta koja su posebno vrijedna, tako i Srebrenica u ovom segmentu života treba imati posebno mjesto kod nas Bošnjaka u smislu uzimanja poruke i pouke za buduće generacije kako se ne bi nikad i nikome ponovilo”, kaže Aref. Ef. Duraković.

Glavni imam medžlisa u Priboju Harun ef. Eminagić također je bio dio ove komemoracije.

“Ovdje smo prevashodno da izrazimo suosjećanje prema našoj braći iz Bosne, jer smo jedno srce i jedna duša, te da sve ono što su oni pretrpjeli na svojoj koži i mi zapravo osjećamo. Imamo i Bošnjake iz Priboja koji su ovdje radili kao prosvjetni radnici i stradali, a njihovi su posmrtni ostaci pronađeni i njima je klanjana dženaza”, ističe Eminagić.

Mr. Enver ef. Pašalić došao je iz bošnjačkog džemata u Njemačkoj kako bi bio dio “Marša mira” i prošao rutom kojom su prolazili Bošnjaci tada u potrazi za sigurnom teritorijom.

“To je nevjerovatno iskustvo, ja sam sretan i ponosan što sam mogao bar jednim dijelom osjetiti i doživjeti kako je to tada njima bilo. Molim Uzvišenog Gospodara da stradalima podari vječni Džennet, a njihovim porodicam sabur i nagradu za to”, istakao je Pašalić.

Od 2005. godine mitropolit Mihajlo dio je komemoracije. Osamdeset mu je godina, a kaže, dolazit će svake godine dok ga zdravlje služi.

“Svake godine dođem ovdje i poklonim se ovim mučenicima i dok sam živ tako ću raditi. Ja pitam sljedeće, zašto se ne priznaje genocid u Srebrenici? Vi nemate takav primjer u Evropi da na jednom mjestu strada toliki broj ljudi. Znajte da se ne priznaje, jer košta onog što ga je pravio. On bi morao platiti milijarde na račun toga, ali znajte pravda će doći po svoje. Priznat će ga oni i debelo platiti za to”, ističe mitropolit Mihajlo.

Muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović istakao je fenomen da se svake godine bude nove emocije.

“Zahvalan sam svima što su došli i u ovom mnoštvu ljudi osjetili i podijelili bol sa porodicama stradalih šehida, doprinijeli da se sa ovog mjesta cijelom svijetu uputi poruka, da je ovdje počinjen najteži zločin – genocid, a da je ova zemlja natopljena šehidskom krvlju”, istakao je Fazlović.

A brojni članovi porodica danas su u vječni smiraj ispratili svoje najmilije. Hadžija Ibrahim Hasanović danas je ukopao posmrtne ostatke svoga brata. Plače, ali ipak priča. Priča priču o stradanju Bošnjaka i stravičnim stvarima koje je svojim očima na liniji braneći Srebrenicu gledao.

“Svi su se urotili protiv jadnog Bošnjaka. Isti taj zlotvor Mladić puštao je snimke kako dijeli djeci čokolade, a niko nikad nije pustio snimke kako istu tu djecu izvodi iz kamiona i odvodi u smrt. Ja sam ranjen braneći domovinu, bio sam dvije i po godine u bolnici, imao sedam operacija. Teško je, to se ne može riječima opisati, nekada me bude iz sna stravične slike, teško je tako mi Boga. Danas sam dobro, osjećam se dobro iako me starost sustigla, ali nije lahko izgubiti sedam članova porodice i proživjet sve to. Oni su ubijali i staro i mlado, ali krenite i pitajte redom je li ikada Alijin vojnik ubio civila, starca ili staricu? Nećete naći niti jednog koji će to potvrditi”, ističe hadži Ibrahim Hasanović.

Adel Šabanović je čovjek koji je preživio gotovo nemoguće. Uspio je izbjeći strijeljanje u dva navrata. Kaže, bio im je simpatično dijete pa su ga zlotvori slali da im donosi vodu i pere noževe nakon klanja.

“Preživio sam 1992. godine pokolj u svojoj opštini Vlasenica, da bih preživio i strijeljanje u Srebrenici 1995. godine. Ubijali su djecu od 4 godine starosti pa do najstarije Fatime Bervić koja je tada imala 70 godina. Te ‘95-te sam bio sa nenom, preživio najveće torture, svojim očima sam gledao i silovanje i klanje ljudi. Nena me jedva izvukla na kamion za Tuzlu. Ona je umrla, a ja ostao sam. Izginulo je 22 osoba u mojoj familiji. Nigdje nikoga nemam, teško je, ali uzdam se u dragog Allaha. On je najbolji Pomagač”, navodi Šabanović.

Ova zemlja miriše šehidskim mirisom, a poljem se širi miris život. U tome je snaga Bošnjaka, valjda, da se poput feniksa iz pepela iznova rađaju. Pobili su, mučili i silovali. Razna zla radili, ponekad i nepoznata ljudskom rodu, ali, kažu, nisu uspjeli u jednom – istrijebiti Bošnjake. Neće, poručuju, nikada ni uspjeti. To zovu svojom najvećom pobjedom. Neka majčina suza nad mezarom svog djeteta bude dova da se nikada i nikom više ne desi Srebrenica.

SANA – Hamza Škrijelj
FOTO: SANA

 

                

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles