19. Mart 2018

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Centar za zaštitu ljudskih prava i toleranciju – Polimlje, iz Prijepolja podnio je Zahtjev opštini Prijepolje da se na spomeniku otetih i ubijenih Bošnjaka sa voza u Štrpcima 27. februara 1993. godine, upišu imena svih žrtva, ne samo imena ubijenih Prijepoljčana, opštine na jugozapadu Srbije kod granice sa Crnom Gorom.

U zahtjevu koji je upućen opštinskom rukovodstvu navodi se da nije humano prema žrtvama koje su otete, mučene i ubijene, da se dijele prema teritoriji, baš kao što nije humano žrtve dijeliti prema drugim osobenostima.

Žrtva je žrtva bez obzira na njen identitet, poreklo i prebivalište, kaže Alen Durković, predsjednik Centra za zaštitu ljudskih prava i toleranciju – Polimlje.

„Ovakav zahtjev podržalo je pedeset organizacija i pojedinaca iz Srbije i regiona. Među njima su Nataša Kandić (osnivačica Inicijative za Regionalnu komisiju za utrvđivanje istine o ratnim zločinima – REKOM), Sonja Biserko (predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji), zagrebački profesori Žarko Puhovski i Zdravko Grebo, novinarka Mina Vidaković, sarajevski reditelj Dino Mustafić, tu su i udruženja koja se bave pravima žrtava bez obzira na vjersku osnovu. Ljudi nisu mogli da vjeruju, da je to tako. Zapravo nisu ni znali da je u vrijeme kada je spomenik podignut politička odluka bila da na njemu budu ispisana imena samo ubijenih iz Prijepolja“, navodi Duraković.

On podsjeća da je organizacija koju vodi i prošle godine podnosila isti zahtjev nadležnima u opštini, ali su ostali bez odgovora.

Predsjednik opštine Prijepolje Dragoljub Zindović kaže da o tom pitanju više ne treba raspravljati i da je odluka donijeta prije deset godina. Podvlači da iznosi lični stav:

„Ja u ovom trenutku čak mislim da to ne zaslužuje da bude predmet rasprave i to neću predložiti da bude nigde predmet rasprave. Ovo govorim krajnje dobronamjerno i iskreno pošto sam ja jedan od aktera koji su donosili odlluke o izgradnji spomen obilježja u Prijepolju prije deset godina. Mi smo tada apsolvirali tu temu, donijeli odluku, finansirali izgradnju spomenika za ljude iz Prijepolja, koji su stradali van teritorije Prijepolja, a za to niko nije kriv iz Prijepolja.“

Zidović podsjeća da se svake godine obilježava godišnjica otmice, osuđuje zločin i da se pozivaju nadležne institucije da ga u potpunosti rasvjetle.

„Prijepolje nije mjesto stradanja i nema nikakve logike da upisujemo ime crnca neznam iz koje zemlje koji je stradao u Bosni i Hercegovini, da mu upisujemo ime u Prijepolju. Ima li to nekakve logike?“, kaže Zindović aludirajući na jednog od ubijenih, tamnoputog muškarca, čiji identitet do danas nije utvrđen.

Na pitanje Radija Slobodna Evropa kako komentariše da su na spomeniku u Bjelom Polju, (Crna Gora) upisana imena svih dvadeset ubijenih Zindović odgovara:

„Nikakav problem ako su tamo upisani. Mi smo prvi podigli spomenik, ali ako su to uradili u Crnoj Gori, onda nema potrebe. Negde su upisana ta imena. Još jedan razlog više da mi ne upisujemo. Jel tako?“

Među dvadeset putnika nesrpske nacionalnosti, građana tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koje su prije 25 godina pripadnici paravojne formacije „Osvetnici“ predvođeni Milanom Lukićem i Nebojišom Ranisavljevićem iz voza broj 671 na pruzi Beograd – Baru mjestu Štrpci (BIH), oteli i potom ubili kod Višegradske Banje, nalazio se i Ilijaz Ličina iz crnogorskog grada Bjelog Polja.

Njegov brat Ragib Ličina kaže da porodicama žrtava iz Crne Gore nije jasno zašto na spomeniku u Prijepolju nisu upisane sve žrtve otmice.

„Nije nam bilo prijatno kada smo saznali. Jel podvajanje ne vodi ničemu. Porodice se nadaju da će svi koji su stradali u Štrpcima biti na jednom mjestu. Jer na mjestu stradanja i na mjestu zločina bili su skupa. Nadam se da će naši prijatelji iz Srbije, iz Prijepolja, naći shodno da upišu sve koji su stradali. To smo i mi učinjili ovdje u Bjelom Polju. Jer, zajedno su bili, zajedno nek počivaju i na tom spisku“, pojašnjava Ličina.

Haški tribunal je 19. jula 2009. godine osudio je Milana Lukića, nakon što je uhapšen i isporučen iz Argentine, na doživotnu kaznu zatvora zbog ubistva 140 muslimana u Višegradu od 1992. do 1994. godine. U odsustvu pred Okružnim sudom u Beogradu osuđen je na 20 godina robije za zločin u Sjeverinu 1992. godine kada je iz autobusa oteto i ubijeno šesnaest Bošnjaka.

Za zločin u Štrpcima pravnosnažno su osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. Pred Višim sudom u Bijelom Polju Ranisavljević je 2003. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Jovičić, protiv koga je vođen postupak pred sudom BiH, sa Tužilaštvom BiH 2016. godine zaključio je sporazum o priznanju krivice, na osnovu kojeg je osuđen na pet godina zatvora. Obavezao se i na svjedočenje u predmetu protiv ostalih optuženih za zločin u Štrpcima.

U Srbiji je zbog zločina u Štrpcima Tužilaštvo za ratne zločine podiglo optužnicu u martu 2015. godine protiv pet lica: Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića, Jovana Lipovca i Dragane Đekić. Optužnicu sud do danas nije potvrdio, već ju je nekoliko puta vraćao Tužilaštvu na dopunu.

izvor: Radio Slobodna Evropa

Facebook Comments

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles