8. Juni 2017

Sam korijen riječi Elita (latinski, francuski) označava nešto izabrano, probrano, jezgro nečega, cvijet nečega, u fazi ranog kapitalizma sinonim za najkvalitetniju robu.

U našem društvu riječ elita najčešće asocira na „nedodirljivi“ sloj vladajuće klase koja na neki način i po nekom osnovu upravlja društvenim tokovima.

Da li mi Bošnjaci trebamo takvu ili drugojačiju elitu?

Obzirom da porodica treba biti osnovni nukleus svakog zdravog, prosperitetnog i razvijenog društva, smatram da od nje trebamo početi i u njoj tražiti polazni osnov za formiranje, afirmiranje i stupanje na društvenu scenu ispravnih elita. U ovom kontekstu pojam elita bi trebao da obuhvati sve sfere i segmente društva.

Na prvom mjestu ističem važnost elite među majkama koje rađaju i u najvećoj mjeri bi trebale da utiču na odgoj društva, ne umanjujući pri tom ni najmanje odgovornost i ulogu očeva u tom složenom procesu.

Smatram da se u poslednje vrijeme u Bošnjaka poremetila i djelimično destabilizirala vaspitno – odgojna uloga majke i porodice pod raznim uticajima usvajaja tuđih kulturoloških i drugih vrijednosti koje u osnovi nemaju u korijenu prosperitet već dekadenciju i nazadovanje. Ovdje posebno ističem ulogu mas medija, naročito televizije koja kroz razne vidove sadržaja ljudski život postavlja i predstavlja na jedan neralističan način, forsirajući kvazi kulturu, šund, kič i lažni sjaj „nametnutih nam elita“, bez mogućnosti sagledavanja šire (realne) slike o prezentiranim „elitama“. Zato porodice, majke i očevi, prije svih ostalih, imaju svetu ulogu i dužnost, da ako istinski žele (a nesumnjivo je da žele) prosperitet svom potomstvu, stvari postave na ispravan i dugoročno održiv način, pri tom uvažavajući našu viševjekovnu kulturu i tradiciju koja treba biti osnovni nukleus pri vaspitavanju – formiranju ličnosti. Sljedeća važna karika je obrazovni sistem, odnosno prosvjetni radnici. Na žalost, svi smo svjesni i svjedoci smo destabiliziranosti i djelimične dezorijentiranosti prosvjetnog sistema na nivou države, te toga da su prosvjetni radnici odavno prestali „prosvjećivati“ naše naraštaje u pravoj mjeri i na pravi način, čast rijetkim izuzetcima.

Naime porodica, odgojno obrazovni sistem i zdravi dio društvenog okruženja bi trebali biti čvrste karike u lancu kreiranja elitističkih ličnosti.

Kad kažem elita mislim na majke i očeve koji se danonoćno zalažu da odgoje svoju djecu i pripreme ih u moralno-duhovnom i odgojno vaspitnom smislu da budu pogonsko gorivo ili motor sopstvenog prosperiteta kao i prosperiteta zajednice.

Kad kažem elita mislim na odgojeno dijete/dječaka-djevojku/mladića-curu koji su shodno svojim godinama svjesni života i izazova koje život sa sobom nosi. Koji imaju zacrtane ciljeve kojima streme i za koje se bore i zalažu ne žaleći vremena i truda na tom putu. Ovom prilikom ne mislim nikako na omladinu koja besciljno traći svoje vrijeme maštajući o stvarima koje im se prikazuju putem mas-medija za vrijednosti, a kojima se ustvari samo zamajavaju dok ne protraće najproduktivnije godine svog života.

Kad kažem elita mislim na prosvjetne radnike (učitelje/ice, nastavnike/ce, profesore/ice, pedagoge/ice, direktore/ice) koji predano, odgovorno i sa ljubavlju obavljaju svoje poslove. Kojima je stalo do djece koju „prosvjećuju“ kao do svoje rođene djece. Kojima nije mjerilo odgovornosti plata, za koju znam da je neadekvatna, već im je mjerilo i podstrek svetost dužnosti koju su preuzeli i vrijednost „produkta“ koji „proizvode“.

Kad kažem elita mislim na ljude svih stuka: mislim na elitnog majstora koji ljudima gradi kuće, na elitnog ljekara koji brine o zdravlju i životima ljudi, na elitnog automehaničara koji se stara o ispravnosti i sigurnosti vozila kojima se ljudi danonoćno koriste, na elitnog stočara koji vodi brigu o svojim stadima kako da ih unaprijedi i namnoži, na elitnog političara koji iskreno vodi računa o zajednici koja mu daje legitimitet i čije interese predstavlja i zastupa, na elitnog poljoprivrednika koji istinski brine o svom imanju i produktima koje plasira kupcima, na elitnog sportistu koji naporno trenira podjednako brinući o ostvarenju rezultata kao i o moralnim i kulturološkim vrijednostima kojima se Bošnjaci krase i ponose, na elitnog imama koji brine o svom džematu jedako ili više nego li brine za svoju porodicu, na elitnog krojača koji brine o svom proizvodu kao da svaki za sebe kroji, na elitnog trgovca koji trgujući jednako brine o moralnosti kao o profitu koji želi ostvariti, na elitnog … Kada ovo postignemo i ostvarimo, tada možemo imati polazne osnove za izgradnju i uspostavu prosperitetnog i uređenog društva i ambijenta. Elita postoji i među kriminalcima, kaže italijanski sociolog Pareto.

Među svim nabrojanim elitama možda najvažniju ulogu u kreiranju društvenog ambijenta imaju političke elite. Međutim samo u otvorenim društvima koja imaju potpunu društvenu pokretljivost (prirodnu cirkulaciju) istinska elita, a ne nikako kvazi elita, zauzima pravo mjesto i poziciju u svim društvenim tokovima, tj. u potpunoisti je u korelaciji sa superiornim kapacitetima koje jedna elita posjeduje. Zato ovdje želim istaći nužnost prirodne cirkulacije elite, pri čemu bolji smjenjuju dobre. U koliko nema te prirodne cirkulacije dolazi do urušavanja i dekadence društvenih poredaka i sistema. Nepostojanje prirodne cirkulacije elita dovodi do odliva dijela elita  ili cijelih elita, pa tako gubimo kvalitetnu i kvalificiranu radnu snagu, gubimo elitne studente i prosvjetne radnike, gubimo mlade stručnjake i svršenike kojima se iz ovih ili onih razloga ne daje prilika, gubimo ljudske resurse koji su ključni faktor prosperiteta svakog društva i sistema.

Pri prirodnoj cirkulaciji elita, smjene „ustajalih“ režima, odnosno političko-društvenih elita, ne dešavaju se na način da vladajući sloj bude svrgnut od strane „običnih ljudi“, već kada jedna elita smijeni drugu „ustajalu“ elitu. Uloga „običnih ljudi“ u procesima smjene elita nije u tome da oni budu pokretači ili direktni učesnici u tim promjenama, već oni prate i podržavaju bolju i prosperitetniju elitu.

Kako reče antropolog Nejdel „kada govorimo o eliti mi prvenstveno mislimo na one koji svojim načinom postupanja i razmišljanja uspostavljaju norme važeće u cjelokupnom društvu.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno zaključujem da elite ne smiju biti srećne zadovoljne sluge, koje „elitno“ obavljaju svoje poslove za nečiji viši interes, već samosvjesne ličnosti koje rade i djeluju za dobrobit zajednice i društva u cjelini.

Autor: Edin Zećirović

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles