11. April 2018

Edina Hasanović ima 26 godina, diplomu Medicinskog fakulteta u Beogradu i jedna je od 18.500 nezaposlenih u Novom Pazaru.

Zahvaljujući starosnoj strukturi stanovništva o ovom gradu, udaljenom 260 kilometara jugozapadno od Beograda, često piše kao jednom od najmlađih u Evropi, jer je 49 odsto stanovništva mlađe od 29 godina. Međutim, u samoj Srbiji prepoznatljiv je i po neslavnom podatku – visokom broju nezaposlenih, piše RSE.

Hasnović već godinu i po dana pokušava da se zaposli u svojoj zdravstvenoj struci, prijavljuje se na sve konkurse, ali bezuspješno. Za to vrijeme je stažirala, položila državni ispit, volontirala, radila u jednom butiku, čak se i politički angažovala, ali ni to nije dalo rezultate.

“Predam dokumenta, čekam nedjelju – dvije, onda izađe lista ko je primljen, pa onda idem da preuzmem dokumenta. Najgore je što se ovjera dokumenata mnogo plaća, a važi samo šest mjeseci i zaista mnogo novca ide na to. Volontirala sam pet mjeseci u Dječijem dispanzeru, što je dobro za sticanje prakse, ali na žalost ne igra neku veliku ulogu u dobijanju posla danas”, priča ona za Radio Slobodnu Evropu.

Edina Hasnović kaže da su se mladi na neki način pomirili sa situacijom, te da mnogi izlaz iz situacije vide u odlasku u inostrastvo.

Jedan od njih je i tridesettrogodišnji Nedim Abdagić, diplomirani pravnik, koji već nekoliko godina sezonski radi u Njemačkoj, a ovdje se više puta prijavljivao na brojne konkurse, čak i na one gdje se traži završena samo srednja škola.

“Gdje god sam pokušao bilo je bezuspješno. Radio sam kao konobar, a već nekoliko godina preko ljeta idem u Njemačku sezonski, po tri mjeseca. Radio sam ranije na gradilištima kod ljudi koji su iz ovih krajeva, a već dvije sezone radim na benzinskoj pumpi. Ranije me je boljelo što sam završio fakultet a radim sve i svašta, a sada mi je svejedno, ne očekujem više ništa. Dok sam još bio u srednjoj školi slušao sam priču o reformi zemlje i dan danas je ta priča aktuelna, ništa se nije promijenilo”, kaže Nedim.

Trenutno u ovom gradu radi oko deset profesora koji daju privatne časove njemačkog jezika, a posla ima za još toliko njih, pa se dolazi do zanimljive situacije. Naime, biti predvač njemačkog jezika u Novom Pazaru trenutno je jedno od unosnijih zanimanja u centru sandžačke regije.

Profesorica njemačkog jezika Minela Ziljkić, koja ima trenutno oko 100 polaznika, kaže da su ranijih godina ovaj jezik najviše učili medicinski radnici, a da su danas to ljudi gotovo svih profila različitog starosnog doba.

Povećana potražnja časova nemačkog jezika: Minela Ziljkić (Foto: RSE)

“Podjednako ga uče stari i mladi, a svi su oni zainteresovani za odlazak u Njemačku. Potrebno im je oko osam mjeseci do godinu dana da savladaju dobro jezik. Moj najstariji učenik trenutno ima 55 godina i on je specijalista interne medicine. Odlaze zdravstveni radnici, ali i programeri, inžinjeri. Oni koji odu, brzo se integrišu, zadovoljni su, rade…”, kaže Zikljićeva.

Sandžačke opštine Novi Pazar, Tutin i Sjenica spadaju u tri vodeće po visini prirodnog priraštaja u Srbiji, a prema nezvaničnim podacima u posljednje dvije godine je između 10.000 i 12.000 njihovih stanovnika zaposleno u Njemačkoj.

Među 18.419 nezaposlenih u Novom Pazaru i Tutinu, žena je 8.674, a više od 46 odsto su sa završenom samo osnovnom školom. Na evidenciji je 1.237 visokoobrazovanih, među kojima prednjače ekonomisti i pravnici.

Novinar Medin Halilović smatra da su za smanjenje nezaposlenosti i razvoj ekonomije u ovom kraju potrebna bolja infrastruktura, ozbiljna ulaganja, kao i razvoj svih privrednih grana. On tvrdi da zvanični podaci o broju nezaposlenih nisu realni, jer veliki dio građana radi u sivoj ekonomiji.

“Ne postoje precizni podaci koliko je ljudi angažovano u sivoj zoni, a oličenje sive ekonomije u Novom Pazaru su prehrambene prodavnice u kojima radnice rade uglavnom za 150 eura, bez osiguranja i bilo kakve garancije”, navodi Halilović.

Preduslov za smanjenje sive ekonomije, dodaje, jeste uspostavljanje pravne države.

“Investitori prvo pitaju koliko ovde traju sudski postupci, kako je moguće doći do neke pravde, jer niko od njih ne želi da se sa svojim kapitalom izlaže riziku, to je danas u Srbiji veoma teško i zbog toga I postoji siva ekonomija. Činjenica je i da sama država to trpi, ali ona to i sprovodi ili ne postoji dovoljan broj inspektora rada i ostalih državnih službi i institucija ili ne rade svoj posao kako treba. Građani nisu krivi za postojanje sive ekonomije, već država i sistem”, objašnjava Halilović.

Takođe ističe da država ovdje gotovo ništa ne ulaže, da ovaj grad sa oko 120.000 stanovnika nema zaobilaznicu, da vlada potpuni saobraćajni kolaps. Dodaje da su sve fabrike, poput tekstilnog kombinata “Raška”, koje su postojale u bišoj Jugoslaviji ugašene u tranziciji društvenih firmi, da je malo firmi preživjelo privatizaciju, kao i da nisu uspjele da povrate tržište i da zadrže kvalitet proizvoda.

Pitamo Edinu kako sebe vidi za pet ili 10 godina, ona kaže da ne gubi nadu i da vjeruje da će biti dobra i uspješna doktorka, ovdje ili u inostranstvu.

“Mladima preporučujem da ne gube nadu i da što više ulažu u sebe, jer smatram da će znanje kad-tad izaći na površinu. Neka uče strane jezike, volontiraju, neka se trude da svojim znanjem dokažu da posjeduju određene kvalitete, a to znanje na neki način ipak da pobijediti”, vjeruje Edina.

 
IZVOR: Radio Slobodna Evropa

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles