Amerika – Prekrasan Bošnjački centar u u gradu Lawrenceville (Džordžija) ima 24,000 SF, odnosno oko 8,000 kvadratnih metara. U ovom gradu živi preko 60% članova Zajednice Bošnjaka Džordžije.
Prvi iftar i tervija u Bošnjačkom centru
|
 Džematlije pažljivo slušaju svog imama Ismeta ef. Zejnelovića |
Mjesec Ramazana je mjesec početka objave Kur'ana kao putokaza koji nam valja slijediti kako bismo jasno razaznali dobro od zla, istinu od neistine, pravi put od zablude, a sve sa ciljem sticanja milosti Njegove.
Bošnjaci koji su se zbog srpsko-crnogorske agresije na BiH i genocida koji je nad njima počinjen, obreli u saveznoj državi Georgia od prvog dana su bili sigurni u jedno – slijediti putokaz Objave i ne zaboraviti ko su, što su i odkuda dolaze. Prvi korak na tom putu jeste obezbijediti prostor u kome će se moliti Allahu dž.š., pominjati ime Njegovo, ali i čuvati svoja kultura, jezik i tradicija.
Sada već davne 1995. godine prvi Teravih namazi, koje je predvodio Ibro Tucaković, klanjani su u privatnom apartmanu da bi već sljedeće godine iznajmili jedan apartman za vjerske i društvene aktivnosti. Grupa od četerdesetak hrabrih i odlučnih Bošnjaka pokrenula je inicijativu za kupovinu prvog posjeda –vakufa, što je ubrzo i realizovano u malom gradiću Clarkston u kome je živjela većina bošnjačke proganinčke populacije čiji se broj svakodnevno povećavao. Sa povećanjem broja ukazala se potreba za angažovanjem imama i formalno-pravnom registracijom. Godine 1998. Zajednica angažuje imama Ismet ef. Zejnelovića, i registruje se kao „non profit“ organizacija a sljedeće godine kupljen je i uvakufljen prvi posjed sa kućom koja je preuređena u skromnu ali lijepu džamiju. Registracijom, vakufom i dovođenjem imama stvorene su osnovne pretpostavke za dalji napredak i razvitak Zajednice Bošnjaka Georgia.
U potrazi za boljim radnim mjestima i uslovima života Bošnjaci se, početkom novog milenijuma, iz svog „prognaničkog kampa“ na prostoru Clarkston polahko pomjeraju na prostor Gwinnett County gdje danas živi preko 80% članova Zajednice. Suočeni sa novom realnošću članovi UO Zajednice kreću u potragu za novim i većim vakufom na prostoru gdje žive Bošnjaci. Tako je 2004. godine, u Snellville kupljen posjed od 8.2 Acre, sa dvije kuće od kojih je jedna preuređena u mesdžid. Bilo je planirano da se na tom prostoru gradi Bošnjački centar sa džamijom, te edukativnim i kulturno-sportskim objektima. Vakuf u Clarkstonu je prodan muslimanima porijeklom iz Etiopije čime su zadovoljeni uslovi da manji vakuf može biti prodat kako bi se obezbijedio veći i da taj manji ostane u vlasništvu muslimana.
Kada je, prije svega zahvaljujući vrijednim džematlijama, vakifima i donatorima, vakuf u Snellville potpuno otplaćen 2008. godine krenulo se sa procesom izrade projektne dokumentacije za gradnju Bošnjačkog centra. Tokom izrade te dokumentacije pojavio se niz objektivnih teškoća i uslova koji su u vremenu ekonomske krize doveli u pitanje financijsku opravdanost i brzi vremenski period realizacije zacrtanog projekta. U takvoj situaciji UO Zajednice, uz odobrenje Skupštine, traži alternativno riješenje. Voljom Allaha dž.š. na tržištu se pojavljuje veoma povoljan i za potrebe Bošnjaka, funkcionalan objekat od 24,000 SF u gradu Lawrenceville gdje živi preko 60% članova Zajednice Bošnjaka Džordžije. Objekat bi omogućio Bošnjacima da za duplo manja financijska sredstva
Objekat u slici
|
kupe dvostruko veći prostor od onoga koga su planirali graditi u Snellville a za čiju realizaciju je prema svim predračunima trebalo obezbijediti preko $ 3,000,000.00. Prodajna cijena objekta u Lawrenceville je bila 1,250,000.00 a prostorno, uz neznatne unutrašnje izmjene, zadovoljavala sve sadašnje i buduće potrebe Bošnjaka Džordžije. Zahvaljući izuzetnom angažmanu Real estate agenta Armina Mehmedovića i članova UO, 6. aprila 2011. potpisan je kupoprodajni ugovor, uplaćen downpayment u iznosu od $520,000.00, a Zajednica Bošnjaka postala vlasnik trećeg vakufa u svojoj kratkoj historiji postojanja. Ovdje svakako treba pomenuti izuzetno vrijedan gest gosp. Armina Mehmedovića koji je svoju proviziju od ovog ugovora, u iznosu od $26,000.00, donirao Zajednici Bošnjaka Džordžije. Od trenutka potpisa ugovora, za članove UO počinje danonoćna utrka sa vremenom i administracijom kako bi se objekat tehnički i formalno-pravno priveo novoj namjeni i bio spreman za predstojeći Ramazan. Podijeljeni su zadatci i krenulo se u njihovu ralizaciju. Obzirom da se radilo o promjeni namjene objekta (prije je bila Mortgage companny) trebalo je uraditi mnoge tehničke i administrativne promjene kako bi se zadovoljile zakonske odredbe. Angažovana je kompanija za instalaciju protivpožarne zaštite (sprinkler system) dok su naše džematlije svojim volonterskim radom riješavale potrebe za zvučnim arlarm sistemom, video nadzorom, drop plafonima, električnim i vodoinstalaterskim instalacijama, novim tepisima, čišćenjem, bravarskim, farbarskim i drugim potrebama koje su se ukazale. Iz straha da ne zaboravimo koga ovom prilikom nećemo pominjati njihova imena za što će, sigurni smo, u budućnosti biti prilike.
Može se slobodno reći da je od prvog dana kada je prešao u vlasništvo Zajednice novi objekat postao mjesto zbližavanja, susretanja i zajedničkog rada u ime Allaha dž.š. produkujući jedan novi elan i energiju koje će sigurno rezultirati novim uspjesima.
Zadovoljstvo i osmjeh sa lica džematlija i aktivista nisu mogle ukloniti ni administrativne „zavrzlame“, kodovi, kao ni prekoračernje roka za instalaciju „sprinkler systema“. Jednostavno, svi su vjerovali da će uz Allahovu pomoć, sabur i vlastiti trud, zaraditi Njegovu milost i dobiti dozvolu za korišćenje objekta najdalje do kraja prve sedmice Ramazana. Tako je i bilo, u petak, petog dana mjeseca Ramazana 1432. h.g. odnosno 5. augusta 2011. godine nešto prije džuma namaza odjeknula je vijest da su prošle sve inspekcije i da je dobijen Certificate of occupancy ili upotrebna dozvola. Odmah nakon džuma namaza počeo je proces preseljenja iz starog u novi objekat kako bi sve bilo spremno da se istog dana klanja prvi Teravih namaz u novom objektu. Bilo je to veče zadovoljstvo slušati džematlije kojiima su, nakon selama u susretu sa članovima Upravnog odbora prve riječi bile „elhamdulillah“,“mašalLah“ i „da vas Allah nagradi“ na što su dobijali odgovor „Zahvala pripada Allahu dž.š. a nagrada je to za sviju nas, od onih koji su svojim donacijama, volonterskim radom ili lijepom riječju podrške doprinjeli uspješnom završetku ovog, za našu Zajednicu, historijskog poduhvata.“
Zaista Bošnjaci Džordžije mogu biti ponosni na novi objekat koji ima preko 50 ofisa (koji minornim građevinskim zahvatima mogu biti pretvoreni u učionice), 5-6 sala koje mogu primiti od jedne do nekoliko stotina posjetilaca, zatim kuhinja, toalete, sale za sastanke i prijeme, itd. Svakako treba pomenuti i ogromni nezavršeni prostor koji je po svome položaju i okrenutosti Istoku idealan za budući, stalni džamijski prostor. „Natkriveni“ prostor raspolaže kapacitetom da zadovolji sve vjerske, društvene, kulturne, edukativne, starosne i zabavne potrebe. Ima tu mjesta i za Muzej genocida, Bosansku sobu, folklor, muzičke i dramske sekcije, školu Bosanskog jezika, obdanište, biblioteku, kurseve borilačkih vještina, i sve drugo za što Bošnjaci imaju interesa a nije protivno sa islamskim vjerskim principima. Sa druge strane, okolni prostor (oko 6 Acri) pruža mnoštvo mogućnosti za izgradnju sportskih terena i objekata, zabavnog parka za djecu kao i parka za odmor i druženja. Jedno je sigurno, ovaj objekat će biti mjesto mnogih budućih zajedničkih namaza, druženja, sportskih i drugih takmičenja, kao i zajedničkih akcija u realizaciji zacrtanih projekata. Kroz to zajedništvo naći će se i načina i sredstava da se objekat u potpunosti isplati u što kraćem roku, a tome će svakako pomoći, nadam se, uspješna prodaja postojećeg vakufa u Snellville muslimanima porijeklom iz Pakistana sa kojima je već potpisano „Pismo namjere“ za iznos od $500,000.00.
Izvor: Bošnjaci.net
