Nikad dosta dobrote, ljepote i pameti

Ferid Muhić (rođen 1944. u Zavidovićima , Bosna i Hercegovina ) je profesor filozofije na Univerzitetu Sv. Kiril i Metodij, Skoplje , Republika Makedonija. Akademsku karijeru je započeo kao asistent na Institutu za sociološka istraživanja u Skoplju 1970. U Odsjeku za filozofiju je radio kao asistent 1974. godine. U svojstvu vanrednog profesora, držao je predavnja od 1976. do 1980. godine, a redovni profesor je postao 1980. godine. Gostujući je profesor na Međunarodnom institutu za islamske misli i civilizacije u Kuala Lumpuru, Državnog univerziteta Floride, Univerzitetu Sirakuza, Njujorku, Sorboni 8, Parizu, kao i nekoliko univerziteta u Jugoistočnoj Evropi. Uže specijalnosti su mu savremena filozofija, kulturna antropologija, estetika i politička filozofija.

Pripala nam je čast da prvi uzmemo intervju, neposredno poslije Osnivačke skupštine, od predsjednika BANU-a prof. dr. Ferida Muhića 9. 6. 2011. godine. Razgovarali smo o samom činu osnivanja BANU, njenoj ulozi, misiji, viziji, ciljevima i konkretnim potezima koji će uslijediti u daljoj izgradnji ove institucije od najvećeg nacionalnog značaja.

Uvaženi akademiče i predsjedniče, dozvolite mi da Vam u ime svih nas čestitam na ovom zaista velikom događaju i na emanetu koji ste preuzeli?

Hvala najljepše. Čestitam svima nama što je zaista Novi Pazar, na čelu sa jednom jako i izuzetno snažnom ličnošću kakav je muftja Muamer-ef. Zukorlić, uradio ono što je odavno bilo potrebno da se učini, tj. što je konačno bošnjački narod dobio svoju Akademiju nauka i umjetnosti. Činjenica da je meni ukazana čast da budem prvi predsjednik toliko obavezuje koliko i raduje, ipak je duboko u sjenci pred samom činjenicom da je ta Akademija tu i da će, ako bog da, od sad na dalje biti dio bošnjačkog duhovnog života.

Šta za  sve nas predstavlja BANU?

Tek ćemo vidjeti šta sve predstavlja. Premalo je vremena i znanja da se to odmah vidi. Ono što može se može kazati, svako se dijete rodi malo i nemoćno da prohoda, treba se na njemu mnogo raditi, ali opet izaziva najveću radost – tako je i sa institucijama. Očekujemo da će ta Akadmija biti mnogo veća i jača, i da će prohodati, da će propjevati – jer imamo i muzikologiju – da će produbiti znanja i poznavanja i svoj doprinos, kao kada odrasta dijete, ali već sada od nje treba da očekujemo jedan koncentriran izvor, fokus bošnjačkog duha i kreativnosti na čitavoj planeti, jer ideja je da BANU radi na tlu Balkana, BiH i Sandžaka gdje su Bošnjaci većinski narod i da djeluje na svim prostorima na kojima žive Bošnjaci.

Osnivačkoj skupštini prisustvovao je popriličan broj najznačajnijih intelektualaca u bošnjačkom svijetu. Kako se je uspjelo okupiti sve te ljude na jednom mjestu?

Bilo je lakše nego što smo očekivali. Jer dugogodišnji i već decenijski napori da se bošnjački korpus razbije, da se fragmentira, dali su nažalost dosta velikih rezultata. Očekivali smo da će biti teško okupiti bošnjačke intelektualce za jedan ovakav projekt, ali ako su spolja fragmentirani i raspršeni izgleda da je duhovno jezgro ostalo integrirano. Na sam spomen ideje da se napravi BANU, reagirali su kao što pravi naučnici, ljudi od nauke i umjetnosti reagiraju. Naime, čitava ideja jeste da se u paleti onoga što savremeni svijet pruža kroz nauku i umjetnost doda i onaj odsjaj, i ono djelo ili onaj rezultat koji mogu ujedinjeni u zajedničku akademiju svijetu dati Bošnjaci.

Od koga još očekujete da se priključi BANU?

Ima ljudi koji iz opravdanih razloga nisu mogli doći. Recimo prof. Ejub Ganić, koji svakako treba doći. Zatim nekoliko ljudi sa kojima smo razgovarali i koji bi uskoro trebali doći. Osnivačka skupština više je imala težinu da konačno se iz ideje preraste u stvarnost, da se ono što se je nekako tek oblikovalo najzad u neku ruku oformi i kristalizira u konkretan rezultat. Imamo ideja za počasne članove, za počasne poslovne članove, to je već jedan dosta dug spisak, imamo ideja i za dopisne članove. Međutim, ovaj prvi čin je čin u kom se iz mogućnosti i potencije prerasta u realnost. Dakle, ovaj čin već tu Akademiju unosi u svijet realnosti i dalje će već narastanje biti u svim sektorima i odjeljenjima.

Već postoje glasovi zašto praviti BANU ukoliko postoji ANU BiH?

To je kao da kažete: „Imate jednu lijepu sliku, zašto slikati nove slike? Imate jednu dobru knjigu,zašto pisati nove dobre knjige? Imate jednu naučnu instituciju, zašto praviti još jednu naučnu instituciju?“ To ne rasipa ničiji novac, a samo doprinosi kvalitetu rada. Naime, ljepote nikad dosta na ovom svijetu. Dobrote nikad dosta na ovom svijetu. Znanja i uma nikad dosta. Kad ih organizirate, koordinirate i saglasite i kad im pružite uslove i ljepota i dobrota i mudrost i znanje samo doprinose i daju jedan dodadtni kvalitet ovome svijetu. Prema tome, zašto još lijepih djevojaka, može momak da misli, kad već prolazi jedna? Zašto dobrih igrača u fudbalu ako ima jedan dobar igrač? Zašto nova akademija? Zato što nikad dosta dobrote, ljepote i pameti ovom svijetu.

Kako očekujete da će vas prihvatiti SANU, HAZU i ostale akademije u okruženju?

To jeste dio koji može pokazati i onu stranu koja, na neki način, mimo ovih neposrednih, autentičnih, naučnih i umjetničkih i kreativnih razloga unosi vanumjetničku i vannaučnu dimenziju, a to je konkretno politička dimenzija. Ja lično nisam tom dimenzijom mnogo impresioniran, jer ideja ove institucije nije da bude politička. Ona nije politička ni u jednom aspektu, nema čak ni odjeljenje za neka politička istraživanja ili nešto slično. Svakako će stići takve kritike, ali one se zapravo nje ne tiču, nisu kompetentne u onom kontekstu u kom nju ne dodiruju. Ona nije usmjerena da bude politička niti konkurencija drugim akademija. Recimo, imate HAZU, imate SANU, ali i ANU BiH. Ona je ANU BiH i nema identitet onoga ko je nosilac. Isto tako, MANU je vezana za nacionalni korpus. U ovom kontekstu, ta vezanost nije ideja da se zabrani drugima. Ovdje će biti mnogo drugih članova i sarađivat će se sa svim akademijama u svijetu. Zašto bi se bježalo od takve reakcije? Jedan od načina da se mjeri vaša važnost u nekom prostoru ili važnost neke nove činjenice jeste i reagiranje okoline. Ako je to nešto što prođe nezapaženo, vjerovatno jeste nešto nevažno. Ako vidite neku veliku kutiju na cesti, pala odnekud, pa je pokušate gurnuti, pa je lahko gurnete – onda je to vjerovatno neka prazna kartonska kutija. Ako to bude nešto teško i što je problem pomjeriti, nešto tu ima. U tom smislu, vjerujem da će pokušaji da se pomjeri i ukloni ovo što je sada stvoreno potvrditi da u ovoj Akademiji ima nešto što je značajno, nešto što ima težinu, i nešto što će u krajnjoj liniji pokazati da nauka, umjetnost i sve ono što je kreativno nije apsolutno nužno kompetitivno, ne ugrožava nikoga. Naprotiv, kontributivno je, ono samo dodaje i pridonosi i naša ideja je da prinosimo, razumije se prije svega bošnjačkom narodu koji je doživio i duhovnu i fizičku eksterminaciju, odnosno direktno rečeno, genocid i da se ono što je izgubljeno tim vremenom nadoknadi. Međutim, apsolutno ne možete zadržati ljepotu da bude lijepa za sve. Ni mudrost da dostigne do svakoga. U tom smislu, naš osnovni koncept nije nikakvo usko koncentriranje na nekakve političke teme, nego na teme s kojima sarađuju i na kojima rade sve naučne ustanove, posebno akademije. Mislim da će uskoro svim političkim faktorima i akademijama u regionu postati jasno da je ovo samo, hajde da kažemo tako, jedna lijepa knjiga ili jedna lijepa slika ili jedno lijepo lice više u balkanskim prostorima.

Predsjednik Senata na promotivnoj skupštini reče da će se ubrzo usljediti sporazum o saradnji sa Albanskom akademijom nauka i umjetnostu?

To je u toku, ali u toku su i razgovori sa svim drugim akademijama. Razumije se, ti razgovori su bili neformalni, jer ne možete razgovarati kad još niste konstituirali akademiju. Ali ovim činom, ti razgovori će dobiti svakako i na težini i na brzini.

Osnivačka skupština održana je u Novom Pazaru. Inauguracija će biti u Sarajevu. Gdje će biti sjedište BANU-a?

Centralno sjedište BANU-a bit će u Sarajevu.

Odakle će se finansirati Akademija?

Tu ima nekoliko ideja. Od donacija do jednog takoreći svjetskog projekta, Fonda za Akademiju, koji bi uključio određeni broj ljudi koji bi davali mjesečni doprinos, te preko naučnih projekata. Generalni sekretar muftija Muamer Zukorlić razložio je problem veoma konkretno i, po onome što
se može vidjeti, to je koncepcija koja će se svakako, ako Bog da, moći vrlo efikasno realizirati.

Nakon svih procesa uspostavljanja Akademije, koji će biti njen prvi konkretni projekt koji će ona sprovoditi?

To još ne znamo. Ima nekoliko ideja, ideja koje su odmah na Osnivačkoj skupštini bile predložene, ali to nije bilo na dnevnom redu. Razumije se da je želja svih članova osnivačkog odbora bila da daju što je moguće veći doprinos, pa su već neke ideje date. Koja će od njih biti prva zavisi i od okolnosti, uvjeta i saglasnosti svih članova Akademije.

Spominjane su najave o dodjeljivanju statusa počasnih članova akademije. Ko su ti ljudi i zašto imamo potrebu za takvim nečim?

Postoji veliki broj bošnjačkih intelektualaca, stvaralaca, pisaca koji nikada nisu dobili neko posebno priznanje. Posebno priznanje u smislu da društvena realnost, uključujući i političku i naučnu, njih valorizira onako kao što zaslužuju. Ideja je da se kroz BANU ta nepravda ispravi, tj. da ti ljudi dobiju počasno, posthumno akademsko priznanje. To je neophodno, ima mnogo onih kojima bi trebalo dodijeliti to priznanje.

Prema statutu, koji će odjeli Akademije postojati?

Pa i oko toga se diskutiralo. Usaglasili smo četiri osnovna odjela: Odjeljenje za društvene i humanističke nauke, Odjeljenje za tradiciju islama u bošnjačkom korpusu, koji ima dodirnih tačaka sa mnogim naučnim disciplinama, orijentalistikom itd. Vidjet ćemo, to još nije definitivno, ali svakako da je islam jedna od komponenti u bošnjačkom korpusu i identitetu. Onda imamo Odjeljenje za umjetnost i muzikologiju. S obzirom na jasan i specifičan elemenat muzike u tradiciji bošnjaka…

Šta je to specifično?

Specifično je od instrumentalnog do vokalnog. To je izraz. Ne bojim se da zvučim patetično, izraz onog najboljeg u duši svakog naroda, pa i bošnjačkog. Realno, to ne bi trebalo samo da bude muzikologija. U muzici Bošnjaka jeste bilo najviše nečega što je originalno – od sevdalinki do mnogih drugih elemena ta u instrumentalnom ikreativnom smislu. Međutim i u slikarstvu, u grafici, u skulpturi, ima mnogo toga i u arhitekturi – tako da će to prerasti prosto samo u Odjeljenje za umjetnost. Imamo i Odjeljenje za prirodne, egzaktne nauke, medicinu i tehničke nauke. To su ta četiri odjeljenja.

Izvor: SandzakPRESS.net