Neuspjeli pokusaj puča IZ u Njujorku?

Juče sam sa velikim zaprepaštenjem pročitao tekst sa “Bošnjačke” web stranicewww.bošnjaci.net o navodnoj odluci sedam ljudi (od jedanaest koliko ih je ukupno u odboru) da smijene naseg imama Dr. Bayram-ef. Mulića, navodnoj odluci odbora Islamske zajednice, kažem, jer po važećem statutu ovaj džematski odbor nema nadležnost da donosi takve odluke. Ovo je zvanična verzija pisanog na udarnoj strani “bošnjackog magazina”:Saopštenje Odbora Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav – Gusinje u Njujorku

ODBOR DONIO ODLUKU O PRESTANKU RADNOG ODNOSA IMAMU BAJRAMU EF. MULIĆU

Nakon razmatranja aktuelne situacije u IZ i KC Plav-Gusinje u Njujorku Odbor je u petak, 11. februara 2011. godine, donio odluku o prestanku radnog odnosa imamu Bajramu ef. Muliću. Ovakvu odluku Odbor je donio u interesu džemata i članova IZ radi razriješenja nagomilanih problema i suštinskih pitanja u organizovanju i djelovanju IZ i KC Plav – Gusinje u Njujorku. (www.Bosnjaci.Net)——————————————————————–

Pošto je nedavno bila zakazana “izvještajna skupština” i posto sam član i aktivista ovog džemata koji je doživljavao svakojake neugodnosti, i pošto sam potpuno uključen u ibadetski dio aktivnosti. Osjetio sam potrebu da dođem i budem tu, da dam punu podrsku kolegi kojeg izuzetno cijenim zbog njegovih izuzetnih ljudskih i liderskih kvaliteta. Oglasavajući skupštinu, na Bošnjaci.net je bilo “ovoj izvještajnoj skupštini mogu prisustvovati svi zainteresovani članovi bez obzira jesu li ili nijesu izmirili svoje clanske obaveze prema ovoj instituciji”.

Na moje zaprepaštenje, sala je bila prepuna. Na prošloj izbornoj skupštini je bilo tek stotinjak dok je ovoga puta je bilo više nego hiljadu prisutni. Znam da džemat broji nekih maksimalno sedamstotina clanova. Analizirajuci situaciju sa Agićem u Čikagu i e-maile nekakvog Besima Velića koji ili prima “objavu” ili mu neko jak I dobro informisan daje informacije. Isti taj Besim je još prije mjesec dana proročavao; pada Agić, onda je Mulić. Tipična Kos ova retorika. Tu su bile dovedene povorke ljudi koji pojma nemaju što su došle, ali ih je neko obavezao ili mozda ucijenio da budu tu zbog neke velike stvari. Helem, nejse. Sjetih se mojih imamskih dana iz Floride kada su mi ljudi u odboru propisivali radno vrijeme. “Jasmin efendija za sabah namaz ti računam 15, za ostale dnevne namaze po 20 minuta, a satnica u Floridi je oko $5 dolara po satu” pa, ili radi ili trazi sebi drugi posao. Tolko mi placamo hodžu”!!!

Skupština je izabrala radno predsjedništvo, kormilo je uzeo mudri i sijedi birokrata Hamdija Bicić. Skupština iznosi dnevni red koji se usvaja, traži se da glavni imam podnese izvještaj. On oklijeva čekajuci da odbor ili blagajnik prvo iznese kako stoji u dnevnom redu.

Inače, odbor nije pripremio nikakav radni material, niko nije evidentiran na ulazu, svi su došli po kratkom postupku. Dobro, imam Bajram-ef. Mulić prilazi stolu. Pošto se ovih dana navršava 20 godina od osnivanja džemata u prvom dijelu imam daje analizu vjerskog stanja u džematu. Spominje se tu konzulat bivse Yugoslavije, I njegov patronat nad Bosnjacima u Njujorku prije 20 godina, pocinje zujanje u zraku. Rekoh, “kome muha za kapom” uh, neki se vec pronalaze. Ali ciceronsko držanje našeg efendije i njegova analiza obavezuje pažljivo slušanje.

Na dnevni red dolazi famozni “kosovski youtube” u kome se pokušava moralno i profesionalno diskreditirati ugled imama Mulića. Konobar Esad Krcić koji popravljajući kanalizacije, ima dosta slobodnog vremena slao je na hiljade e-mailova i linkova za ovo – možda i njegovo “remek djelo” . Gledam mu lice dok imam cita referat: “Tačno, te sramljive video montaže kojima bi pozavidili i “Veljovići” i razne službe, više govore o onima koji su ih montirali i njihovoj želji da udare na obraz imama i zajednica”. Esadu oči kolutaju gore dolje, njegov saveznik u zlu džematski predsjenik Rizah Čekić, vrši pritisak na predsjedavajuceg skupštine da “hodži skrati referat” jer se i on izgleda pronalazi medju akterima sramnog Youtuba. Ali, referat i izvještaj o radu se ipak i pored “uličnih” dobacivanja završava sa aplauzima i tekbirima.

U diskusiji o izvještaju jedan kaže da je dug, drugi da je kratak, treći ovo, četvrti ono. Ništa po srijedi. Tada na sceni stupa neviđeno lukavstvo i licemjerstvo. Predsjednik Rizo Čekić prilazi imamu, rukuju se, konsultuju se nešto i dogovaraju; na kraju se grle pred više od hiljadu ljudi – dogovor je pao. Rizo ustaje i u zagrljaju sa imamom, inače svojim tetkicem, obznanjuje skupštini dogovor je pao. Kaže nešto ovako: “Evo i ja i imam dajemo ostavke”. Imam Bajram-ef. kaže nema problema, samo ako narod to hoće”. Gromoglasan glas “Nećemo”! “Ne dolazi u obzir da naš imam da ostavku”. Čuju se aplauzi, atmosfera postaje zdrava. Svi misle, došlo je do pomirenja.U mnogo boljem tonu prošli su izvještaji, blagajnika, sekretara i bivseg predsjednika Srdanovića. Pokupio je mnogo simpatija i ponudio ruku pomirenja, od srca. “Bajram i Smajo” su u zagrljaju, pomirenje je došlo. Čuju se tekbiri i aplauzi sa svih strana. Došlo je do dugo čekanog pomirenja.

Ali… Poslije nekoliko zdravih i kritičkih opaski i komentara do mikrofona dolazi opet Rizah Čekic. Izgovara mudre riječi, polahko, krupno i prefinjeno. Daje kraći izvještaj o radu novog odbora, i primopredaji dokumenata od prošlog odbora… Polako, prelazi na stvar i pokazuje novo lice. Naime, ono prvo lice pomirenja bio je samo pokerski blef. Vrlo vješto pokušava naelektrisati atmosferu iz nekih svojih razloga. Očigledno, domaći zadatak nije odradjen. Većini prelazi u dosadu. Ali prelazi se na stvar.

Počinje da čita nekakvo pismo, koje atribuira imamu vezano za njegovu podršku kolegi Senadu Agiću, gdje u svojim komentarima sebe naziva špijunom i produženom rukom raznih službi… Na pitanje efendije, o porijeklu istog, zbunjuje se i ne može ili neće da odgovori. Na drugo pitanje efendije, šta ti sad treba takva “rekla-kazala” diskusija kad to nema veze sa dnevnim redom? Zar nije ovo izvještajna skupština, zar se nijesmo pomirili i dogovorili da suradjujemo. Šta je sad ovo? Zar nijesi bio iskren, zar ne držiš riječ? Nijesam bio iskren, potvrdjuje. Efendija trazi od predsjedavajućeg Hamda Bicića da se skupština pridržava dnevnog reda. Javljaju se varnice, dobacivanja i nastaje nered. Predsjedavajući uzima mikrofon shodno svojim ovlaštenjima iz poslovnika o radu skupštine i prekida skupštinu. Narod ustaje i ide, napuštajući.

Ali, aktivisti se priprečavaju na putu i žele da izazovu kavgu. Hadžija duge brade, psuje umrlu majku svome rodjaku, nastaje gužva u kojoj autor ovoga teksta dobija udarac po nogi. Vecina naroda je napustilo. Nekako, aktivisti “balvan revolucije” neće da napuste vec se vraćaju da svoje nezadovoljstvo nekako iskale do kraja. Iako je skupština izgubila kvorum, iako je od hiljadu ljudi ostalo svega osamdesetak, iako je skupština službeno završena, predsjednik Rizah odlučuje uzeti zakon u svoje ruke i izvrsti neko privatno glasanje. Kažu da ih je bilo, njih preostalih sedamdesetak, zadovoljili su se da glasaju protiv imama – što nema nikakvu zakonsku meritornost i validnost! Nek im je sa srećom neuspjeli “kosovski” puč i balvan revolucija.

Tako je konobar, Esko Krcić sa svojim Bošnjaci.net odigrao još jednu utakmicu u timu onih koji hoće da “Crnogorče” Bošnjake Plava i Gusinja. Predlažem mu da svoj kvazi magazin nazove KOS.NET

Autor: Jasmin Hasičević

Izvor: BosnjackiSavez.org