Novi Pazar – Svjesne su porodice Veselinović i Ljajić da bilo šta da piše u izvještaju vojne komisije o uzrocima pada helikoptera 13. marta, u kojoj su sem njihovih Miroslava i Dževada, poginula i četvorica pripadnika Vojske Srbije i beba iz porodice Ademović, da to ne može da vrati njihove najmilije.
Ali, željeli bi da znaju šta se te kobne noći desilo na maglovitom nebu iznad Surčina. Izveštaj vojne komisije prosleđen je Višem tužilaštvu, ali šta u tom izvještaju piše, porodicama stradalih nije poznato.
Supruga stradalog anesteziologa dr Dževada Ljajića kaže da nikakav izvještaj, nikakav papir porodici nije zvanično stigao, a smatra da bi trebalo. Naročito je zanima šta se događalo posle posljednjeg poziva, kada joj je muž rekao da su iznad Beograda, da bi uskoro trebalo da slete.
– Ta istina neće moći ništa da promjeni, mog Dževada nema, ali trebalo bi da je znam, zbog njega, zbog sebe, zbog djece, koja su sada još mala da bi pitala – kaže Šefka.
Ni 12 dana posle nesreće o tragičnoj pogibiji niko ne može da priča bez suza. Šefkina svekrva, Dževadova majka Sanija bol potiskuje tabletama za smirenje, Šefka se trudi da nađe snage i odgovara na mnoga pitanja šestogodišnjeg sina Ramiza.
– Kroz kuću nam je za ovih desetak dana prošlo vjerujem preko pet hiljada ljudi. Svi su došli da nam izjave saučešće, svi koji su poznavali Dževada, znaju kakav je bio, svuda omiljen i spreman svima da pomogne.
Moraće Šefka da sinovima Ramizu i Mehmedu bude oslonac. I otac i majka.
– Stan u kome živimo moj Dževad je stigao da otplati 70 odsto. U dogovoru gradskih vlasti i vlasnika stambene zgrade preostalih 30 odsto duga biće nam otpisano i ja sam im na tome zahvalna – priča Šefka, sa dozom gorčine, jer je u javnosti stvorena slika da je porodica čitav stan dobila na poklon.
U Lukarima, u porodici stradalog medicinskog tehničara Miroslava Veselinovića tuga ne jenjava. Miroslavljevu suprugu Violetu savladali bol, tuga i umor. Nema snage da razgovara za novine.
Od rodbine saznajemo da je i kroz ovu kuću prošlo hiljade ljudi. Od rodbine, komšija, prijatelja do ministara. Ali, niko nije došao sa odgovorom šta se zaista dogodilo, zašto se helikopter zario u njivu kod Surčina. Odgovor vojne komisije nije stigao ni u dom Veselinovića. Miroslavljeva majka Dobrinka volela bi da zna šta se desilo, da li je to bila sudbina ili možda ima krivca.
Ipak, sa mudrošću koju nose godine, priča da, čak i da joj dovedu krivca, ako ga ima, ona zna da to ne bi vratilo njenu uzdanicu, Miroslava – Mića. Svejedno, porodica bi, kažu, voljela da zna šta se te noći desilo, pa se njihov Miroslav nije vratio sa službenog puta.
Školski drugari Miroslavljevog sina Danila, učenika šestog razreda, već pričaju da je tata njihovog druga heroj. Čitavo Lukare i okolna sela Mića su zvali doktorom, jer mu nije bilo teško da nekom uključi infuziju ili povede do ljekara. Mićo je bio oslonac za čitavu familiju Veselinovića, posljednja zrela muška glava u tri kuće ove familije.
Dževadova supruga Šefka i Miroslavljeva supruga Violeta čekaju. Veruju da će odgovore na pitanja zašto su i kako ostale bez životnih saputnika jednom stići. One same nisu išle da traže odgovore, možda i zato što im nije najjasnije od koga da ih traže. Beograd je daleko, a i pitanja jačih, neophrvanih bolom, za sada ostaju bez odgovora.
(Novosti)
esselamu alejkum, ono sto se desilo, moralo se desit, nije se moglo promijenit. Ali puno drugih stvari se moze i MORA promijeniti. Desavao sam se u bolnici gde se primi pacijent i par dana ga niko od doktora ne obilazi. Ili ga jednom obidje napravi mu cjenovnik pa kad on ili familija plati ide dalje na lijecenje. Ili sto je jos i gore otvori se pacijent bez jasne dijagnoze bolesti pa ako je moguce otkloni se problem ako ne sasij i posalji dalje. O ovakvim problemima se niko javno ne oglasava, sto je velika greska. Video sam covjeka iz Krnje Jele koji je operisan od slijepog creveta a upravu zucna kesa je bila problem i tako za svaki slucaj ostao bez oboje i onaj zdarav organ otislo uz onaj oboljeli. TAKVIH POGRESNIH DIJAGNOZA BOLESTI JE SVAKA DRUGA. Gledao sam kada Tutic otvoreno trazi pacijentu pare i meni je trazio, a tutica je puno, od Avda Ceranica do portia. Pitanje je kako je to moguce pacijent je cesto osiguran ali kao i da nije, prvo se dogovori koliko kosta pa onda u salu ili na skener ili bilo kakav drugi pregled. Kada bi bolnica samo tu sumo sto doktori opljackaju pacijenta koristila za uredjivanje prostora ili opremanje bolnice pa da i ne zalimo, a ne sto uzimaju a nista ne rade. Svaki doktor ima svoju privatnu ordinaciju zato i nece u bolnici nikad ni funkcionisati. Njihova radna mjesta su postala samo mjesta gde love pacijente koji ako ne idu kod njih privato pregled nije valjan. Znamo da sandzak ima prijatelske veze s turskom a turska je postala jaka drzava u medicini zasto se pazarska bolnica ne udruzi s turskim bilnicama na polju usavrsavanja medicinskog osobla, lijecenja nasih bolesnika u turskoj jet srbi tu mogucnost vec duze vrijeme koriste a nasi zavodi cesto tesko beograd odobravaju. Samo stanje u kojem se nalazimo govori kakvi smo mi sami i kao pojedinci i kao vecina.
Toliko para prodje kroz pazar,toliko se pokralo,toliko se razbacalo na zene,kafane,alkohol,drogu,zlatne lance,katance i ostale skalamerije,da niko bre ne uradi urgentni centar. Projekat bi uradio svaki arhitekta dzabe,koliko jakih preduzetnika ima sve bi to opremili,nije bre potrebno za svaku sitnicu icu u Beograd,pa se kadar obuci,pa se zaposle ljudi koji vole svoj posao. Ali dobro preci su pevaci da se dovode pred izbore,posto tad svima merak da vide te EX-YU zvezde nego da vide nesto korisnije koje ce da traje 20-30-50 godina.
Umjesto da iz ovog tragicnog dogadjaja izvuku pouku i opreme bolnicu u Novom Pazaru sa nekoliko operacionih sala i nekoliko razlicitih odjela da nasi ljudi ne bi morali za svaku sitnicu u Beograd oni pricaju o tome kako se atletski stadion pravi koji ce kostati 1,7 miliona eura! Bezbroj puta se desilo da nasi ljudi kada dobiju izliv krvi u mozak umru na putu za Beograd.Koliko puta su samo komplikovani porodjaji imali tragicne posljedice ili po majku ,ili po bebu.Koliko puta je samo na putu za Prijepolje,ili Uzice Sjenicacima perforiralo slijepo crijevo sa tragicnim posljedicama.Koliko puta Sandzaklije moraju u Beograd i radi komplikovanijih pregleda,jer nemaju to u svojim gradovima,a ni u bliznjim srpskim gradovima.Razumljivo je da se u Beograd mora zbog transplantacije nekog organa,ali zbog raznih drugih zdravstvenih problema nije razumljivo.Zao mi je porodice poginulih,nijedan izvjestaj ovoga svijeta nece umanjiti njihovu tugu i bol.
Ne trebaju izvještaji , trebaju nalozi za hapšenja .
Od ministara koji su ove nestretnike čekali sa TV ekipama na Surčinu pa sve do bulade koja je izdala naredbu da helikopter tamo sleti po svaku cijenu .
Također je sramno i žalosno da se opštinska vlast kiti tuđim perjem , Dževad je stan skoro otplatio a gospodin Kvele je , a ne oni donio odluku da ostatak duga halali .
Sramotno je također da su hitne službe bolnice svaki dan po nekoliko puta stavljale glavu u torbu vozeći pacijente do Kragujevca ili Beograda jer bolnica nije ima stotinjak hiljada eura za potrebnu opremu , dok se silni guzonje vozikaju autima koja i nekoliko puta premašuju tu vrijednost .
Tih divnih humanih ljudi nema , neće to nikakav izvještaj promjeniti , ali bi neko morao ovom licemjerstvu od strane države stati u kraj .
Sabura Šefka da ti dragi Alah podari , snage da svoju djecu zbrineš i odgojiš da budu kao i rahmetli Džavad , LJUDI .
Violeti također ovom prilikom želim da izjavim saučešće , da joj Bog da snage u ovim teškim trenucima za nju i njenu porodicu .
Tih velikih ljudi više nema , a jedina stvar koju država može učiniti je kazniti krivce za ovu tragediju , podbrinuti se da porodice stradalih dobiju barem materijalnu satisfakciju , te bolnicu opremiti neophodnom opremom , čime bi se barem u budućnosti izbjegle slične tragedije .
sto se zbilo moralo je, i to treba da daje pouku svim ljudima
ne moze se za beograd slati beba samo zato sto ljajic zeli se slikati zajedno sa vucicem za medije
beba je trebala “hitnu pomoc” a ne daleku pomoc.i medijsku pomoc.