Teško se može desiti da neko od vas koga je nevolja primorala da se uputi do bolnice stigne tamo automobilom, a da ne naiđe na problem pronalaženja parking mjesta. Svakako da je to višegodišnji problem, a čovjeku koji je opeterećen svojom ili bolešću svojih najbližih najmanje što treba je briga o pronalaženju parkinga ili plaćanju kazne za nepropisno parkiranje. Svi smo svjedoci saobraćajnih gužvi i kolapsa na prostoru parkinga ispred bolničke kapije i okolnim ulicama. Pored otežanog saobraćaja na tom prostoru, javlja se i problem ugrožavanja bezbjednosti pješaka koji su zbog automobila parkiranih po trotoarima primorani da se kreću ulicom. Problem naročito dolazi do izražaja sa početkom školske godine i sa pojavom desetina đaka koji pri odlasku i povratku iz škole prolaze tim potezom izlažući se riziku da budu povrijeđeni usled saobraćajnog haosa koji tu vlada. O problemima koji nastaju na tom prostoru zimi kada padne snijeg i smanji i onako mali prostor za parkiranje, ne treba ni govoriti.
Zbog svega navedenog, apelujem na odlazećeg gradonačelnika Pljevalja, gospodina Đačića, da preduzme nešto na rešavanju ovog problema. Ukoliko gospodin odlazeći gradonačelnik i ostali lokalni funkcioneri u svom neznanju i ograničenosti nemaju ideju kako pronaći rešenje za ovaj problem neka se ugledaju na naše sugrađane koji su samoinicijativno počeli da se parkiraju na prostoru Malog vojnog logora, tačno prekoputa parkinga ispred bolničke kapije.
Dakle, gospodine Đačiću, dovoljno je da zamolite odbjeglog Pljevljaka, ministra vojnog gospodina Boškovića, da Pljevljima, ako ne pokloni, a ono makar ustupi na korišćenje par stotina metara kvadratnih na prostoru Malog vojnog logora koji vojska svakako već godinama ne koristi. Tako bi Pljevljaci imali priliku da gospodina Boškovića zapamte i po nečemu dobrom što je uradio za njih, a ne samo po milionima pljevaljskog novca koji je dat podgoričkim sportskim klubovima dok su se pljevaljski klubovi gasili, po rudničkoj zgradi čija je izgradnja koštala vise nego da se gradila na pjeni od mora, a kvaliteta kao da je građena od lego kockica, po pljevaljskoj omladini koja je otpuštena iz radnog odnosa u Vojsci Crne Gore… Ukoliko se, pak, pomenuto zemljište već nalazi u vlasništvu Opštine onda je posao znatno olakšan, samo je potrebno raditi. Naravno, ukoliko bi se ovaj problem rešavao u ovom pravcu, zamolio bih gospodina Đačića da ne počinje sa nekim “megalomanskim” projektima koji će se godinama realizovati, poput fontane, Doma kulture i sl. Nekoliko kamiona šuta, valjak, uređen prilaz i sasvim dovoljno.
Nesporno je, da će upravo Demokrate biti nosioci razvoja ovog grada poslije majskih izbora. Kao odgovorni ljudi koji, iznad i prije svega, bezuslovno vole ovaj grad, trudićemo se da ukažemo na sve probleme sa kojima se susreću naši sugrađani u svakodnevnom životu, dajući i konkretne predloge za njihovo rešavanje, jer su Pljevlja grad koji više ne može i ne smije da čeka. Za grad koji je suočen sa nemaštinom, nezaposlenošću, odlivom stanovništva, ekološkim problemima i maćehinskim odnosom centralne vlasti, svaki dan čekanja je dan previše, jer ako neko u Crnoj Gori zaslužuje da živi bolji i kvalitetniji život onda su to upravo Pljevljaci!
Miljan Obrenić, član OO Demokrata Pljevlja
