“Ne dolazimo u tenkovima i avionima”

Posljednjih tri-četiri godine, Turska je bila iznimno aktivna u regiji Sandžaka. Sandžak kao regija je most prijateljstva između dvije zemlje, objašnjava veleposlanik Turske Ali Riza Čolak, jer u Turskoj živi mnogo ljudi koji su porijeklom iz Sandžaka. Tamo su i rođaci Bošnjaka i naravno da oni prate ekonomski i socijalni razvoj svojih rođaka u Sandžaku. U tom kontekstu, srpski Vlada je zamolila Tursku da pomogne u Sandžaku.

Sa kim ste tačno iz Vlade razgovarali? Tko je tražio da se angažirate u Sandžaku?

– To je opći stav dvije vlade. Sve aktivnosti naše diplomatske misije i Turske agencije za međunarodnu suradnju (TIKA) u Sandžaku odvijaju se u suradnji s relevantnim institucijama – sa ministrom Milanom Markovićem i drugim ministarstvima. Osim toga, TIKA je aktivna u cijeloj Srbiji, ne samo u Sandžaku.

Na primjer, gdje?

– Upravo su učestvovali na tenderu za izgradnju centra za hendikepiranu djecu u Beogradu.

Koja je vrijednost te investicije?

– Oko 200.000 eura.

Ali u Sandžaku su te investicije mnogo veće. Samo za aerodrom u Kraljevu Turska je donirala 10 milijuna eura.

– To je donacija kako bi se vojni aerodrom transformirao u civilni. To nije donacija za Sandžak, nego za cijelu južnu Srbiju, od čega će koristi imati i Kragujevac, Vranje, Kraljevo … Razumijem vaše pitanje, ali nemamo nikakvu skrivenu agendu, sve je vrlo transparentno.

Koji je strateški interes Turske na Balkanu?

– U Turskoj postoji izreka: “Ako ti komšija ide u krevet gladan, ne možeš ni ti mirno spavaš”. Ako vaši susjedi imaju problema, to utječe na vas. Zato, ako možete nešto učiniti da smirite tenzije i pridonijeti stabilnosti u svom susjedstvu, to treba i učiniti.Primjerice, u Tursku dolazi veliki broj izbjeglica iz Sirije, i naravno da to utječe na tursku ekonomiju. Zato je uvijek bolje imati stabilnog i mirnog susjeda. Isto va-ži i za Bal-kan.Mi nismo daleko od Balkana.

Posjetili ste Sandžak prije nekoliko dana i razgovarali s muftijama Zilkićem i Zukorlićem. Što je, po vašem mišljenju, glavni problem između njih dvojice – sujeta, borba za vlast ili religijske razlike?

– Oni su odrasli i odgovorni ljudi. Ja sam želio da im prenesem jednu poruku, a to je da želimo stabilnost i mir u Sandžaku, i da sve mora učiniti u skladu s Ustavom Srbije. I ako je moguće, da se okonča ta podjela u islamskoj zajednici. Potaknuli smo ih da razgovaraju, nismo im nametnuli nikakav model, niti smo željeli posredujemo između njih. Također smo im poručili da svatko mora raditi svoj posao, da se koncentrira na svoju funkciju. Poruka koju smo im prenijeli je svađom s Beogradom neće ništa postići.Ključ je imati dobre odnose sa središnjom vlašću. Naravno, istu smo poruku uputili i Beogradu.

Kakav ste vi dojam stekli, jesu li Bošnjaci diskriminirani u Srbiji kao što tvrde?

– Osjećaji u regionu moraju shvatiti. Ako ima nesporazuma, oni se moraju riješiti. Ako se Bošnjaci u Sandžaku osjećaju diskriminirano, zapostavljeno, ignorirano, to osjećanje se mora ukloniti. Ne tvrdim da je tako, ne kažem da su diskriminirani, već naglašavam da se to – ako se oni tako osjećaju – mora riješiti. U vrijeme opće ekonomske krize, ti ljudi, koji žive u zabitom dijelu Srbije, mogu pomisliti da je u Beogradu sve odlično i da samo oni pate. Što, naravno, nije točno. Ali, svi misle da su centar svijeta i da je njihov problem najveći.

Izvor: Pravda.rs