Najveći industrijski objekat u Srbiji

Fabrika brašna “SANDŽAK” A.D.N.P. u plamenu

Sandžak – Naš narod uobičava reći: Sva je igra oko hodžina jorgana. Kada bi neko sudio na osnovu medijske prezentacije ili naručene satanizacije Bošnjaka, mogao bi pomisliti da u našem lijepom Sandžaku žive ljudi koji nisu za ovo vrijeme, koji nemaju kapaciteta da budu organizirani ni politički, ni kulturno, ni ekonomski, ni nacionalno. Što je još gore, optužba da to nikada nisu ni znali, i da nemaju tradiciju svekolikog udruživanja. A nije tako.

Ali-aga Ćilerdžić je potomak čuvenog Hamid-age Ćilerdžića, predsjednika novopazarske općine 1916. godine. Poginuo je 17. 11. 1941. godine braneći rodni grad od četnika.

Porodica Ćilerdžić je jedna od najstarijih u Sandžaku. U raznoraznim arhivskim dokumentima, njezino prisustvo u Novome Pazaru može se pratiti više stotina godina unazad, a porodična legenda kaže i svih pet i po vijekova koliko i sam grad postoji. Ćilerdžići su se tradicionalno bavili preduzetničkim poslovima na veliko.

Iako su imali mnogo magaza u Novome Pazaru, nikada nisu držali trgovinu na malo, bojeći se da nekoga od kupaca ne zakinu na metru i kantaru. Iz ove ugledne porodice samo u dvadesetom vijeku bilo je devet hadžija. U prvoj polovici XX vijeka, oni su snabdijevali cijeli region strateškim prehrambenim namirnicama (brašno, pirinač, raž, so…), pa čak i Vojsku Kraljevine SHS/Jugoslavije. Cjelokupna žitna polja od Selanika/Soluna u Grčkoj preko Makedonije, Kosova i Sandžaka do Šumadije držali su pod zakup. U Centralnom arhivu Republike Turske u Ankari, čuva se dvije stotine tapija na posjede diljem bivše Jugoslavije čiji su vlasnici Ćilerdžići. Od tih dvije stotine tapija, porodica danas posjeduje prijepise 54.

1900. godine, Ali-aga Ćilerdžić, kao jedan od najsposobnijih preduzetnika svog vremena, podigao je Fabrika brašna, odnosno mlin. Sama zgrada je za to vijeme bila impozantna, na četiri sprata, izgrađena po najsavremenijim tehnološkim standardima, predstavljala je pravi arhitektonski dragulj. Fabrika je bila organizirana kao akcionarsko društvo, jer je Ali-aga za ortake u tom poslu uzeo još nekolicinu ljudi. O ovom biznis projektu na prijelazu iz 19. u 20. vijek u Godišnjaku Kosovskog vilajeta zapisano je sljedeće: Godine 1900. u Novom Pazaru Kilerdžić Ali-aga je sa svojim drugovima otvorio fabriku brašna (mlin) (Salname-i Vilayeti Kosova, 1318 Hicri Senesi (1900), s. 690).
Koliki je značaj za Novi Pazar i Sandžak imala ova fabrika, svjedoči i to da je tu bio upošljen veliki broj ljudi. Pored Ali-age i njegova četiri sina, još šezdeset radnika.

Fabrika je od svog osnivanja „preživjela“ mnoge teške trenutke, ali ne i komunistički zulum. Oduzeta je, po Zakon o konfiskaciji, br. 98 od 6. decembra 1946. godine. Konfiskaciju imovine fabrike izvršio je Aleksandar Popović 1948. godine. Prilikom konfiskacije popisano je 99 stavki. Zapisnik o oduzimanju nije potpisan, jer niko od akcionara nije bio živ. Ali-aga je, kako već kazasmo, poginuo 1941. godine, moj otac Husein je umro 1942. godine, dok je jedan od akcionara iz Leskovca s 10% udjela umro 1945. godine.

1966. godine, zgrada fabrike zapaljena je iz obijesti. Poznat je počinioc ovog vandalizma, to je učinio Ismet Imko Bogućanin, koji je tada imao 12 godina.

Fabrika brašna „SANDŽAK“ A.D.N.P., je toliko bila uspješna u svom poslovanju da su vlasnici bili prinuđeni proširiti djelatnost. Kupili su na desetine vršaćih mašina koje su bile angažirane po žitnim poljima oko Kruševca, Kraljeva i Kosova.

Autor: Nihad Čilerdžić