Rođen je u selu Sitniče 1857. godine od oca Rasima i majke Hatidže, Koca.
Još kao dijete bio je viši od svoje generacije. Sa navršenih dvadeset dvije godine, postaje asker (Turski vojnik) i odlazi u Osmanlijsku vojsku, najpre u Yeni Bazar a potom u Tursku..
Bio je hrabar, bistar i nadasve jak. Posjedovao je fizičku snagu za dvojicu, trojicu, četvoricu..
Sa svojih 35 godina, a na nagovor poznatog Turskog pisca tog vakta, njegovog prijatelja, Rize Tehvika postaje pehlivan (rvač). U Turskoj su ga smatrali za novog Herkulesa..
Kako u Osmanlijskom carstvu nije imao dostojnog protivnika, na nagovor nadležnih u armiji, odlazi u Europu, gdje pobjeđuje sve moguće šampione i proslavlja Tursku širom dunjaluka..
Europa za njega postaje osvojiva tvrđava i Jusuf odlazi u Ameriku, gdje se počinje rvati za čast a i za novac. Tri najjača čovjeka tog vakta, bila su u Njujorku. Amerikanac Evan Lewis, Jermenac američkog porijekla Robert Monogian i Kazahstanac Kizilcikli Mahmut.
1898. godine na najvećem svjetskom takmičenju, našeg Jusufa su predstavili nadimkom “Strašni Turčin”. Pobjedio je svu trojicu velikana i sa takmičenja ponio čast i 8000 dolara.
Nakon završetka takmičenja, 4. jula 1898. godine, žurio je vratiti se u Europu. Ukrcao se na prvi brod koji je zaplovio. U morima Kanade, kod mjesta Nova Scottia, brod se nasukao i 600 putnika se našlo u vodi. Svojom velikom snagom, Jusuf je uspio spasiti oko trideset ljudi, no sebe nije. Sa njim su potonuli i njegovi novci.
Nakon ovog podviga, koji se pročuo dunjalukom, Jusufa svi prisvajali svi, Francuzi, Bugari, Englezi, Turci..
Treba napomenuti da zvanični podaci o mjestu rođenja Jusufa nepostoje. Prema pisanju Scottish Wrestlin federacije i Williama Baxtera, Jusuf je rođen u Bugarskoj. Engleska Wrestling federacija i Gream Kent tvrdili su da je rođen u Francuskoj. No, istina je samo jedna, Jusuf Koca je rođen u Pazaru, tačnije Sitniču..
Sa svojih 35 godina, upoznao je prelijepu Bugarku, po imenu Nafiye Ismailov. Zbog prevelike ljubavi prema njoj, uzeo je njeno prezime za borbe u Americi i za nekoliko borbi u Europi. Nakon nekog vakta, razočaran u svoju ljubav, odriče se prezimena Ismailov i zaljubljuje se u bogatu Amerikanku iz Njujorka. Ta ljubav je trajala samo nekoliko dana, jer je doživjeo tragediju prilikom povratka. Posthumno, njegov prijatelj, Turski pisac Riza Tehvik vraća Jusufu prezime Koca..
O Jusufu Koci, njegovom životu, pričali su stariji Pazarci, Ar. Raif Koca, braća Amir i Sabit..
Izvor:(Stari Dedo)
Nakon završetka takmičenja, 4. jula 1898. godine, žurio je vratiti se u Europu. Ukrcao se na prvi brod koji je zaplovio. U morima Kanade, kod mjesta Nova Scottia, brod se nasukao i 600 putnika se našlo u vodi. Svojom velikom snagom, Jusuf je uspio spasiti oko trideset ljudi, no sebe nije. Sa njim su potonuli i njegovi novci.
Nakon ovog podviga, koji se pročuo dunjalukom, Jusufa svi prisvajali svi, Francuzi, Bugari, Englezi, Turci..
Pitanje je dali se sa brodom ( potopom) sve to odigralo
Hvala divnim ljudima na ovoj divnoj priči o junaštvo naših pradedova… Moram od srca priznati da sam se pravo raznezio jer nisam nikada čuo za svog daljnjeg rođaka i njegovo junaštvo… Bilo bi mnogo lijepa stvar čitati što češće ovakve price koje nam prenose starije generacije i koje će biti i od naših generacija mladim generacija ma ispričane…
Hvala jos jednom od srca..
Sellam Koca