Na šta Sretenje podsjeća Bošnjake?

14
74

“sandžak” – Kada sam 14. februara ove godine došao na posao, na oglasnoj tabli sam pročitao: Sjutra se ne radi! Razlog: Dan državnosti. Obavezno neradni dan. Poštujem što moram, to sam skoro i napisao, i dok bude moglo da se izdrži.

Znam, nije u redu što se tako ponašam. Logično bi bilo da bez zakonske prisile poštujem državu u kojoj živim, koju bih trebao doživljavati svojom domovinom. Razmišljam ja često o tome. Probam da natjeram sebe, ali ne ide…

Domovina treba da mi bude Dom da bih je doživio svojom

Krenem da analiziram i sabiram razloge za i protiv, ali nikako da dođem do pozitivnog ishoda. Počnem od sebe da vidim da nije do mene.
Osnovnu i srednju školu završio sam u ovoj državi. Crtao svetog Savu iz likovnog, pjevao Oj, Moravo iz muzičkog vaspitanja. Jedan od omiljenih historijskih likova bio mi je Tanasko Rajić (Prvi srpski ustanak, nisam tada znao da je on sa Karađorđem 1809. godine spalio Sjenicu i Novi Pazar), bezmalo i Miloš Obilić. I, pored takve dječije „lojalnosti“ gledao sam kako po Bosni, Štrpcima, Sjeverinu i Bukovici ubijaju ljude samo zato što se zovu kao ja, zato što se mole istom Bogu kojem se i ja pokoravam.

Kasnije kroz Medresu i Fakultet, učili su me da se ljudi rađaju različitim a jednakim, da nema razlike po tome koje su nacije, da niko nije imao pravo birati naciju i da se samim tim nema pravo uzdizati iznad drugih – po vjeri i boji kože – da je najpribraniji kod Boga i ljudi onaj koji je najbolji vjernik i koji im najviše koristi, da želim drugima ono što želim sebi.

No, i pored toga doživio sam da, u državi u kojoj živim i koja očekuje da joj budem lojalan, vrijeđaju moju vjeru, moje svetinje, moje autoritete, da mi psuju „tursku majku“ – malo, malo pa šalju put Anadolije. Da mi predsjednik države, za kog sam glasao da nas vodi put Evrope, na najprimitivniji način prijeti da će se obračunati sa mnom zato što ne prihvaćam da mi razbija Islamsku zajednicu, da ne priznaje moju izbornu volju. Da me, kada ga pozivam na dijalog, ignorira, a kada neko vrijeđa moju vjeru i moje svetinje, kao npr. karikaturista Blica, ili Karikatura od nevladinog sektora u Sandžaku, odmah ih pozove da im pruži podršku.

Priznajem, „malo je i do mene“. U vojsku nisam htio ići. Nisam mogao biti vojnik vojske ove države. Nikada sebi ne bih oprostio da sam obukao uniformu „nevjerovatno sličnu“ onoj što je nosila vojska koja je ubijala po Bosni, Srebrenici, koja je, u svojim objektima do 2003. godine, skrivala krvnika Ratka Mladića, a da ne spominjem da mu je do skoro isplaćivala i penziju. Još kad se sjetim da je presudom u Hagu naznačeno da nije ništa učinila da spriječi Genocid u Srebrenici i kazni počinioce, ah, nikako nisam mogao…

Do države je, dakle!

Ako sam siguran da nije do mene, u čemu je problem?  Krenem redom. Malo nade dao nam je tragično ubijeni premijer Zoran Đinđić. Jedino smo se za vrijeme njegova mandata osjetili donekle ravnopravnim građanima ove zemlje, sa tendencijom da se stvari popravljaju. Možda je, između ostalog, i zbog toga morao biti ubijen.

Kasnije, 2006. godine usvaja se Ustav gdje se Srbija definira kao država srpskog naroda, grb – kokarda, himna – Bože, spasi srpski rod! Iako su, bošnjački autoriteti, pod pokroviteljstvom Islamske zajednice, usvojili deklaraciju u kojoj su definirali odredbe Ustava sa kojim se Bošnjaci ne slažu, vlast se oglušuje o te zahtjeve. U narednom periodu nastoje srbizirati i pokrstiti sve živo. Srpski pasoši, srpske tablice, srpski Adem Ljajić, srpski pazarski proizvođači džins odjeće itd. Malo im bi sve to, no napraviše i srpsku islamsku zajednicu.

Islamska zajednica je bila i ostala stožer opstanka bošnjačkog naroda, izvor sigurnosti i dostojanstva. Ni to im nije bilo sveto, režim je udario ondje gdje najviše boli. Udari li su na vjerska prava. U 21. vijeku! Sramota! Poslije izbora za BNV, koje su oni organizirali, a bošnjački narod pobijedio, država se osmjelila da ne prizna izbornu volju. I, umjesto da uhapsi onog diletanta Čiplića, Tadić prijeti Bošnjacima…, ćorcima…, a ne smije prošetati Pazarom!

Sad sam po sve siguran da je do njih, a ne do mene. Znam da im se ne sviđam, ali još jednom… baš me briga. Eno im onih jadnika koje su kupili za šaku para, i vladinih i nevladinih, i s kučetom i bez mačke, pa neka s njima tjeraju šegu. Sa mnom, NE!

Karađorđe i Miloš Obrenović su za Bošnjake isto što i Ratko Mladić

Na „Sreteljenje“ sam posve shvatio da je do njih!

Premijer Vlade Srbije Mirko Cvetković, obilježavajući Dan državnosti, izjavi sljedeće: “Danas smo odali počast Voždu Karađorđu i svim ostalim ustanicima koji su se hrabro borili za slobodu države i za izlazak iz dugogodišnjeg ropstva.”

Tada sam shvatio da nama bez Autonomije Sandžaka nema spasa! Evo zbog čega.

14. na 15. februar 1804. godine na Sretenje podignut je Prvi srpski ustanak protiv Turaka pod vođstvom Karađorđa Petrovića i Miloša Obrenovića. 1835. godine, na Sretenje, Miloš Obrenović donosi prvi Ustav Kneževine Srbije. Nemam ništa protiv toga da Srbi glorificiraju ličnosti iz svoje historije. No, imam protiv da se ja kao Bošnjak tjeram da zaboravim da su Karađorđe Petrović i Miloš Obrenović, isti oni s kojima premijer dijeli sistem vrijednosti, 1809. godine zapalili Novi Pazar, opkolili Sjenicu, i na „riječ“ ubili preko 2.500 bošnjačkih civila, što je značilo 2/3 ukupnog stanovništva. To je bio do te mjere planiran događaj da ga i premijerov prethodnik na toj funkciji, predsjednik vlade Kneževine Srbije, Ilija Garašanin, 1844. godine, u svom kontraverznom Načartaniju, slavi kao veliku pobjedu za „srpsku stvar“.

Dan državnosti proveo sam radno

15. februara 2011. godine sam proveo radno, među Bošnjacima Pešteri. Zajedno sa prijateljima iz BKZ-a smo promovirali Nacionalni kalendar i reviju Sandžak, gdje smo im objasnili po čemu treba da pamte Dan državnosti, ali se i zajedno s njima podsjetili svega onoga kroz šta su Bošnjaci morali proći da bi mogli živjeti životom dostojna čovjeka.

Obradovala me njihova odlučnost da istraju na putu borbe za slobodu, za Autonomiju Sandžaka.

Potpisujem da sve dok nam budu nametali Savu kao školsku slavu, Sretenje kao Dan državnosti, himnu, grb, vrijeđali vjeru i svetinje, poništavali izbornu volju, ja sam u ŠTRAJKU! Svoju lojalnost ću svesti na zakonski minimum.

To znači samo koliko moram, trudeći se svim silama, da se evropski ili afrički, izborim da moje dijete ima bolju budućnost nego što je moja sadašnjost!

Autor: prof. dr. Admir Muratović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

14 KOMENTARI

  1. Ako covek pristane na tudji sistem misljenja,onda on nema svoje razloge pa stoga ne moze doci ni do svoje odluke.Takvi su nasi ministri,ono nemaju svoje razloge i zato pokorno podrzavaju odluke koji su drugi doneli,a oni prihvatili mimo volje naroda.Zato se nadam da u sledecoj vladi oni nece biti ministri jer sam siguran da postoji mnogo ljudi kao ja koji ni u snu nece glasati za njih.
    Svaka cast profesore.Uzivao sam citajuci vas tekst.Sellam..

  2. joj mejro tebi su sva prava ugrozena,ja ne znam kako smes ti na ulicu da izadjes..autonomija ce ti biti zastita,kad je dobijete,sve ce biti lepo,grad ce biti cistiji,bice ljudi mnogo kulturniji,sve ce procvetati..blago vama za vasu pamet.

  3. Nerazumno je očekivati, da posle Srebrenice, Bošnjaci, tek tako vjeruju srbijanskom režimu, koji nije jasno priznao krivicu za genocid i nije se iskreno pokajao.
    Mi moramo dobiti jasne signele da se u Srbiji mijenja stav prema Bošnjacima.
    Ja ću se osjećati sigurnije tek kada dobijemo neki oblik autonimije kao zaštitu.
    Pa nismo ograjisali, da slijepo, opet povjerujemo Vladi, koja nas ne priznaje.

  4. Braco Bosnjaci ja sam odlucijo kako cu se obhadjat sa vlasima i rvatima a i moji naslednici i prijatelji a vi mozete opet da gajite Brastvo i Jedinstvo i neka vasa deca idu neka slave srpske slave i imendane i neka se druze i neka kite jelke za bozic i neka se oblace moderno,vama vas mozak menu moj bijo dobar ili los. Selam samo Bosnjacima koji su muslimani.

  5. Aferim profesore Muratovicu,molim (imperativno)vase redovno obracanje Bosnjacima ovako argumentovano,sadrzajno i poucno jer je ocigledno da imate sta da kazete.Ovakvi komentari se nemogu pobiti nicim jer su utemeljeni u blizoj ali bogme i daljoj istoriji Sandzaka.

  6. ko zna ko se krije iza ovog nika bube? bube sram te bilo kad neznas sta znaci rec selam koju si upotebio u svom izuzetno jadnom komentaru.Bolje da se ne javljas.Cuti jer si tad pametniji.

  7. Bosnjaci Sandzaka treba stalno da pricaju djeci istinu jer Odrasli Bosnjaci mrze Srbiju i vlahe ne dozvoliti nasoj djeci da se druzi sa vlaskom decom jer tako prihvataju njihove obicaje,Treba ih uciti od malehbna da mrze sve sto je kaursko. Selam bosnjacima koji mrze Srbiju i vlahe.

  8. dolazi i nase vrijeme,dosta je bilo Glogote i ubijanja neduznog bosnjackog naroda,vec im se sad obija o glavu nepravda koju su nam posljednjih 200 god. cinjeli,svake godine u Srbiji 35.000 nestane,odn. natarlitet opada kao nigdje u Evropi,valjda Bozija kazna nego oni to nevide,bice Srbija jednog dana muslimanska drzava inasallah,samo Sabura braco,jer Allah nece nagraditi jedan narod koji sprovodi genocidnu politiku odnosu na drugi narod koj je vec 200 god. obespravljivan i ubijan nizbog cega drugog samo sto su muslimani,nisu srbi toliko hrabri kad je upitanju rat protiv vojnika- ratnika,vise su se oholili i pokazivali svoju “hrabrost” nad neduznim i nenaoruzanim Bosnjacima,al kao sto rekoh,svo zlo ucinjeno nama ce him se vratit insallah !!!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.