Mustafić: ‘Pomogli smo Đukanoviću da opere biografiju’

Južni Sandžak – Šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore, Suljo Mustafić, za Dane objašnjava zašto je toj partiji, kao mogući partner za sastav nove crnogorske vlade, prihvatljivija koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović i kakav je položaj i status bošnjačke manjine u Crnoj Gori.

Iako je, na upravo završenim parlamentarnim izborima, koalicija Evropska Crna Gora osvojila najveći broj mandata – trideset i devet – savez koji predvodi lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović će, budući da je prvi put nakon 2001. ostao bez apsolutne većine, u takozvanim strankama manjina morati da potraži podršku za sastav nove crnogorske vlade. U tom smislu, Bošnjačka stranka, sa osvojenih blizu 16.000 glasova ili tri poslanička mandata, ovih će dana, zajedno sa Hrvatskom građanskom inicijativom i Albanskom koalicijom, ući u pregovore sa svojim dosadašnjim koalicionim partnerima, Evropskom Crnom Gorom – Milo Đukanović; istovremeno, Bošnjaci ne isključuju mogućnost da, u slučaju kraha pregovora sa Đukanovićevom grupacijom – što je malo vjerovatno – o istoj temi razgovaraju sa Demokratskim frontom (dvadeset osvojenih mandata) na čijem je čelu bivši jugoslovenski ambasador u Rimu, Miodrag Lekić, a koju čine Nova srpska demokratija četničkog vojvode Andrije Mandića i Grupa za promjene, Nebojše Medojevića.

“Činjenica da od Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative i koalicije albanskih partija zavisi sastav nove crnogorske vlade daje realnu osnovu za ocjenu pojedinih analitičara da su takozvane stranke manjinskih naroda jedini pravi pobjednici upravo završenih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori” – kaže član Predsjedništva Bošnjačke stranke, Suljo Mustafić. “S obzirom na to da smo u proteklom periodu dosta naporno radili, da smo biračima, simpatizerima i članovima – posebno dijaspori – uspjeli da predstavimo osnovne ciljeve naše stranke, rezultat koji je za gotovo pedeset procenata bolji od onog osvojenog na parlamentarnim izborima 2009. za nas ne predstavlja veliko iznenađenje.”

DANI: Pored rada na terenu, koliko je takvom rezultatu doprinijela činjenica da ste, tokom predizborne kampanje, prvi put insistirali na nacionalnim temama?

MUSTAFIĆ: Ne mislim da je to razlog. Kao što znate, do sada su takozvane građanske stranke – Socijaldemokratska partija Ranka Krivokapića i Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića – u velikoj mjeri dobijale bošnjačke glasove; međutim, ovoga puta, ljudi su naprosto odlučili da se okrenu nama. Ipak, ne bi trebalo izgubiti iz vida da 16.000 glasova koje smo osvojili predstavlja tek polovinu od ukupnog broja bošnjačkog biračkog tjela…

DANI: Kome su otišli preostali glasovi?

MUSTAFIĆ: Evo, reći ću vam: kada se Bošnjačkoj stranci dodaju glasovi onih građana koji se nacionalno izjašnjavaju kao Muslimani i koji nemaju svog autentičnog političkog predstavnika, ostaje trećina našeg aktivnog biračkog tijela; njihovi glasovi su ponovo otišli SDP-u i DPS-u.

DANI: Za razliku od prethodnih godina, primijećeno je da na vašim predizbornim skupovima nije bilo crnogorske državne zastave…

MUSTAFIĆ: Budući da je riječ o partijskim skupovima, na njima su se mogle vidjeti samo stranačke i bošnjačka nacionalna zastava, čime nijednog trenutka nismo prekršili crnogorski Zakon o državnim simbolima. Dakle, za razliku od nekih drugih stranaka ili koalicija, nismo nosili zastavu niti jedne strane države – ni Bosne i Hercegovine, ni Srbije, ni Turske…

DANI: Nisam govorila o kršenju zakona; interesovalo me je da li ste na taj način htjeli nešto da poručite državi Crnoj Gori?

MUSTAFIĆ: Siguran sam da ogroman broj Bošnjaka i Muslimana Crnu Goru doživljava kao svoju matičnu državu. Mi smo ovdje autohtoni, konstitutivni i državotvorni narod, što piše u crnogorskom ustavu. Kada govorim o državotvornosti, Bošnjaci – Muslimani su, podsjećam, 2006. godine bili veoma važan činilac referendumskog procesa, dio bloka za nezavisnu Crnu Goru; uvijek smo podržavali sve ono što je doprinosilo i što doprinosi boljem životu svih građana Crne Gore, time i Bošnjaka – Muslimana. A to sa zastavom, eto, desilo se… Za razliku od državnog grba koji, po našem sudu, u dovoljnoj mjeri ne uvažava realnost, sa crnogorskom zastavom nikada nismo imali problem.

DANI: Na grbu su samo hrišćanska obilježja, to hoćete da kažete?

MUSTAFIĆ: Naravno. Naš prijedlog je da se krstovima pridoda nešto što bi bilo obilježje naše vjere i populacije ili da se taj simbol naprosto promijeni kako bi i državni grb na najbolji način predstavljao multietničku Crnu Goru.

DANI: Kada već spominjete multietničnost, čini mi se da je odnos manjinskih naroda – Bošnjaka, Muslimana, Albanaca, Hrvata – prema državi Crnoj Gori presedan na Balkanu…

MUSTAFIĆ: To je tačno. Spominjao sam referendum o državnoj nezavisnosti iz 2006: u Rožajama, recimo, gdje Bošnjaci čine 96 procenata stanovništva, podrška samostalnosti je bila čak 95 posto; na drugom mjestu je bio Plav, a tek na trećem Cetinje. To, vjerujem, dovoljno govori o lojalnosti koju spominjete. Doduše, lojalnost i vezanost za svoju državu Crnu Goru Bošnjaci i Muslimani su pokazivali i ranije, kroz istoriju…

DANI: Uprkos činjenici da se Crna Gora, po pitanju odnosa prema svojim manjinama, nekoliko puta žestoko obrukala.

MUSTAFIĆ: Svakako, kroz istoriju je bilo i tamnih mrlja – od pokrštavanja u Plavu i Gusinju i zločina koje je crnogorska vojska počinila oslobađajući te krajeve, preko Šahovića 1924, četničkih zločina Pavla Đurišića u Limskoj dolini i Foči do deportacije muslimanskih izbjeglica tokom agresije SRJ na Bosnu i Hercegovinu; istovremeno, u vrijeme knjaza Nikole, poslije oslobođenja Podgorice i Bara, Bošnjaci i Muslimani su u Crnoj Gori bili uvaženi građani. Hoću da kažem da je Crna Gora, u odnosu na ostale balkanske države, imala neusporedivo korektniji stav prema svojim manjinama, posebno prema Bošnjacima i Muslimanima. Lider naše stranke Rafet Husović je, govoreći na jednom predreferendumskom mitingu, poručio da su Bošnjaci u Crnoj Gori svoji na svome, da su odavno odlučili da ovdje raspakuju svoje kofere, da nigdje ne idu. I, kada se sve sabere, bez obzira na različite traume i iskušenja koja nam je donio XX vijek, naš narod je – ma gdje danas živio – sačuvao vezanost i jak emocionalni odnos prema svojoj zemlji. Na to sam ponosan.

DANI: Na šta niste ponosni? Ili, po Vašem mišljenju, šta je najveća greška vlasti sa kojom ste do sada bili u koaliciji?

MUSTAFIĆ: Nisam zadovoljan zastupljenošću manjina u institucijama, u lokalnim samoupravama, posebno u sredinama na sjeveru Crne Gore. U smislu loše infrastrukture, migracija stanovništva u pravcu Podgorice, primorja ili Evrope, crnogorski sjever je prilično zanemaren. U tom smislu, ako bi Bošnjačka stranka došla u situaciju da u novoj vladi zauzme neke važnije pozicije, naš zadatak bi bio da, pored ostalog, spriječimo dalju depopularizaciju i marginalizaciju sjevernih krajeva Crne Gore.

DANI: Kolika je zastupljenost Bošnjaka u crnogorskim institucijama?

MUSTAFIĆ: Prije nego što je Bošnjačka stranka 2009. ušla u Vladu Crne Gore, ta zastupljenost je bila oko dva procenta; krajem 2011. je bila šest. Naravno, u odnosu na činjenicu da Bošnjaci – Muslimani čine trinaest posto ukupnog broja stanovnika Crne Gore, taj procenat, iako ima uzlaznu putanju, je nedovoljan. Uđemo li u novu vladu, potrudićemo se da on i dodatno ojača.

DANI: U pregovore oko formiranja nove vlade prvi put ulazite zajedno sa Hrvatskom demokratskom inicijativom i koalicijom albanskih stranaka. Zašto?

MUSTAFIĆ: I do sada smo imali korektnu saradnju sa strankama manjinskih naroda sa kojima sada planiramo da uđemo u zajedničke pregovore i sa Evropskom Crnom Gorom Milo Đukanović i sa Demokratskim frontom. Drugo, vjerujemo da bi savez partija manjinskih naroda – kao nagovještaj pozitivne prakse koja bi mogla da ima svoj osnov i u budućnosti – mogao da bude dobra poruka i našim narodima i državi Crnoj Gori, ali i državama u okruženju. Pored svega navedenog, na taj savez nas obavezuje činjenica da sa Hrvatima i Albancima dijelimo mnogo zajedničkih problema.

DANI: Pregovore počinjete sa koalicijom Evropska Crna Gora, Milo Đukanović?

MUSTAFIĆ: Tako je. Naprosto, mislili smo da bi bilo najbolje i najpoštenije da u razgovore o sastavu nove vlade najprije uđemo sa strankama sa kojima smo do prije ovih izbora činili koaliciju i koje su, na kraju, dobile najveći broj glasova. Nadamo se da će naši dosadašnji partneri iz vlade razumjeti promjenu okolnosti i činjenicu da Bošnjačka stranka više nije mala partija, da ima utemeljenje u biračkom tijelu i da, u tom smislu, evropska koalicija ne samo da neće potcjenjivati našu snagu, nego da i naše nove zahtjeve neće razumjeti kao ucjenu.

DANI: Šta će biti Vaši zahtjevi? Spekuliše se da bi Bošnjačka stranka mogla da traži mjesto potpredsjednika vlade ili skupštine Crne Gore.

MUSTAFIĆ: Iako još uvijek nismo razgovarali o konkretnim pitanjima, Bošnjaci su, po mom mišljenju, sazreli za najviše državne funkcije; u tom smislu, oni bi danas mogli imati i nešto više od potpredsjednika vlade ili parlamenta. Vidjećemo, pregovori još nisu počeli. Naš prioritet će sigurno biti rješavanje temeljnih, sistemskih pitanja položaja manjinskih naroda, teritorijalne organizacije, odnosno decentralizacije vlasti, vjerovatno i osnivanja novih opština, regionalnog razvoja… Neko ko je, voljom građana Crne Gore, došao u poziciju tasa na vagi, ima puno pravo i obavezu prema da u budućoj vladi traži više od onoga što je imao i ne manje od onogo šta mu pripada.

DANI: To znači da funkcije koje sam spomenula ne zadovoljavaju vaša očekivanja?

MUSTAFIĆ: Ne zadovoljavaju. Ali, budući da još uvijek zvanično nismo počeli pregovore…

DANI: Ali ste, koliko znam, prije izbora napravili neku vrstu ugovora o postizbornoj saradnji sa Đukanovićevom strankom.

MUSTAFIĆ: Prije izbora smo razgovarali sa visokim predstavnicima te koalicije i napravljeni su obrisi budućeg dogovora koji, nakon izbornog rezultata, mora biti korigovan. Nadam se da ćete razumjeti da više od toga u ovom momentu ne mogu da vam kažem… Nažalost, ovdje bih morao da naglasim da pojedinačni istupi i loše ponašanje tokom predizborne kampanje nekih lokalnih aktivista Evropske Crne Gore – Milo Đukanović u Bijelom Polju, Rožajama i Baru dovode u pitanje našu komunikaciju i naše dobre odnose…

DANI: Riječ je o partijskim, a ne incidentima na nacionalnoj osnovi?

MUSTAFIĆ: Tako je. U pitanju su Bošnjaci, članovi vladajuće koalicije i mi im ostavljamo da ispitaju zbog čega je i kako došlo do tih incidenata.

DANI: Spomenuli ste i drugu mogućnost – saradnju sa Demokratskim frontom. Profesor Šerbo Rastoder Vas upozorava na to da je lider DF-a, Miodrag Lekić, nedavno odbio da prihvati činjenicu da je u Srebrenici 1995. počinjen genocid…

MUSTAFIĆ: A i da je jedna od stranka Demokratskog fronta, Nova srpska demokratija, jedina partija koja je u crnogorskom parlamentu odbila da glasa za Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici. Dakle, nije sporno: Bošnjačka stranka veoma cijeni mišljenje naših uvaženih intelektualaca, iako ima primjedbe na način na koji se ti isti ljudi vrlo često distanciraju od konkretne političke podrške kada je ona neophodna. Ali, da ostavimo to po strani… Bez obzira na izjave profesora Rastodera i ostalih bošnjačkih intelektualaca, BS ima svoj program i viziju djelovanja u političkom životu Crne Gore. Znate, u politici ne postoje vječne emocije, nego vječni politički interesi. Hoću da kažem da, u slučaju da pregovori sa Đukanovićevom koalicijom dožive krah – što je u teoriji moguće – spremni smo da uđemo u razgovor i sa drugom po redu najjačom političkom grupacijom, Demokratskim frontom.

DANI: Pored odbijanja da priznaju genocid u Srebrenici, šta zamjerate funkcionerima Demokratskog fronta?

MUSTAFIĆ: Demokratski front je prilično heterogena koalicija koja je, uprkos svojoj šarolikosti i nesređenosti, dobila značajan broj mandata u crnogorskom parlamentu. Po mom mišljenju, takvom rezultatu je doprinijela i smirena retorika njihovog lidera, Miodraga Lekića, koji je uspio da stiša zapaljive izjave karakteristične za dvojac Andrija Mandić – Nebojša Medojević. Nažalost, uprkos naporima, ni gospodin Lekić, ni Mandić, a ni Medojević nisu imali snage da raskrste sa onim što opterećuje njihovo prethodno političko djelovanje….

DANI: Šta opterećuje njihovo političko djelovanje, to vas pitam?

MUSTAFIĆ: Pored poricanja genocida u Srebrenici i drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, sporan je i odnos lidera Demokratskog fronta prema prema agresiji SRJ na BiH i Hrvatsku, zatim odnos prema etničkom čišćenju na Kosovu, prema politici Slobodana Miloševića… Podsjećam vas da je, tokom predizborne kampanje, iz DF-a najavljivana revizija priznanja kosovske nezavisnosti, što bi, u smislu političke saradnje, Albance dodatno odbilo. Na kraju, kada govorim o političkim nesaglasnostima, mislim i na odnos te grupacije prema NATO integracijama Crne Gore, ali i prema crnogorskoj državnosti.

DANI: Mislite na predreferendumski put u Washington?

MUSTAFIĆ: Mislim na to da su, u vrijeme referendumske kampanje 2006, Miodrag Lekić i Nebojša Medojević otišli u Washington i na određenim adresama tražili da se odloži referendum o državnoj samostalnosti Crne Gore. Po mom mišljenju, posljednja predizborna kampanja je bila prilika da se sve te stvari konačno definišu, da se napravi određena vrsta otklona, što, nažalost, lideri Demokratskog fronta nisu iskoristili.

DANI: Nisu ni mogli…

MUSTAFIĆ: Možda nisu htjeli da rizikuju i da na taj način izgube podršku ekstremnog desničarskog biračkog tijela; takva je bila procjena. Istovremeno, zastupajući stavove koji su za nas neprihvatljivi, oslabili su šansu da se konačno približe predstavnicima manjina.

DANI: Kada Demokratski front izrazi rezervu prema NATO integracijama Crne Gore…

MUSTAFIĆ: Ako uzmete u obzir sve ono što je, tokom NATO intervencije na SRJ, kao jugoslovenski ambasador u Rimu, govorio Miodrag Lekić, takav stav ne predstavlja iznenađenje. Naravno, sa takvim stavom se Bošnjačka stranka nikako ne može složiti.

DANI: Zašto?

MUSTAFIĆ: Bošnjačka stranka smatra da je danas članstvo Crne Gore u NATO-u važnije čak i od njenog članstva u Evropskoj uniji. Znate, područje Balkana je trusno i nestabilno i ulazak u taj vojni savez bi, po našem mišljenju, donio dugoročnu političku i ekonomsku stabilnost i regiona i Crne Gore. Pored toga, mislim da su, nestankom Jugoslavije, Bošnjaci izgubili više nego bilo koji drugi narod; bili su i najveće žrtve. Da se tako nešto ne bi ponovilo, da bi se osigurala trajna stabilnost Balkana, NATO integracije su conditio sine qua non. Uostalom, Crnu Goru okružuju zemlje članice NATO pakta: Albanija, Hrvatska, Italija… Najzad, nije bez značaja ni činjenica da je Turska, kao veliki i dokazani prijatelj Crne Gore, jedna od najuticajnijih članica te vojne alijanse.

DANI: Dio javnosti koji bi manjine rado vidio u koaliciji sa Lekićem, Medojevićem i Mandićem kaže da Demokratskom frontu zamjerate ono što Milu Đukanoviću tako lako opraštate.

MUSTAFIĆ: Prvo, moram da podsjetim da je Bošnjačka stranka nastala tek 2006; devet godina ranije, Bošnjaci – Muslimani su, zajedno sa svim demokratskim snagama – manjinama, intelektualcima, antiratnim aktivistima, novinarima Monitora i Vijesti, ali i međunarodnom zajednicom – masovno i zdušno podržali predsjedničkog kandidata Mila Đukanović. Kao nesporni lider bloka koji će 2006. vratiti Crnoj Gori nezavisnost, Đukanović je, uz pomoć svih nas zajedno, uspio da – kako to vole da kažu naši današnji kritičari – opere svoju biografiju; i njemu i Demokratskoj partiji socijalista smo još 1997, kada su sjećanja na ratove i agresiju na susjedne države bila neusporedivo svježija, “oprostili” za sve ono za šta su – i objektivno i subjektivno – bili odgovorni devedesetih. U tom smislu, nije fer Bošnjačku stranku optuživati za nešto što ste i sami već jednom “oprostili”. I još nešto: ma koliko se trudili, bojim se da ne možemo staviti znak jednakosti između onih koji 2012, nakon svega što se dogodilo, nakon pravosnažnih presuda Haškog tribunala, i dalje negiraju genocid u Srebrenici i onih koji su, dvadeset godina ranije, u okolnostima ratnog požara, radili i govorili to što jesu. Ono što po tom pitanju mogu da kažem je i da će stranke manjina, uđu li u novu crnogorsku vladu, insistirati na okončanju sudskih procesa za sve grozote koje su se dogodile devedesetih godina prošlog vijeka: od deportacija, preko Kaluđerskog laza do logora u Morinju. Svi koji su krivi će odgovarati, to možemo da obećamo.

(Vijesti.ba)