Mijanmar – Erupcija nasilja u burmanskoj državai Arakan je izazvana ubistvom deset muslimana koji su se vraćali iz bivšeg glavnog grada, Rangoona.
Ubila ih je Rakhine skupina, kojih je bilo 300 nakon, navodnog, silovanja i ubistva Rakhine žena u Rambree Townshipu od strane tri lokalna mladića muslimana. Vlada je odmah na mjestu privela trojicu muslimana od kojih je jedan počinio samoubistvo u pritvoru a ostala dvojica su prethodno bila osuđena na smrtnu kaznu. Vlada je oformila istražnu komisiju za ubistvo ovih žena, pod vodstvom zamjenika ministra unutrašnjih poslova. Međutim, iako su osumnjičeni privedeni, nedostatak ljudi za svjedočenje je dovelo do toga da pravda ne izađe na vidjelo.
Rakhine ekstremisti i lokalni sigurnosni dužnosnici su vrijeđali Rohingja muslimane što je kasnije dovelo do nasilja, kojeg su još više zakuhali lokalni mediji, lažno izvještavajući da Rohingja muslimani teroriziraju pripadnike Rakhine. Opširnost dezinformacija nije bila ograničena samo na lokalne medije, već se i proširila na Hmuu Zaw tkz. Major Zaw Htay, direktora predsjedničkog ureda, koji je objavio izvješća na Facebook stranici koja su samo pojačala nasilje. Objavljena izvješća su obavijestila javnost da oružane grupe Rohingja napadaju državu, unatoč tome da već deset godina u toj regiji nema naoružanih pokreta, a kamoli u cijeloj državi. Dok su se unutar države dešavala masovna ubistva, i “cyber rat” (rat putem interneta) je bio pokrenut protiv mnogih Rohingja i muslimanskih (web) stranica, komercijalnih stranica, pa čak i stranica Vlade Bangladeša je bila hakirana.
“Mnogo puta su pokušavali da napadnu i moju webstranicu ali nisu uspjeli. Pokušavali su da saznaju gdje se nalazim da bi me mogli fizički zlostavljati”, rekao je gosp. Ba Sein koji uređuje stranicu Rohingya Blogger. “Ciljaju na sve ljude koji se zalažu za Rohingja” dodao je. Dok se nasilje nastavilo u zapadnoj Burmi, u dalekom Londonu su uništena ulazna vrata gosp. Thun Khina, predsjednika Burmanske Rohingja organizacije UK (Velika Britanija) (BROUK). Samo nekoliko dana prije izbijanja nasilja protiv Rohingja, održani su anti-Rohingja protesti ispred u ulici Downing pored Demokratske skrbi Burme, koja se nalazi u Londonu. Tokom demonstracija riječ “Kalar”, pogrdni naziv za muslimane, je kružila širom društvenih stranica. Kada je počeo masakr Rohingja muslimana, Facebook korisnici su objavljivali statuse kao što su “Kill all Kalars” (ubijte sve Kalare-muslimane).
Pitanja u vezi ubistva muslimana su pretvorena u pitanja za državljanstvo i nacionalnost. Ko Ko Gyi, istaknuti vođa 88 generacije studenata je rekao: “Rohingja muslimani nisu etnička grupa Burme i oni napadaju našu državu i suverenost”. Također je dodao da će Rohingja muslimani biti istjerani uz pomoć vojske ako bude potrebno. Kada je jedan novinar pitao demokratsku ikonu Burme, Daw Aung San Suu Kyi, za njeno mišljenje o Rohingja muslimanima, ona je jednostavno rekla: “Ne znam ništa o tome”. Ona je prethodno govorila o “pravilima zakona” i proceduri za pravilnu imigraciju kao ključu za riješavanje pitanja državljanstva Rohingja muslimana, međutim, nekoliko njenih članova stranke su otvoreno odbili Rohingja muslimane kao državljane Burme.
Dr. Aye Maung, predsjednik Stranke za razvoj Rakhine nacionalnosti (RNDP), je rekao da država Arakan mora biti uspostavljena kao i Izrael. Izdao je priopćenje objašnjavajući kako Rohingja muslimani moraju živjeti u odvojenim dijelovima i trebali bi što prije, u veoma kratkom roku, biti prebačeni u druge države
Tokom napada na Rohingja muslimane, više od 6.000 Rohingja kuća je spaljeno samo u gradu Sittwe, glavnom gradu države Arakan. Trenutno, veliki broj Rohingja muslimana se nalazi u skloništima izvan grada, bez ikakvih uvjerenja da će im biti dopušteno da se vrate na svoju zemlju. Čemu bi se vratili, je tek drugo pitanje: prodavnice su opljačkane; džamije uništene – samo u Sittweu 35; vjerske knjige su oskrnavljene; proširenost silovanja i seskualnog zlostavljanja od strane vojske Burme, taktika, koju su kroz historiju uvijek koristili protiv Rohingja muslimana, će ostaviti nedorečene ožiljke širom potlačene populacije.
U samo jednom primjeru, četiri vojnika su uhvaćena kako siluju osamnaestogodišnju Rohingja djevojku. Lokalni mediji nisu ništa objavili u vezi toga, ali zato stalno ponavljaju, objavljuju početnu priču o silovanju Rakhine žene od strane tri Rohingja muškarca
Osim gubitka zajednica i života, veliki broj Rohingja mladih i akademika je uhvaćen i odveden na nepoznate lokacije. Neki su pušteni tako što su dali prekomjerne svote novca sigurnosnim snagama.
Un je Rohingja muslimane proglasio najugroženijom manjinom u svijetu; tim iz Parlamenta Burme je posjetio pogođenu regiju ali se nisu sastali ni sa kojim lokalnim članom Rohingja parlamenta, niti su ponudili ikakvu humanitarnu pomoć. Štoviše, među nedavnom izlivu nasilja, mnogi progonjeni civili su vraćeni nazad sa granice Bangladeša dok su pokušavali pobjeći od nasilja. Međunarodne organizacije i organizacije za ljudska prava su zahtjevala od vlade Bangladeša da drži otvorene granice i pruži humanitarnu pomoć, ali su oba zahtjeva odibijena. Broj ubijenih u zadnjih nekoliko sedmica je teško za procijeniti jer postoje zabrane za međunarodne medije i nevladine organizacije.
Rohingja muslimani su nepoželjni u Burmi, i nisu dobrodošli u Bangladešu. Međunarodni pritisak će morati iznuditi promjene i naći riješenje koje će riješiti problem odbijanja državljanstva i ljudskih prava.
( Minber )
