Direktor Instituta za istraživanje genocida i zločina i predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice prof.dr. Admir Muratović, učestvovao je na naučnom skupu kojeg je organiziralo udruženje “Kosovo za Sandžak”, u saradnji sa Opštinom Mitrovica, u čast 137. godišnjice rođenja i 73. godišnjice smrti Ferhat Drage.
Konferencija se održala 8. septembra 2017.godine u Kulturnom centru “Redžep Mitrovica” u Mitrovici, sa početkom u 14.00 časova.
Naučna konferencija posvećena Ferhatu Dragi, predsjedniku Ujedinjena ili Dzemijeta , imala je za cilj biografije Ferhata Drage i njegovih saradnika, njegov doprinos, doprinos njegove porodice i saradnika u zaštiti albanskog i bošnjačkog naroda u periodu od 1918-1945. Godine, posebno onih koji su živjeli na teritoriji Kosova, Sandžaka i Makedonije.
Nakon uvodnih riječi koje su iznijeli poznati kosovski naučnih radnik i publicista Nedžmedin Spahiju i predsjednik udruženja “Kosovo za Sandžak” prof. Ismet Azizi, skupu su se u svojstvu gostiju obratili Sulejman Ugljanin, predsjednik BNV-a koji je govorio o položaju Bošnjaka u Sandžaku, i Azem Vlasi koji je pojedinim učesnicima uputio savjet “ da ovo nije vrijeme teških već mudrih riječi, te da ni Albanci Bošnjake niti obratno ne trebaju “huškati” protiv bilo koga već da ove i slične skupove treba iskoristiti za jačanje medjusobne saradnje na polju zajedničkih interesa.”
Profesor Muratović je u svom izlaganju posebno govorio u ulozi partije Džemijjet el islami, čiji je predsjednik bio Ferhat beg Pepić-Draga na polju zaštitite prava muslimana Sandžaka, Kosova i Makedonije izmedju Dva svjetska rata. Kao i oraniziranju partije na prostoru Sandžaka, posebno u Novom Pazaru.
Dr. Muratović je iznio tom priliko da su odmah poslije osnivanja Glavnog Odbora Džemijeta u Skoplju osnovani sreski odbori ove organizacije na cijelom području Makedonije, Kosova i Sandžaka.
Na zboru u Novom Pazaru, koji je održan u jesen 1922. godine, zvanično su osnovani Okružni i Sreski odbori Džemijeta. Zbor je održan u hanu Tufik-efendije Imamovića i Dželil age Agušovića, koji se nalazio gdje je sada bioskop «Crvena zvijezda» u Novom Pazaru. Na osnivačku skupštinu došlo je toliko Muslimana – Bošnjaka da han nije mogao sve da primi. Na zboru su govorili Ćamil beg Ejupbegović i Aćif Hadžiahmetović. Govornici su zahtjevali jedinstvo Muslimana koje će se obezbjediti preko ove stranke i apelovali na Muslimane da se ne cijepaju u razne politčke stranke i objašnjavali im da će na taj način bolje i brže dobiti svoja prava…
Najveće uspjeh Džemijet je postigao na opštinskim i poslaničkim izborima od 1923. do 1925. godine. Tada je zvanično prestao da postoji zbog terora koji je bio uperen protiv Džemijjeta, njegovih vođa i Muslimana koji su bili masovno uz ovu organizaciju. Džemijet je okupio bivše age i begove, skoro bez izuzetka, skoro sve trgovce – Muslimane, ogroman broj zanatlija, radnika, službenika i zemljoradnika. Muslimani sa seoskog područja listom su bili za Džemijet… Najugledniji Džemijetovi političari, pored Aćifa efendije, bili su: Mehmedalija Osmanbegović, Šahsuvar beg Čavić, Ćamil beg Ejupbegović, Alijaga Ćilerdžić, Ejup aga Ljajić, Ahmed Daca, Fehim beg Nuribegović, Omer Koničanin, Mehmed Pećanin, Ahmed Hamzagić, Jusuf Mavrić, Nuradin Crnišanin i drugi.
Izlagači na naučnom skupu bili su: Prof dr.Jusuf Osmani, Prof dr.Mazllum Baraliu, Rexhep Dedushaj, Prof dr. Hakif Bajrami, prof Fazli Hajrizi.
izvor: SANA
iko
albanci sami nista nemgou njima samo neka se drzu americke zastave i za drugo nema sta da se brine.
albanija svakako najgora zemlja na balkanu u bilo kome aspektu.
to govori o njihovoj sposobnosti.
Neka se samo aljbanci drze americke zastave i nemaju se sta bojat.
Inace samih od sebe nista..
Istina ti nemaš pojma, o pojmu jer da su bošnjaci Sandžaka išli u isto vreme i ponašali se kao Kosovski albanci i oni bi danas imali državu.
Kada sam u K.Mitrovici prilikom formiranaj SDA u posle izlaganja govornika uzeo reč i izneo da mi moramo imati svoje simbole kao zastava, i sve po slici i prilici sada već bivše SFRJ, mnogi su shvatili da sam ja njihov neprijatelj jer sam rekao da nije najvažniji pozdrav već dela koja se trebaju izvršiti i koja će nas ujedinjavati u svim vremenima i svim razdorima. Već na prvom većem skupu se pokazalo da sulejman ugljanin je prihvatio sugestiju o isticanju Bajraka Sandžaka koji neumitno rumori i koji traži i stavlja u zapećak one koji nemogu da shavate da samo ime Sandžak traži svoje prirodno pravo i svoj teritorijalni identitet i one koji se toga odriću označava kao rušitelje i izdajnike Sandžaćkih interesa, i Sandžačkih simbola vrijednosti. sulejman ugljanin je to shavatio i kad god bi ga izbacili iz Beograda, on bi zloupotrebaljavao naivnički Sandžački patriotizam. Vremenom on se prikazao kao onaj čoban koji je dizao selo i seljake pričom nedajte vukovi poklaše ovce, te ga je narod shvatio kao lažljivog dušebrižnika Sandžaka. Badava smo ga mi uveravali da on treba da postane predsednik Sandžaka, on je kao i drugi neprestano u sebi ponavljao u praznoj kući lud domaćin, jer nije znao kao i drugi da izgradi kuču od temelja do krova i da je napuni potrepštinama. u sistemu otvorenog društva i mogućnosti.
Azem Vlasi koji je pojedinim učesnicima uputio savjet “ da ovo nije vrijeme teških već mudrih riječi, te da ni Albanci Bošnjake niti obratno ne trebaju “huškati” protiv bilo koga već da ove i slične skupove treba iskoristiti za jačanje medjusobne saradnje na polju zajedničkih interesa.”
To je kolko vidim iz napisanog nejbolje ; da ove i slične skupove treba iskoristiti za jačanje medjusobne saradnje na polju zajedničkih interesa, još da je dodao da je Sandžak u prošlosti bio spašen ne od matice Bosne i ne od Turske već od hrabrih kosovskih prijatelja koji su i svoje živote žrtvovali. A BDZ-je trebala da istakne prijateljsku pruženu ruku u znak zahvalnosti i bratskog i ljudskog revanšizma u periodu 1999. godine kada je bratskom narodu Kosova bila najpotrebnija lijepa bratska riječ da ne poklekne pod Miloševićem i katkad stane u zaštitu Albanskog naroda koji je u toj borbi bio na ivici biti ili nebiti, i koji je video ko su mu jedini i pravi prijatelji jer na muci se poznaše Sandžački junaci a u dobru je lako dobar biti.
Zato mi bošnjaci Sandžaka treba da sagledamo koji su naši zajednički interesi s Kosovom i da se fokusiramo na njihovoj realizaciji, jer dalekoje Bosna i Turska a najpreči nam je dobar komšija.