Mladi Muslimani Sandžaka – 63 godine od montiranog procesa

28
507

„Bio sam musliman i to ću ostati. Osjećao sam se borcem za stvar islama u svijetu i time ću se osjećati do kraja života. Jer islam je za mene bio drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost muslimanskih naroda, za njihov život u dostojanstvu i slobodi, jednom riječju i za sve ono što je po mom uvjerenju bilo vrijedno živjeti“ – Alija Izetbegović[1]

Ismail ef. Filibalić

Odmah nakon rata partizanske jedinice su počele sa sistematskom pljačkom bošnjačkog stanovništva. Tada se uvodi rekvizicija, koja je podrazumijevala nasilno oduzimanje pokretne i nepokretne imovine da bi se njima doprinijelo razvoju državnog sistema ili za pomaganje vojske u ratnim situacijama. Nova partizanska vlast u Sandžaku je rekviziciju uvela ponajprije u Novom Pazaru, decembra 1944. i istovremeno počela sa likvidacijom najuglednijih sandžačkih Bošnjaka i nasilno ukidanja zar-i-feredže, tj. tradicionalne nošnje sandžačkih Bošnjakinja.[2] Strijeljanje sandžačkih Bošnjaka se vršilo noću, bez svjedoka, po kratkom postupku, bez mogućnosti dokazivanja nevinosti. U narodu je ostala priča da je na Hadžetu u Pazaru strijeljano od 1500 do 2000 Bošnjaka, a to su potvrdili i brojni autori. Po svojoj svireposti je ostao upamćen partizanski oficir Đorđe Peruničić, koji je od partizanske vojske proglašen herojem i kome je podignut spomenik u Pljevljima. Bošnjaci Sandžaka, oni koji su pretekli, koji nisu strijeljani ili prognani za Tursku su bili svjesni da je njihov biološki opstanak jako ugrožen, a i islam se nasilno zamjenjivao ateizmom. U sličnoj situaciji su bili i Bošnjaci Bosne i Hercegovine. U nedostatku nacionalnih prava oni su se odlučili oformiti organizaciju pod imenom „Mladi Muslimani“, čiji je osnovni cilj bio: „Očuvati još to malo muslimana što je preteklo.“ Oni su hapšeni, mučeni, dugo maltretirani u zatvorima i mnogi osuđivani na smrt. Sličnu sudbinu su imali i sandžački Bošnjaci. Organizacija „Mladi Muslimani Sandžaka“ je osnovana u Bor džamiji u Novom Pazaru. Glavni inicijator  osnivanja ove organizacije bio je Sulejman Kačar iz Novog Pazar. Do odluke o osnivanju je došlo sa džume namaza uz prisustvo Nurije, vojnika iz Banja Luke, koji je služio vojni rok u Novom Pazaru, ali redovno klanjao džumu namaz u Bor džamiji. Tada je Nurija predstavio „Mlade Muslimane“ širom Bosne i Hercegovine, predočio im na koji način se bore za svoj opstanak i predložio da Bošnjaci Sandžaka učine isto. Prva grupa „Mladih Muslimana Sandžaka“ 17. aprila 1946. se oformljuje organizacija „Mladi Muslimani Sandžaka“, a kao njen pokrovitelj i zaštitnik biva Ismail ef. Filibalić, jedan od najvećih alima svog vremena u Sandžaku. Bio je imam Bor džamije i čitav svoj život je posvetio podučavanju bošnjačke omladine islamu i tako ti omladinci postaju prvi članovi organizacije „Mladi Muslimani Sandžaka.“ [3] Tada „Mladi Muskimani Sandžaka“  počinju dizati glas za prava sandžačkih Bošnjaka. Borili su se da partizanska vlast dozvoli Bošnjakinjama nošenje zar-i-feredže, zatim da se u narodu razbije strah od terora komunističke vlasti, da se vjernici vrate u džamije, djeca u mektebe, da se spriječi iseljavanje Bošnjaka za Tursku, da se prekine sa likvidacijama uglednih Bošnjaka. Nakon smrti velikog alima Ismail ef. Filibalića, obavještajna služba, u narodu poznata kao UDB-a, nakon dvije i po godine djelovanja mladomuslimanskog pokreta u Sandžaku, tačnije avgiusta 1948., je otkrila organizaciju i njene namjere. Tako je Okružni sud u Novom Pazaru podigao optužnice protiv otkrivenih članova i osuđeni su na višegodišnje kazne zatvora. Osuđeni članovi tzv. Prve grpe „Mladih Muslimana Sandžaka“ bili su:

  • Sulejman Kačar, sa 18 god. – osuđen na 8 godina zatvora,
  • Ismet Bektašević, sa 16 god. – osuđen na 10 godina zavora,
  • Ahmet Kolašinac, sa 19 god. – osuđen na 8 godina zatvora,
  • Ibro Draževičanin, sa 15 god. – osuđen na 9 godina zatvora,
  • Hasan Gicić, sa 19 god – osuđen na 4 godine zatvora
  • Nazim Radetinac, sa 16 god. – osuđen na 3 godine zatvora,
  • Zejnel Drndić, sa 23 god. – osuđen na 9 mjeseci zatvora,
  • Smajo Kavazović sa 20 god. – osuđen na 9 mjeseci zatvora,
  • Arif Radetinac, sa 18 god. – osuđen na 6 mjeseci zatvora
  • Ćamil Filibalić, sin Ismail ef., je iz političkih razloga oslobođen optužnice,
  • Milenković Milijam Srbun iz Novog Pazara, je zbog pomaganja i saučesništva proglašen članom pokreta i osudili su ga kada je imao 26 god. na 2 godine zatvora. .[4]

Druga grupa „Mladih Muslimana Sandžaka“ Iako su kazne bile rigorozne, mladomuslimanski pokret nije prestao. Nasljednici su se divili hrabrosti i odvažnosti svojih prijethodnika, pa tako vođstvo „Mladih Muslimana Sandžaka“ preuzima Ibrahim Dupljak. Ovaj put su se mladomuslimani bolje organizovali, ai bili su svjesni da su ovaj put pod većim nadzorom komunističkih tajnih službi. Organizacija u Pazaru je imala veliki broj članova i zbog efikasnoti radilo se odvojeno po grupama, za svaku mahalu određena grupa i nije se znalo ko su članovi grupa u drugih mahala. Kao najistaknutije grupe spominju se u mahalama Potok, Lug i Hadžet. Ostao je zapisan govor Ibrahima Dupljaka koji je održan na tajnom sastanku kod turbeta na groblju Gazilar:

„Iz dana u dan sve je veći broj onih muslimana koji umiru pod četničkom batinom. Naše majke i sestre su natjerali da skinu zar-i-feredžu. Naše džamije su skoro prazne jer se ljudi progone i hapse. Sve nas to navodi da ustanemo i zaštitimo svoju vjeru i život ili sramno i postepeno da umiremo pod četničkom kamom. Govore da smo mi muslimani Srbi, a ja vas lijepo pitam sada da li među nama ima ko god ovdje da je zaista Srbin? Naravno da nema, ali oni hoće da nas pretope u Srbe oduzimajući nam vjeru i rušeći u našim roditeljima biće islama. Zato je dužnost nas – njihove djece, muslimanske djece – da se organizujemo i kroz rad ovakve organizacije, Mladih Muslimana, stanemo na put toj nepravdi koja nas uništava i zove nepostojećim narodom. Ako ništa drugo da bar sačuvamo din i iman, jer valja nam mrijeti, pa bolje da umremo kao ljudi vjernici, nego li kao fukare i izrodi. To neka nam bude zadatak i da budemo kao jedna duša i jedno tijelo i da se borimo za naše ako treba i životima.“[5]

UDB-a je nastavila sa intenzivnijem praćenjem omladinaca. Hapšenje se desilo zbog neiskustva jednog od članova, 5. aprila 1952. Osuđeni članovi tzv. Druge grupe „Mladih Muslimana Sandžaka“ ovaj put bili su:

  • Ibrahim Dupljak – osuđen na 10 godina zatvora,
  • Mahmut Buzgović – osuđen na 7 godina zatvora,
  • Sadrija Ugljanin – osuđen na 5 godina zatvora,
  • Husko Hadžibrahimović – osuđen na 5 godina zatvora,
  • Faik Rovčanin – osuđen na 4 godine zatvora,
  • Ejup Bogarić – osuđen na 2 godine zatvora,
  • Hamid Rebronja – osuđen na 1 godinu i 6 mjeseci zatvora,
  • Mesud Hajdinović – osuđen na 3 mjeseca zatvora.[6]

Starosno doba i Druge grupe je bilo od 15 do 23 god. Poslije hapšenja ove grupe bilo je još manjih pokušaja da se nastavi sa ovim aktivnostima, međutim 1954. nastupa strašno doba Aleksandra Rankovića i sve do 1990. god., kada osniva Stranka demokratske akcije Sandžaka, Bošnjaci Sandžaka su mučeni, tlačeni, ubijani i proganjani, bez prilike da se odupru beogradskom zulumu.

Bor džamija sa mektebom u to vrijeme

Jusuf ef. Zumberović iz Delimeđa kod Tutina Među onim koji su proganjani i osuđivani bio je i imam džamije u Delimeđu. Njega su uhapsili samo zato što je kod svog džemata izrazio protest i negodovanje što je vlast pohapsila mlade ljude i djecu. On je, zato što je u zatvoru u vrijeme Ramazana klanjao teraviju sa još 30 zatvorenika, doživio posebnu torturu od Hrana Bogdanovića i još nekih bošnjačkih špijuna. Novopazarski sud ga je osudio na 7 god, stroge robije![7] Rasim Hajradinović iz Bagačića kod Sjenice U Sandžaku je ostao upamćen slučaj hrabrog i čvrstog heroja Rasima Hajradinovića. On je mobilisan 1945. kao vojnik partizanske vojske. Odredište mu je bilo Čačak. Jedan od oficira je tjerao nasilno Albance i Bošnjake da jedu svinjsko meso. Kada je došao red na Rasima, on je oštro odbio. Tada je oficir počeo da ga psuje i dohvativši ga za vrat pokušao je da ga udavi. Tada je prebačen u Užice na ispitivanje. Prenosi se da je tamo doživio veliku torturu. Morao je svaki dan od 8 do 12h da stoji, a istražitelj mu je prijetio: „Nećeš Turčine svinjetinu, ješćeš, ješćeš ….“ On uspijeva da pobjegne iz Užica i ode u svoje rodno Bagačiće na Pešteru. Tamo uspijeva da se krije 2 god. dok ga nisu uhapsila Narodna milicija, njih oko 30 je učestvovalo u akciji hapšenja. Tada je prebačen u Kragujevac. Tamo je robijao u okovima na rukama, nogama i oko glave. Živio je na hljebu i vodi, oko mjesec dana, odakle je poslan u Pazar na istragu gdje mu se izriče presuda od 13 godina teške robije u niškom zatvoru i sve to zato što je rekao „NE“ svinjetini. Rasim je pričao da ga je spasila vjera u Allaha, dž.š., a inače ništa na tom mjestu ne bi moglo da pretekne. Sa 125 kg je sišao na 35kg, ali nikada nije pristao da jede svinjsko![8] Autor: Usame Zukorlić


[1] Alija Izetbegović, „Sjećanja“, 2002. [2] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, „Kako se kalio Sandžak“, Frankfurt na Majni, 2005. (str. 477) [3] Isto (str. 486) [4] Isto (str. 487) [5] Rifat Dupljak, „Mladi Muslimani u Sandžaku“ [6] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, „Kako se kalio Sandžak“, Frankfurt na Majni, 2005. (str. 477) [7] Isto [8] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, „Sandžak, porobljena zemlja“, Frankfurt na Majni, 2001. (str. 477)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

28 KOMENTARI

  1. Dobar tekst,treba ih objavljivati sto vise,jer decenijama nam je bila zabranjena nasa historija.Ucili smo falsifikovanu historiju punu lazi i krajnje je vrijeme da rovarimo po nasoj proslosti,jer samo ako znamo ko smo bili znacemo i sta nam valja ciniti u ocuvanju identiteta. Iz teksta se da zakljuciti da se iste stvari desavaju i sada,da se skoro nista nije promijenilo,permanentno smo pod pritiscima velikosrpske politike.

    • I vrapci znaju da je UDBA sudila samo pripadnicima profasistickih snaga u toku 2.svetskog rata, dakle saradnicima fazizma na ovom prostoru. Svaki covjek koji je bio izvan tih snaga zivio je slobodno. Svi koji su imali krivicu pobjegli su iz zemlje u Tursku da bi izbjegli kaznu nove vlasti. Svi su dakle pobjegli da bi izbjegli kaznu jer su znali da su krivi. Jedan od najboljih primera kvalitetnih ljudi iz tog doba je Rifat Burdzevic Trso, koji se odlikovao visokom ljudskom svijescu i postenjem. Bagra i ubice su pobjegli u Tursku u strahu od kazne za ucinjena zlodjela.

  2. U pravu je covjek, UDBA nije sudila bez razloga i dokaza. To sto mnogi danas skrivaju prave razloge i govore lazi je njihov problem. Za neupucene, dokazi se nalaze u arhivama UDBE. Izvolite tamo po istinu. A sve je to zato sto su pobijedjene profasisticke snage, nesto najcrnje sto je do tada vidjeno. Fasizam je najcrnja ideologija koja je ikada vidjena.

  3. Danice nema potrebe da se kriješ iza Fate,ovi ljudi su pobijeni iz osvete,od strane četnika koji su se infiltrirali u partizanske redove,samo par mjeseci prije kraja rata,a 43 su dobro zube polomili kad su bili pod komandom draze mihajlovića,samo si ti plitka da ovo skontaš!!!

    • Sta je sporno u prethodnom tekstu. Sve je istina sto je napisano i vi ocegledno nemate primedbi na to. Opravdano je pitanje zasto veliki broj muslimana oko Istambula i danas govori srpskim jezikom.

      • fato nemozes govoriti u necije ime, sem u svoje, to sto ti tvrdis to je ocigledno neka tvoja propaganda
        kao i tvoj nik ako si se vec htela ili hteo predstavit ko Bosnjak ili Bosnjakinja trebao-la si napisat Fatima . fata moze bit i fata maglu , fata zjale,fata maca misa ili nik iza koga se krije neko ko je ocigledno,Fasista ili Nacista, koko to da su srbi dosli iz Rusije a ne govore ruski , cijim jezikom se oni sluze pitanje za tebe?

      • Od 1971 godine idem redovno u Istabul i mnoge druge gradove gdje zive nasi Bosnaci jos nikad nijesam cuo da neko kaze da govori Srpski. Obicno nasi Bosnaci kazu da govore Bosnjacki. Igovere bolje od nas bosanski jer su to generacije koje nijesu asimilirane. A ti fato se sluzis neistinon dasi se deklrsala-o kao fatima reka bih ti da ne prljas nase ime.

  4. Ovaj tekst je pokusaj rehabilitacije snaga koje su pobijedjene u 2.svjetskom ratu. U 2.svjetskom ratu su pobijedjene fasisticke snage u svijetu. Te fasisticke snage su bile najcrnje sto je svijet do tada vidio. Tekst je pun lazi i ne pociva na dokumentima vec izmisljotinjama. Gospodo uzmite dokumente iz arhiva. UDBA nije hapsila i sudila bez razloga. Zasto se cuti o razlozima zbog kojih je veliki broj muslimana 1945.godine pobjegao u Tursku. Zbog zlocina i zbog pripadanja fasistickim jedinicama su pobjegli od pravde i sklonili se u Tursku u okolini Istambula. To je razlog da u okolini Istambula veliki dio gradjana govori srpskim jezikom. Naravno jer poticu sa ovih prostora. Zukorlicu drzite se dokumenata. Nemojte nas opet uvlaciti u zablude. Nama mladim muslimanima treba istina ma kako ona bila teska.

    • objasni ti meni sto se krijes iza nika fata kako je moguce osuditi jednog maloletnika koji nije imao ni punih 16 god sa najvecom kaznom zatvora ,eto samo mi to objasni ako imas argumenata a sve sto je napisano je 100% tacno

    • Fato
      Kao prvo na osnovu čega tvrdiš da je ovaj tekst pokušaj rehabilitacije onih kako ti reče”snaga koje su pobjeđene u drugom svjetskom ratu…”Dali si provjerila uopšte koliko je od ovih ljudi bilo u tom ratu,a i oni što su bili šta su to oni branili,i od koga su branili svoj vatan.Ovi Bošnjaci su ubijani zatvarani samo iz jednog razloga.Branili su svoju veru svoj iman.Hapšeni su jer su se suprostavljali tadašnjoj vlasti da bi sučuvali ono štosu bili.Istambula,Australija,Amerika to su im bila odredišta da bi glavu sačuvali,jer su četnici rehabilitovani pa su morali napustati svoje domove.Kako kaže naš narod samo kape okrenuli i hajku na muslimane nastavili.Pogledaš li popis iz 1948.god u Srbiji i Crnoj Gori postoje Samo Srbi-muslimani i Crnogorci-muslimani.možda će ti taj podatak mnogo toga objasniti.Zar vama i nam nije dovoljan primjer jednog Abdagića koji je cijelog života bio desident,znate li zašto ? Jeli vam poznato da su odmah poslije rata ubijani”nesretno ginuli” baš oi koji su bili u partizanima.Da nije hapsila one koji su prihvatali odluke naredbodavaca,ali je hapsila sve one koji su i jednu riječ rekli u zaštitu svog naroda.O oduzetoj autonomiji neću ni da govorim sada,jer su u pitanju ljudski životi.Teška je sudbina Bošnjaka odavno teška !

  5. Ovaj clanak je objavljen da bi se skrenula paznja sa sudjenja jos jednoj grupi mladih od 25 muslimana ciji je proces zapoceo 1993-ce a nastavit ce se 26.01.20122 god. Zasto oni kojima su puna usta bosnjaka i njihovih prava ne dignu glas protiv terora koji se vrsi nad tim ljudima odgovor je,zato sto je prvi na toj optuzenickoj listi bio licno S.UGLJANIN koga je 2001 amnestirao Kostunica,i sad od onih koji su tajno sklapali koalicije sa Ugljaninom nebi bilo prijatno da se to iznese Ugljaninu u javnost.Naravno korektan je to odnos medju koalicionim partnerima ali prema tim kojima se sudi i prema iskrenim bosnjacima kranje licemeran i neposten.

  6. Sve se ponavlja a poruka i cilj su zastrašivanje Bošnjaka sa namjerom da se većina asimilira,oni tvrđi će napustiti Sandžak a najtvrđe i najhrabrije će stići represija.I rezultat svega ovoga imamo i danas,oduzimanje imovine IZ,nepriznavanje izborne volje,ne priznavanje univerziteta,protjeravanje vjeroučitelja,asimilacija prilikom zapošljavanja,nepriznavanje nacije,jezika.Naši nacionalni i vjerski predstavnici se napadaju,omaložavaju i stavar se klima linčovanja istih počevši preko medija pa onda ubacivanjem domaćih izdajnika.Poznata stvar već viđena.Mi se protiv takve nepravde i zla možemo jedino boriti jedinstvom,školovanjem,čvrstom vjerom i nepredavanjem,nikada ne treba pokleknuti ni kada je neprijatelj desetostruko jači.

  7. O proslosti Bosnjaka veoma malo znaju nasi mladi ljudi pa bi bilo veoma vazno stampati male,brosure, jeftine ili besplatne preko kojih bi se mladi obavestili o proslosti BOSNJAKA.Ovi ljudi su bosnjacke GAZIJE i tako treba da se prema njima odnosimo.

  8. Biti Musliman je najvecji ponos svakom umsko razvijenim covjekom. Islam nije vjera koju ti ocevi i majke pricaju ko pricu da se isus rodio u jaslicama sa kravama i kozama, to su bajke za drevne ljude koji ni sami neznaju bez ono sto cuju od ljudi koji isto nemaju pojma o nicemu. pa da sad pitam bilo kog vlaha il katoljika koji ti je jezik isus pricao(aramajski) ili koja mu ja bila rijec kadse je molijo za Boga(Allah). To su male i preproste stvari koje ni srbi ni katolici neznaju a svi oni hote da se mi odreknemo Islama i postanemo mentalno ubijeni ko oni. A to su krivi i nasi ocevi i majke sto ne ucu djecu o islamu i nesalju u islamsku skolu, a oni koji su prodali svoju vjeru da cafirima ugodu za rucak. ti se na kraj nikad najeli nisu. Allah,Islam& Velika Bosnjacka zemlja.

  9. vidite braco Bosnjaci a i dusmani (cetnici) da tortura i Terorizam nad Bosnjacima odavno traje ! i ovo govori sve zasto se mi zalazemo i hocemo Autonomiju Sandzak.Da se prosto nepovjeruje zasta su nasi Bosnjaci osudjivani i zasta se nad njima sprovodio Partizansko-cetnicki Terorizam,samo zato sto je odbio jesti smrdljivu svinjetinu dobio je jadnik 13 god. strogog zatvora,mogu zamislit kako im je bilo u rukama krvoloka ! NIKAD VISE !!!!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.