3. Maj 2017

U najmlađem gradu u Evropi, mladi nemaju perspektivu. Da li je to moguće?! Da li je moguće da postoji toliko političke neodgovornosti lokalne vlasti da ne obraća pažnju na sljedeće probleme ili je moguće da je ona sama uzrok istih tih problema:

Nezaposlenost.

Enormna stopa nezaposlenosti iznad 50% potresa Novi Pazar, a koga najviše – pa, upravo mlade. Prosto je nevrerovatno da se za mlade ništa konkretno ne čini. Kažu: „pa oni rade i snalaze se“. Pitam se gdje to rade i gdje se snalaze, i odakle nekome pravo da borbu za golu egzistenciju smatra radom.

Da, rade da bi preživjeli! Rade tamo gdje im ne teče radni staž, gdje im je posao nesiguran, gdje su  nezaštićeni od iste te lokalne samouprave koja štiti određenie firme i poslodavce iz svima nama poznatih razloga baziranih na obostranom interesu.

 Šta je to po njima rad? Očevi i majke su radom postali penzioneri, a ovdje, kako stvari stoje, penzija prijeti da u budućnosti postane privilegija rijetkih. Zar to niko ne vidi? Posla nema, kažu ovi iz lokalne samouprave jer “tako je svuda”. Nije baš da je tako svuda. Mogu se oni beskonačno izvlačiti sa tom pričom i govoriti da nemamo uvjete (infrastruktura, geografski položaj )i u isto vrijeme,ma koliko to zvučalo paradoksalno, obećavati investicije I  otvaranje fabrika , ali treba da  znaju da je to potcjenjivanje naše svijesti I vrijeđanje naše inteligencije. Pošto nisu sposobni, zašto to ne prepuste drugima? Ne. Nikada i neće. Njih ne boli, jer njihova djeca nisu gladna i bez posla. Njima je sve jedno imamo li mi od puteva u XXI vijeku makadam ili asfalt. Oni će svoje nesposobnosti uvijek hraniti novim izgovorima, dok mlad čovjek sve duže odlaže stupanje u brak i formiranje porodice, jer nema osnovnoh srestava za pristojan život, ili ako ima danas, za sutra već nije siguran.

Partokratija i posao “preko veze”.

Ako neko misli drugačije, i da ovo što ću reći nije istina, neka konkuriše za bilo koje radno mjesto, bilo ono u osnovnoj školi, lokalnoj samoupravi, bilo kom preduzeću kojim upravlja lokalna samouprava, ili uopće, u bilo kojoj drugoj instituciji pod ingerencijama (čitaj: vlašću) lokalne samouprave. Prosto, postalo je normalno ono što je nenormalno, a to je da smo svi navikli na okolnosti pod kojim  ispred stručnosti, znanja, morala i bilo kog drugog kvaliteta nekog pojedinca stoji pripadnost vladajućoj partiji. Pa nije za vjerovati da smo navikli da je šansa da se dobije, ništa više do zasluženog parčeta hljeba, stvar lojalnosti bilo kome, a kamo li partiji kojoj su građani povjerili pravo da upravlja. Dobro sam rekao: upravlja, ne da vlada! To vladanje zapravo za njih predstavlja vladanje nečijim životima, nipodaštavanje moralnih, obrazovnih i ostalih karakteristika, jer njihovo je mišljenje da ako ne valjate njima, ne morate valjati ni svojoj zajednici! I nije samo to više slučaj. Vi se ne možete zaposliti ni na taj način, jer zbog umanjenih kapaciteta za posao, konkurencija je prevelika, pa se neko dobro dosjetio da to treba iskoristiti, te radno mjesto treba osigurati i na jedan dobro poznati način. Zapravo, pitam se, čemu da se mladi nadaju u tom slučaju? Zašto da permanentno  nasjedaju na priče da će baš “neko od njih” dobiti taj svoj, ionako, zasluženi posao –  a, ipak, neće! Čemu onda ta samozabluda? Umjesto da se sva ta energija usmjeri u borbu protiv tog i takvog sistema, koji ih uništava,omalovažava i degradira i kao pojedince i kao koelktiv.

 

Mladi odlaze zauvijek iz Novog Pazara.

Priča o odlasku mladih je isuviše tužna. Do skoro su išli na dva do tri mjeseca, a sada je sve više onih koji sređuju vize na tri do pet godina. Pitanje je koliko će  se od njih stvarno vratiti kada znaju šta ih po povratku čeka. Isto ili još gore? Mnogi se neće vratiti. Ali, vjerujem da bi se mnogi vratili kada bi se promijenili oni ljudi koji su ih zapravo otjerali odavde, možda  ne u bukvalnom smislu, ali u jednom jos opasnijem svakako jesu, a to je gubljenje nade i volje da se ovdje može preživjeti, živjeti, graditi i imati. Tužna je slika kada ispred nemačke ambasade vidite jednog master pravnika, diplomiranog ekonomistu, vrsnog zanatliju ili kakvog nevoljnika koji je izgubio posao jer nekome iz ovih ili onih razloga nije odgovarao, koji mora ići daleko od oca, majke, braće, sestara, supruge ili tek rođene  djece. Zbog koga odlazi? Zbog neodgovornih ljudi koji su se usudili da pogaze svu njegovu nadu i da lažna obećanja pretvore u gorak ukus prevare.

Pitanja svih pitanja: gdje su fabrike 25 godina i ko je uništio industriju?

Na ovo pitanje će vam odgovarati u million odgovora, samo da bi zaobišli istinu. Novi Pazar kao svjetsko čudo u preduzimljivosti čovjeka, spao na grane mrtve ekonomije. Jesu li se to vrijedni novopazaci uljenili ili su im bilo kakvo bavljenje proizvodnjom, trgovinom i uslugama drugi obesmislili? Biće da je ovo drugo, jer bi sve osim toga bilo vrijeđanje najvrijednijeg čovjeka u evropi – novopazarca! Svaki veliki grad u Srbiji ima, čak, po nekoliko proizvodnih pogona, investicija, ili domaćih privrednika pomognutih sredstvima koje država povjerava lokalnim samoupravama za razvoj – osim Novi Pazar. Svaki od privrednika koji je stavio katanac i svi oni koji su pred zatvaranjem svojih privatnih biznisa, ne smiju više šutjeti! Moraju se boriti protiv sistema koji ih guši. Nasuprot tome, svaka vrsta osjećanja beznađa vodiće ih u još veće beznađe. Zato, da bi Novi Pazar ponovo prodisao, treba da se promijene oni ljudi koji nisu sposobni, a kad smo već kod toga, možda i namjerno nesposobni jer pitanje je koliko bi glasova lokalnim mešetarima oduzeo jedan pogon npr. od stotinu radnika (plus njihovih porodica glasača) kada na njih ne bi mogli vršiti pritisak da glasaju,  a ucjena ne bi mogla doći u obzir. Dakle, niti je ovo stagniranje privrede prirodno, niti je nedolazak investitora slučajan. Sve je moguće!

Poruka mladima.

Dajte šansu sebi .Uzmite stvari u svoje ruke.Kažite glasno sta imate bez pardona prema bilo kome.Uradite nesto ovog puta za sebe, za vlastitu budučnost.

 Jer, moguće je da konkurišete za posao  i zaspite mirne glave znajući da vas čeka angažman ukoliko ste kvalifikovani.

 Moguće je da vam niko ne traži koverte.

Moguće je i da u svom gradu od svog rada živite bar pristojno, ako ne nešto više od toga. Moguće je promijeniti sistem. Moguće je da dobijete poštenu vlast, ali je zato  morate i izabrati.

Moguće je…

Autor: Edin Đerlek

 

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles