Mešihat Islamske zajednice za Sandžak

4
167

hajro tuticPiše: Hadži Hajro Tutić; Revija Sandžak, Novi Pazar, januar-april 1992., strana 39-40

Medrese u Novom Pazaru temelj za formiranje Sabora Islamske zajednice i Mešihata. Predložen amandman na Ustav IZ-e kojim se omogućava takva inicijativa

Na inicijativu vjerskih službenika islamske zajednice sa područja sandžačkih odbora IZ-e, okupili su se predstavnici odbora IZ-e, vjerski službenici, imami, u Rožajama dana 9. januara, 1992. godine, na kojem su bili prisutni: Reis ul ulema hadži Jakub ef. Selimovski, Vjersko prosvjetni referent za Jugoslaviju hadži Muharem ef. Omerdić, te predsjednici Mešihata IZ-e za Kosovo, Srbiju i Vojvodinu hadži dr. Redžep Boja, Mešihata Crne Gore hadži Idriz ef. Demirović, kao i predsjednik SDA za Srbiju dr Sulejman Ugljanin, poslanici srbijanskog i crnogorskog parlamenta iz redova SDA.

Sastanak je više bio konsultativnog karaktera, s namjerom da se proanaliziraju problemi razvoja vjerskoga života i života (M) muslimana u opšte gledano cijelog Sandžaka. I dnevni red je nagovijestio da će se »jednom ozbiljno« razgovarati o poteškoćama razvoja vjerskog života u Sandžaku, kada se zna da su vjerski veledostojnici ranijeg Vrhovnog islamskog starješinstva i republičkog Starješinstva za Srbiju, a i Starješinstva za Crnu Goru zaobilazili probleme i posjete gradovima Sandžaka, kao kiša oko Kragujevca, ne vodeći skoro ama baš nikakvu brigu o razvoju vjerskog života na ovim prostorima.

Posjete Vrhovnog poglavara Reis ul uleme Sandžaku su bile rijetkost, da ne budem neskroman u procjeni, zadnja zvanična posjeta Reis ul uleme je bila juna mjeseca 1976. godine. Pojseta u prolazu je bilo više radi proputovanja za Kosovo ili Makedoniju idući iz Sarajeva i obrnuto. Što se tiče brige ili nebrige republičkog organa islamske zajednice za Kosovo, Srbiju i Vojvodinu, i gledajući kroz obilaske naših terena, ili savjetodavnih sastanaka, seminara sa vjerskim službenicima ili koje druge vrste saradnje i kontakata, nema ih uopšte.

Odbori IZ-e sa područja prištinskog Mešihata prepušteni su sami sebi i sami se snalaze, organizuju rad u ovim bremenitim vremenima i nije isključena mogućnost pogrešnih poteza. Ova posjeta Reis ul uleme i sastanak u Rožajama budi nadu da nismo zaboravljeni od Rijaseta i njenog poglavara Selimovskog. Budi nadu u bolje sutra i rešenost Reis ul uleme, ovog sadašnjeg, da se pomogne sandžačkim odborima IZ-e, imamima, udruženjima uleme, pa Bogami i Muslimanima u opšte, a što je on u svojoj besjedi istakao. Šta je sadržao dnevni red u Rožajama? 1) Briga za stanje Muslimana u Sandžaku, 2) Izgradnja medrese u

Novom Pazaru, 3) Postavljanje muftija u Sandžaku, a prema regionalizaciji muftistava, 4) Formiranje Sabora IZ-e za Sandžak, kao glavnog organa IZ-e i Mešihata kao izvršnog organa Sabora (Skupštine).

Nije sporno to što se naš vjerski poglavar uključuje u problem organizovanosti muslimana širih prostora bez pretenzija da se islamska zajednica bavi politikom, već u cilju zaštite vjerskog integriteta vjernika, duhovnog prosperiteta Muslimana. Islamska zajednica je u posleratnom periodu bila jedina koja je radila na očuvanju svih gore navedenih potreba Muslimana, kroz svoje vjerske institucije, vjerske škole-medrese i ITF u Sarajevu, gdje Muslimani nisu imali svoje akademije nauka niti svoja nacionalna udruženja. Sada kada je vrijeme promjena, vrijeme slobodnog i vjerskog i nacionalnog ispoljavanja, vrijeme je da iz čisto praktičnih potreba formira i Mešihet Sandžake, postave muftije i sagradi nova zgrada medrese u N. Pazaru, bez ikakvih pretenzija i namjera za ugrožavanjem Mešihata u Prištini ili u Titogradu, čiji bi odbori IZ-e sa područja Sandžaka bili priprojeni Mešihatu u Novom Pazaru. To je Reis ul ulema podržao, stim da se dadne amandman na Ustav IZ-e u članu 29. a da se nastavi kroz naučne skupove utvrđivanje osnove za sve ovo, kako bi ustavna komisija IZ-e proučila sve prijedloge i mogućnost formiranja Sabora IZ-e za Sandžak. Potencijal za formiranje Sabora i Mešihata jeste rad medrese u No vom Pazaru i izgradnja medrese, koja će inicirati i u praksi ostvariti formiranje svih institucija islamske zajednice za Sandžak.

 

MEDRESA U NOVOM PAZARU

Po kazivanju Evlije Čelebije spominje se jedanaest medresa u Sandžaku: pet u Jeni Bazaru (Novom Pazaru, dvije u Taslidži (Pljevlja), jedna u Bijelom Polju, tri u Prijepolju. Danas, nažalost, nemamo ni jedne medrese u Sandžaku, osim zgrade bivše medrese u N. Pazaru u kojoj stanuju porodice najsiromašnijih muslimana. Ova zgrada sklona je padu. Druga zgrada medrese, koja se zvala Islamske ustanove, a koja je nacionalizovana 28. 4. 1948. godine bez ikakve nadoknade, sada služi za trgovinu i u njoj se, pđred ostalih proizvoda i namirnica, prodaju, alkoholna pića, koja su najstrožije zabranjena po Islamu. Do skoro je tu bio smješten hotel, u kojem su se ljudi opijali i ubijali. Nažalost. Zar nije to još jedan, u nizu drugih za vjernike i graditelje te medrese, razlog da nikada ne požale za prošlim vremenima, vremenima otimačine vakufske imovine koja je bila do skorijeg vremena. Ni do danas nije nadoknađena adekvatna ili simbolična novčana protuvrijednost za uzetu nam imovinu. Da spomenemo samo neke: Islamske ustanove (današnja robna kuća Uniproma u centru N. Pazara), Novopazarska banja, šest hektara zemljišta na potezu naselja Hadžet, koje je podijeljeno za individualnu izgradnju porodičnih stambenih zgrada i naplaćeno od privatnika i drugih »sitnica« uzetih. Novopazarska medresa je prestala sa radom 13. 9. 1946. godine. Sve do 17. 9. 1990. godine bili smo bez medrese, a tada je na našu sreću i zadovoljstvo otvoreno istureno odelenje srednje »Alaudin« medrese, koje je smešteno u zgradi Odbora IZ-e i radi pod dosta teškim uslovima. Period od 1946. do 1990. godine je dosta dug, ali zahvaljujući Gazinoj medresi u Sarajevu i Alaudin u Prištini, naši kadrovi su se školovali u njima i ima svršenika istih, ali ne dovoljno koliko treba Sandžaku. Istina je da oskudijevamo u vjerskom kadru, kadru školovanom u islamskim centrima svijeta, jer nismo mi Sandžaklije mogli dobiti potreban broj stipendija od Vrhovnog Starješinstva koliko su drugi dobijali. Nismo imali »svoje« ljude koji su odlučivali o dodjeli stipendija, što je još jedan dokaz zapostavljenosti i nemanja »svoga« Mešihata i »svoje« medrese. No pošto sada imamo svoju medresu, otvaraju nam se perspektive za kadrom iz svojih redova, pa će i vjerski život biti u svemu tome bolji i sadržajniji. Da bi se u svemu tome uspjelo, potrebno je izgraditi savremenu i programski odgovarajuću medresu.

Sta je do sada urađeno na tome planu?

Posebno želimo naglasiti to da ovim poslom polažemo isit zrelosti i pred Alahom dž.š. i pred svojim narodom, pa ćemo u praksi vidjeti: da li smo sposobni imati i Medresu i Mešihat i sve ostale potrebne institucije islamske zajednice ili ćemo i dalje biti u podređenom položaju u odnosu na Mešihate u Prištini, Saraje_ vu, Titogradu itd. Ili ćemo biti svoji na svome i sa svojom autonomnošću u radu i u organizovanju vjerskog života.

Pozivamo sve vjernike da nam pomognu svojim inicijativama, dobronamjernim kritikama, savjetima, dobrovoljnirti radom, posebno dobrovoljnim prilozima, davanjem sadakul fitra i zekata, čiji su izvori jedini namjenski za izdržavanje i održavanje medresa i bez kojih ne bi mogla egzistirati ni jedna medresa.

Naša medresa, želimo da bude rasadnik nauke, kulture i islamske civilizacije, iz koje će zračiti ljubav među ljudima i razumijevanje, a nastavni program će biti u duhu vremena i visini vjerskog službenika. Sve navedene pretpostavke navode na jedan zaključak, a to je: da je inicijativa za izgradnju Medrese, formiranje Mešihata, postavljanje muftije u Sandžaku opravdana, ni radi čega drugog, osim radi praktičnih potreba Muslimana ovih prostora.

sandzak iz 1992 - hajro tutic - str 1sandzak iz 1992 - hajro tutic - str 2


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

4 KOMENTARI

  1. nebih se složio sa prethodnim kritičarima ni u jednoj rečenici. govoriti o čovjeku koji je čitav svoj život proveo u islamskoj zajednici. kad je bilo najteže po ovu zajednicu “sadašnji dušebrižnici” nisu bili ni u blizini. Hadži Hajro je svoj život posvetio ovoj zajednici i to zaslužuje jedno veliko poštovanje. Od mnogih sam sluša razne priče o njegovim vezama sa UDBOM da je on UDBAŠKI čovjek itd. međutim vrijeme pokaza drugačije. mnogi “veliki muslimani” pokazaše svoje lice, tj. da su upravo oni UDBAŠKI ljudi. mnogi iz Islamske zajednice pobjegoše, napustiše je, a mnogi se protiv nje i okrenuše. Hadži Hajro osta ipak uz Islasmku zajednicu i Muftiju do kraja. Tako da svi oni koji su pričali i pričaju o Hadži Hajru ružno, mogu im reći samo neka im na čast služi.

    • OSTAO JE ON U IZ DA BI ŠPIJUNIRAO I JAVLJAO UDBI ŠTA SE TU RADI.
      JEDNOM ŠPIJUN VJEČNO ŠPIJUN.
      ON JE I LOPOV KOJI JE PRODAVO VAKUF I TRPO SEBI U DŽEP.
      JEDNOM RIJEČJU HOBER LOPOV.
      ČUDIM SE ŠTO GA DRŽE TU, ILI SU MOŽDA UCENJNI DA MORA TAJ FOSIL BIT TU DA PRATI STANJE.
      OMRAŽEN LIK KOGA ČARŠIJA PREZIRE.

  2. Au, mora da je dogorjelo do nokata kad se “crveni hodža” počeo prisjećat jarana i pajtaša iz prošlosti, i njegovih i njihovih ka “zasluga”. Posljednji Mohikanac i IZ u Serbiji, potrošena roba, šalje zadnji vapaj da ga jošte ima i da je tu međ nama, da po potrebi zlu ne trebalo sjetimo se i njega.A za nagradu , on će svima koji ga jošte nijesu zaboravili lijepo kod sponzora CV napravit , sa živopisom koji ni sami znali niste.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.