Pljevlja – Pljevlja se ovih dana ne vide od magle. Vidljivost je samo nekoliko desetina metara, vlaga i hladnoća pritiskaju, a osjećaju se uobičajeni mirisi izgorjelog uglja i izduvnih gasova.
Naselje je u kotlini, na obalama tri reke sa nepovoljnom konfiguracijom terena, gdje ne postoje uslovi za prirodno provetravanje, pa periodi “tihog vremena” čine većinu dana u godini. Lokalna mikroklima je takva da tokom većeg dela godine Pljevlja imaju maglu koja zadržava sva emitovana zagađenja u prizemnom sloju. Zato je odavno, u šali, nastala izreka da bi Pljevljaci kada bi prodavali maglu, bili bogati ljudi.
Od 365 dana u godini ovdje magle caruju oko 150 dana i noći. Ako se tome doda rad gradske kotlarnice i oko deset hiljada dimnjaka koji u atmosferu izbacuju tone ugljendioksida, a tu su još i veliki zagađivači Rudnik uglja i Termoelektrana, o zdravom životu u gradu pod Golubinjom suvišno je govoriti.
“Po Taslidži pala magla povazdan” kaže pjesma stara više od 500 godina, kako su se tada zvala Pljevlja. Pljevaljska kotlina je sa svih strana oivičena brdima i pogodna za formiranje “jezera hladnog vazduha”.
Svakodnevne su priče o zagađenosti vazduha i posljedicama po zdravlje, fizičko i duševno, o uzrocima promjena konfiguracije terena zbog otvaranja kopova. Neizostavne su i ideje kako sve riješiti, kako ugasiti hiljade dimnjaka i procjene kad će biti ostvaren san o toplifikaciji grada star više decenija.
A sve to potpuno drugačije izgleda tu “nadomak ruke”, ili tačnije rečeno već na Dajevića hanu, da ne pominjemo Rudnicu, Tvrdaš ili Gosteč. Tamo je sasvim drugi svet. Sve je okupano suncem od jutra do večeri, jer gore nema oblaka. Temperatura vazduha čim dan odmakne veća je za desetak podioka na celzijusovoj skali. Sa ovoga jmesta najbolje se vidi koliko je gusta magla nad Pljevljima jer su dimnjaci Termoelektrane jedini znak da ispod oblaka postoji neki grad.
Izvor: Novosti.rs
