Login form protected by Login LockDown.


9. Februar 2017

unnamed

Teška srca sam odlučio da napišem ovo nekoliko redaka.

Možda se ovo nekome neće svidjeti, ali imao sam potrebu da se bar malo približim istini. Boli to sto se dešava sa mojim Tutinom. U njemu sam rođen i odrastao, ali se osjećam kao stranac. Ne mogu da prepoznam njegovu nekadašnju dušu, gostoprimstvo, moral i ljude.

Sve je krenulo niz brdo. Moj gradić sve više liči na feud, geto, enklavu sa plemensko-stranačkim uređenjem. Vlast je čvrsta, nemilosrdna, i pohlepna. Na svakom koraku ubira harač, narod siromasi, a pojedinci se bogate.

Istina, izgrađuju se lijepe kuće, ali su zaključane jer njihovi vlasnici žive na Zapadu. Podižu se i visoke zgrade, ali kome one trebaju. Gdje su fabrike?

Vlast se igra sa narodom, zamajava ga odborničkim klubovima, vijećima, (ne)vladinim organizacijama, šefovima, načelnicima, potpredsjednicima, zamjenicima predsjednika, zaštitnicima građana i drugim izmišljenim i nepotrebnim funkcijama.

Čemu toliki činovnici i neradnici? Mnogi i ne znaju šta treba da rade, npr. zaštitnik građana koji, da budemo realni, i ne treba da postoji. Nema ga ni jedna opština, ni region. Koga on štiti? Vlast od građana. Kome je on pomogao?

Kancelarije liče na učionice pune đaka, nepotrebnih činovnika koji pola radnog vremena provode na trgu ili kafićima. To su, uglavnom, oni koji su stranačkim i rodbinskim zaslugama ušli u opštinsku kuću. Svi znamo da se do diploma dolazi veoma lako – kupovinom, dokupljivanjem i falsifikovanjem.

Moj grad je postao univerzitetski centar Sandžaka. Žalosno je šta se sve radi. Otvaraju se srednje škole i fakulteti sumnjivog kvaliteta. Organizuju se kursevi njemačkog, turskog, vjerujem uskoro i kineskog jezika kako bi omladina sto prije napustila Tutin i otišla na Zapad. Otišli su najbolji kadrovi naše opštine – ljekari, inženjeri, pravnici, psiholozi i mnogi drugi jer su ih potisli pseudostručnjaci i visoko (NE) obrazovani kadar.

Nažalost otišla su i moja djeca koja su završila državne fakultete. Računa se da je prošle godine oko 6.000 stanovnika napustilo Tutin. Ipak, neko će glasati umjesto njih. Mrtvi. Direktori škola se biraju po porudžbini, licitiranjem. U radni odnos ulaze nestručni i nesposobni prosvjetni kadrovi sa neakreditovanih fakulteta. Čak i studenti, kako bi na vrijeme zauzeli mjesto u školi. Direktori ispunjavaju stranačke zadatke i bave se, uglavnom, sudskim procesima, npr: prethodni direktori Gimnazije i Tehničke škole su veći dio svog mandata proveli po sudovima, gdje su, uglavnom, gubili sporove sa postojećim radnicima škola. Naravno, troškove sporova plaćala je opština jer je bila nalogodavac.

Privreda u našoj opštini skoro da i ne postoji, sem nekoliko fabrika namještaja. Uništeni su regionalni giganti, poput Jelaka, TK Raska, FO Obuca , TP Resnik, Polj. zadruga itd. Nekoliko hiljada radnika je ostalo bez posla. Ništa nije bolje stanje ni u poljoprivredi, ona vegetira zbog izbora, odbornici određuju ko će dobiti kredit, kosačiću, košnice, plastenike…

Do duše uvedena je Institucija posjedaka kako bi se seljani zabavljali u dugim, hladnim zimskim noćima. To je vjerovatno antipod za sport i kulturu jer su ustanove za sport i kulturu ukinute a radnici prisilno otjerani na rad NA CRNO.

Komunalna djelatnost služi kao naplatna rampa za vodu koja godinama nije za upotrebu. Građani se gomilaju oko česama i izvora u okolini Tutina. Trebalo bi bar nabaviti nekoliko cisternih kako bi snabdijevanje građane vodom bilo efikasnije. Ni Vidrenjak ne teče svojim tokom, oduzeta mu je prirodna sloboda, druži se sa fekalijama i smećem koje odlažu nesavjesni građani.

Kuda ide Tutin?  Dragi sugrađani, prosudite sami…

Autor: Refik Martinović, bivši profesor u Gimnaziji

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles