Zašto? Skloni smo da sve što čujemo posmatramo iz našeg ugla, pod teretom naših ličnih uvjerenja, iskustava, obojeno našim emocijama i stavovima. I tada tuđu priču pretvaramo u našu, koja joj može biti dijametralno suprotna.21
Umesto da toj osobi, ako nam se ne sviđa ili nam nije jasno ono što je rečeno, postavimo pitanje: zašto, mi sami nalazimo odgovor. Što smo emotivniji prema rečenom ili nam je tema bliža, to smo skloniji da objašnjavamo sadržaj na svoj način.
Tipično je da čujemo da neko kaže da nešto „mrzi“ kada kaže da „ne voli“, a zapravo mržnju nije ni pomenuo, možda je ravnodušan? Ako neko kaže da je „u centru grada gužva u saobraćaju“, spremni smo da kažemo da se taj neko žali, da je nervozan zbog toga, ako kasni da se pravda. U suštini, riječ je o jednostavnoj konstataciji: u centru je gužva u saobraćaju. Sve ostalo mi kao slušaoci dodajemo.
Ova potreba ljudi da čuju ono što nije izgovoreno, ili napisano, koristi se u svijetu marketinga, mnoge reklame i kampanje oslanjaju se na tu našu potrebu da tumačimo na svoj način. Nedavno je veliki procenat ljudi kada je pomenuta „beba“ čuo i „ljudska“, dakle dodao je to u tumačenju rečenog, neobraćajući pažnju da ima osam mjeseci i prohodala je, što eliminiše bebe ljudi, koje u tom uzrastu ne hodaju.
Važno je da u odnosima sa ljudima do kojih nam je stalo, koje volimo i želimo u okruženju i komunikaciji, težimo da što manje čujemo ono što nije ni rečeno. Da, kada primetimo da objašnjavamo tuđe riječi natjeramo sebe da se zaustavimo. Ako imamo neke sumnje, tražimo pojašnjenje, direktno i jasno.
I najvažnije: budemo spremni na vrlo prijatne, ali i mnogo neprijatne odgovore koje možemo dobiti. I da ih ne tumačimo iz našeg ugla posmatranja dalje, nego budemo zahvalni na iskrenosti.
Kada imate vremena, igrajte se razmišljajući o nekim rečenicama, šta je stvarno, a šta dodajete. Zastanite i zamislite se o svakoj riječi. Ovo može biti i vrlo zanimljivo, zabavno i tokom druženja sa prijateljima.
A posebno će biti korisno kada bude trebalo da zaista čujete ono što nije rečeno, odnosno uočite poruke koje su skrivene u riječima sa drugim značenjem, a uglavnom zato što ljudi jasnim govorom ne žele da nas povrijede, žele da izbjegnu sukob, riješe situaciju što bezbolnije, ostave odšrinuta vrata za neki drugi put ako shvate da su pogriješili.
Kako ćete onda znati da li da čujete samo rečeno ili ipak malo analizirate? Ako nečije riječi nose drugu poruku od izgovorene, obično je red riječi manje običan i opušten, neke riječi se naglašavaju, ponavljaju (ne, ja zaista neću doći – neću doći), ako je riječ o dopisivanju na pitanje zašto čekate dugo odgovor, a često ga i ne dočekate, a ukoliko ste fizički zajedno riječi su praćene nešto drugačijim, čini vam se i nervoznijim pokretima tela i mimikom koju do tada niste viđali.
No, vi ćete se najbolje osjećati ako sebe zaustavite u tumačenju i budete otvoreni i iskreni. Ako pitate za razlog i krajnje smireno kažete zašto vas odgovor zanima i kako se osjećate.
Tekst: Željka Zebić, iz ugla NLP practitioner
Izvor: akos.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
