Kako napraviti pazarske mantije?

6
85

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

6 KOMENTARI

  1. Поштовани Мурадине,
    ХЦЦП (хасап) није стандард, већ систем принципа и правила (Hazard Analysis and Critical Control Points), а стандард за управљање безбедношћу хране је ИСО 22000.
    Немој ме погрешно схватити, не желим да Ти опонирам, већ само сматрам да стручњак твог нивоа треба стручно и прецизно да се изражава по тим питањима.
    Желим Ти пуно успеха и среће у раду и да на овим нашим просторима унапредиш угоститељство. Ако имаш неке ресторане на Пештеру, радо би их посетио.
    Братски поздрав.

    • Па, уважени Живојине, принципи и правила чине стандарде.
      Ја сам, поред многих других приручника, и приреџивач првог приручника о хасапу (превео кључне принципе из америчког приручника) а управо амерички су најстрожији јер захтевају прецизну унутрашњу температуру сваког јела (за меса у комаду 63 Ц, млевена меса 68 Ц, пилетина 47 Ц…), ни мање ни више.
      Ако је мање бактерије нису уништене а ако је више губи се на тежини, на сваки степен 2% одсто.
      У мом систему тренирања кадрова за извоз у Канаду, са тим приручником полажу писмени а онда и усмени испит.
      Као за возачку дозволу, најпре да научи тестове (да зна да треба да стане на црвено) па тек онда усмени и практични део.
      Стандарди Србије ИСО…ме не интересују. Они су знатно испод америчких.
      Не желим да имам ресторане на Пештеру, већ ресторане у градовима, у хотелима, јер кадрове припремам за хотеле у Канади.
      Сва је прилика, ако Бог да, да прво кренем из Приштине, из тамошњег хотела “Гранд” који је у власништву државе и покушавају да га приватизују.
      Предао сам иницијативу, лично Хашиму Тачију, да од тог хотела направимо Косовски кулинарски интитут који би се бавио развојем угоститељства и туризма Косова и Албаније и кадрова за извоз у Канаду.
      Моја веза са Косовом, колега Ррахим Фазлиу, менаџер тог хотела јавља да све иде како треба. Очекујем позив да организујем семинар у “Гранду”, за све хотелијере Косова и оне који се баве развојем угоститељства и туризма, да виде о чему се ради (по угледу на амерички (CIA – Culinary Institute of America- Харвард кулинарства), само у мањем паковању.
      Нити је Косово Америка, нити Приштина Њујорк, ипак постоје велики потенцијали за развој угоститељстав и туризма.
      Да ме неко не би погрешно разумео, ја се бавим развојем угоститељства и туризма свих земаља западног Балкна и тај регион сматрам за једну туристичку дестинацију, идеалну за пензионере Америке, Канаде, Европе…углавном пореклом са Балкана.
      Узгред, припремам терен и за Београд.
      У данашњој Политикаонлине, у рубрици Београд, овај чланак о радовима на Славији има моја иницијатива у вези тога.
      На братски поздрав узвраћам братски.
      Живи били па све ускоро видели.

  2. Ovo je jos jedan pokusaj negiranja Turskog-Arapskog uticaja na hranu koju su doneli sa sobom na balkanu.Od sarme cufte kebab(cevap) musake gjuveca baklave tulumbe… sve je to stiglo sa njima i nepostoji nijedan specijalitet autohton na Balkanu sve je laz jer i pasulj i krompir su se tek kasno dosli na ove prostore .Tako da je ovo jos jedan pokusaj Srbizacije svega i svojatanja kao uvek po tradiciji SANU i ostale pijane druzine i negiranja istorijskih cinjenica…u Svedskoj se sluze cufte u paradajz sosu koju je doneo Svedski kralj posle placanja otkupa iz Turskog ropstva kao krstas koje je jeo u zarobljenistvu i toliko su mu se svidele da ih je udomio u svojoj drzavi.

    • Niko nema tapije ni na jedno jelo.
      Svako jelo pripada onome ko ga je napravio i onome ko ga je kupio.
      Međutim, za sva jela postoje neka, čak i zakonska obaveza, a to je da mora da bude bezbedna za jelo po američkim hasap standardima.
      Samo u Kanadi, pored toga, postoji i zakonska obaveza da hrana bude bez trans masnoće, niskokalorična i nutricijski korektno izbalansirana.
      Treće na listi jeste da bude ukusna tako da predstavlja gastronomski doživljaj.
      Četvrto da bude što jeftinija kako bi što više ljudi mogli sebi da priušte to zadovoljstvo i peto,
      da bude profitabilna i donosi zaradu ugostiteljima.
      Pa, ko može i voli, nek izvoli.
      To su tržišni zakoni, jedini koji važe u tržišnoj privredi i samo su musafiri sudije jer “galsaju” svojim novčanikom i svojim nogama.

  3. Fakat – BANU bi trebala osnovati/otvoriti prozor ka sirim narodnim masama. Muzej – kao protivtezu srbizaciji koja se sprovodi izmedu ostalog i iz muzeja ras – u ovom trenutku zasigurno nismo u stanju ali bi biblioteka u reziji BANU bila sjajna stvar. Tako bismo zaobisli izolaciju u koju nas pokusavaju staviti zvanicne institucije srbije.

    Primjerice jos ni jedna biblioteka u srbiji nije nabavila enciklopediju bosnjacke knjizevnosti – zar ne? Sopstvena biblioteka bi pored klasicnih djela svjetske knjizevnosti trebala imati fokus na bosnjacki sadrzaj a posebno lokalni sandzacki. Ona se da pokrenuti uz relativno skromna sredstva i mogla bi postati embrion lokalnih kulturnih desavanja sve uz organizovanje rasprava u njenim prostorijama, izlozbi, prezentaciju knjiga itd. Kratko receno jedno mjesto okupljanja i kulturne i drustvene interakcije. 🙂 Vremenom bi se iz toga mogao izroditi i muzej, al otom potom. 🙂

    😀

  4. Taman posla da se ovako prave pazarske mantije. Ni nalik.
    Sramota je da se industrijske izmisljotine proglasavaju tradicionalnim nacinom izrade ovog specijaliteta.
    Ne mogu da verujem za ovo laziranje tradicije, i problematizovanje porekla, i razvodnjavanje sustine, Ministarstvo kulture je htelo dati novac?

    Kad su se bre mantije pravile sa sirom?
    Kad je bre pita s kupusom bila burek?
    Koji je ovo fazon ‘svi su tradicionalno spremali mantije’ samo su eto neki zaboravili pa vise to ne rade? Kad su se bre, i gde su se bre, ikad, matije spremale sem u Pazaru.
    Eto zasto, izmedju ostalog, Pazar nikako da postane ono sto mu prirodno pripada – kulturni centar regije. Naravno kad mu ne dopustate da bude to sto jeste nego ga uguravate u svoju meru i svoje razumevanje.
    Tuzno.
    A vi, ko svi sretni, to jos i promovisete? Aferim.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.