BiH – Blagaj i blagajska tekija postala je predmet živih (tendencioznih) interesovanja tek kad su se ukazali neki novci. Dok sam otkopavao zatrpane građevine ispred Blagajske tekije malo je koga od zaspalih Mostaraca, „Bosanaca i Hercegovaca” tekija interesirala. Sad se javljaju k'o pečurke poslije kiše. Neka ih dobro došli, iako su to klasična “bošnjačka posla”, naknadna “pamet”…
Premda je procedura usaglašavanja idejnog projekta obnove graditeljskog kompleksa jedinstven primjer javne i transparentne rasprave sa nadležnim državnim, federalnim tijelima ali i sa našom javnosti tekla toliko dugo i toliko uporno „mudraci” su priču o tekiji otkrili tek sada.
Arheloška iskopavanja, Naučni skupovi, radio, TV dokumentarne emisije, TV i novinski prilozi kako u Bosni i Hercegovini tako i u inostranstvu objavljivani su tokom svih ovih proteklih godina. Ne postoje ozbiljnije dnevne, sedmične i druge novine koje imaju svoja dopisništva u Mostaru a da nisu u nekoliko navrata posvetili dužnu pažnju povijesnim otkrićima na Vrelu Bune. Ali džaba; ni to nije dovoljno kako bismo svima objasnili sve detalje historijske rekonstrukcije graditeljskog nasljeđa.
Jednostavno trebalo im je pokucati na kućna vrata i na silu im objasniti da Tekija nije Musafirhana, da se radi o dva objekta, jednom koji je preživio rušenja i devastacije u prošlom stoljeću, i drugom koji je porušen oko 1900.g. Na osnovu starih snimaka porušenih zgrada musafirhane Blagajske tekije arheološki tim predvođen prof.dr. Enverom Imamovićem tokom 2007., 2008., 2009.g. pronašao je zatrpane i zaboravljene ostatke zgrada tekijske musafirhane, i ktomu još…. Na osnovu rezultata arheoloških iskopavanja Komisija za očuvanje nacionalnih spomenka i Ministarstvo prostornog uređenja F BiH izdale su 2010.g. saglasnost na projekat rekonstrukcije. Medžlis Islamske zajednice Mostar je prošle godine (premda je ovaj podatak tipična poslovna aktivnost koja se uobičajeno ne objavljuje) proveo proceduru javnog animiranja domaćih i stranih investitora. Niko od domaćih turističkih agencija koje dovode svoje goste na Tekiju nije iskazao zainteresiranost za ulaganja u „domaći turizam”. E, a sad se javljaju „dušebriznici” zaštite naših „nacionalnih spomenika”. Lijepo čovjeku dođe da zaplače pred pomisli da ih onako odrasle obavještava o tome šta je nacionalni spomenik u vlasništvu države, šta je opet nacionalni spomenik u privatnom vlasništvu, a šta u posjedu vakufa.
Islamska zajednica kao vlasnik objekta Blagajske tekije i cijelog lokaliteta prema važećim zakonskim propisima je dužna usaglasiti projekte sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika i nadležnim federalnim Ministarstvom i to je sve što je obavezna prema društvu i javnosti. No ipak željeli smo sve poslove učiniti transparentnim. E sad što neki portali i neke medijske kuće to nisu smatrale važnim njihovo je pravo ali i problem ako o njemu naknadno raspravljaju.
Kad o poslovima Islamske zajednice naknadno raspravlja croportal.ba (Leo Pločkinić) očigledno je da se radi o euforičnoj mržnji i sijanju primitivizma, a kad to rade Bošnjaci, e onda se radi baš o „bošnjačkim poslovima”. Bošnjaci uzimaju sebi za pravo da ih ne interesuje šta Islamska zajednica planira, šta joj treba, kako joj pomoći, u tom dijelu se ne osjećaju dovoljno legitimnim da kažu bilo šta, tek kad Islamska zajednica počne završnu fazu planiranih poslova, e onda se Bošnjaci tu bude, k'o biva i oni se osjećaju članovima Islamske zajednice jer idu u džamiju, vole Islam, a nekako manje reisa Cerića. Sad bi i oni odlučivali, dijelili moralne lekcije, prebrojavali novce i odlučivali o svim mogućim poslovnim transakcijama.
Tako će u vijesti o obnovi porušene Musafirhane uz blagajsku tekiju „Bošnjaci” „pročitati” da Islamska zajednica daje pod zakup Tekiju kao sakralni objekat. Sračunat će koliko šta košta, bezočno prešutiti činjenicu da će biti obnovljena i Tekija itd… Bez ikakvog predznanja o značenju Musafirhane u islamskoj kulturi življenja i njenom suodnosu sa sakralnim prostorom same Tekije „Bošnjaci” će je uporediti sa Ajfelovim tornjem a turističku agenciju Fidan staviti u poziciju nedobronamjernih investitora. Turci po tom filozofskom dostignuću bit će proglašeni najvećim strancima u ovoj zemlji, jer zaboga oni su Turci.
Kad s druge strane evropske, američke i ine agencije, ambasade, humanitarne, političke vladine i nevladine organizacije finansiraju nešto u BiH „Bošnjaci” to zovu potpuno drugim imenom, zovu kapitalnim investicijama. Zašto, zato što tako odgovara njihovom tendencioznom vokabularu, prilozima i ko zna kome još… Zašto, zato što bi oni da prilagode Islamsku zajednicu sebi, svom intelektualno-moralnom konceptu, neki drugi bi jednako tako prilagođavali i Islam svojim potrebama, bilo da su one liberalne, intelektualne, hedonističke, i ine…
Možda je vrijeme da svi naši portali, zbog vlastitog moralnog kredibiliteta, objave informacije o svom finansijskom poslovanju, detalje ugovora, koliko, zašto, po kom osnovu i koliko po tom cjenovniku košta dvadeset reda teksta o Islamskoj zajednici.
Izvor: IslamskaZajednica.org
ISAO SAM TAMO PAR PUTA U BLAGAJU… SREO SAM PUNO TURISTA IZ SVA DIJELA SVIJETA…
VECINA NJIH DOLAZU DA BI USLI DA VIDU KAKO IZGLEDA UNUTRA RADI ATRAKCIJA…
TREBA ZABRANITI ULAZ. ILI NAPLATITI ULAZ DA PARE IDU RIJASETU….
SACUVATI TURISTICKA ATRAKTIVNOSTI OD BIZNESMANA…
NE ZNAM KOLIKO JE OVO TACNO?
Kako iznajmiti nacionalni spomenik
10.04.2011 – 17:23 Rijad Durkić
Iznajmiti zaštićeni nacionalni spomenik nekoj turističkoj agenciji, još uz to i stranoj, uz opciju preuređenja i dogradnje, vijest je koja ulazi u rubrike vjerovali ili ne, automatski postaje vic, a novinara koji je to objavio vjerovatno čeka suspenzija jer nije shvatio da je riječ o nečijoj neslanoj šali. Naravno, ako pretpostavimo da živimo u normalnoj zemlji
Vlada Republike Francuske i Grad Pariz iznajmili su na trideset godina Eiffelov toranj avio kompaniji Emirates. Avio prevoznik i turoperator iz Ujedinjenih Arapskih Emirata platit će čak milijardu eura, te u narednom periodu uložiti još toliko u renoviranje samog tornja, gradnju pratećih objekata po Champ de Mars (Marsovim poljima), kao i nautičke marine na rijeci Seine pokraj koje se i nalazi sami toranj. Na drugoj etaži tornja, iznad čuvenog restorana Jules Verne narednih godina stajat će velika reklama kompanije Emirates koja će se tako moći vidjeti iz svih djelova Pariza.
Jeste li već čuli za vijest koja se nalazi u prvom pasusu, a koju su prenijeli svjetski mediji? Niste?! Naravno da niste kad je prvi pasus samo plod moje mašte i vjerovatno nikad neće biti realnost. Bar ne u Francuskoj i Parizu. Kod nas pak ništa nije nemoguće. Bez neke velike buke, tiho, uz pokoji odobravajući komentar prošla je vijest kako je Islamska Zajednica, tačnije Vakufska direkcija izdala Blagajsku tekiju, zaštićeni nacionalni spomenik najvišeg ranga, turskoj turističkoj agenciji Fidan Turizm na naredne 32 godine. Vrijednost ugovora je milion maraka, a taj će iznos agencija uložiti u projekta renoviranja prirodno-graditeljske cjeline Blagajske tekije na vrelu Bune, tako bar stoji u vijestima. Agencije još prenose produhovljenu poruku mostarskog muftije kako je tekija spomenik islamske arhitekture, kulture i duha.
Derviška tekija u Blagaju jedan je od najznačajnih kulturno istorijskih spomenika u Bosni i Hercegovini, izgrađena je oko 1446. godine. Sama tekija nalazi se na izvoru rijeke Bune, pored prekrasne pećine, iz čije utrobe izlaze 43 kubna metra vode u sekundi, što taj izvor čini vodom najbogatijim u Evropi. Cijela slika okvirena je ogromnom, okomitom stijenom koja na svom vrhu nosi Stari grad Hercega Stjepana Kosače. Blagajska tekija na vrelu Bune jedan je od najslikanijih i najprepoznatljivijih motiva u cijeloj Bosni i Hercegovini. Objekat takvog značaja bi u svakoj normalnoj zemlji bio strogo javna institucija, muzej najvećeg značaja, finasiran iz držanog budžeta i od prihoda iz vlastitog poslovanja, sa reprezentativnim postavkama, ozbiljnim i stručnim kustosom.
Iznajmiti zaštićeni nacionalni spomenik nekoj turističkoj agenciji, još uz to i stranoj, uz opciju preuređenja i dogradnje, vijest je koja ulazi u rubrike vjerovali ili ne, automatski postaje vic, a novinara koji je to objavio vjerovatno čeka suspenzija jer nije shvatio da je riječ o nečijoj neslanoj šali. Naravno, ako pretpostavimo da živimo u normalnoj zemlji. Priznat ćete da blagajski slučaj neodoljivo podsjeća na neke ranije radove predratne Top Liste Nadrealista. Još jednom smo svjedoci kako je posljednjih dvadesetak godina ispremješalo ozbiljno i neozbiljno, pa stvari iz viceva gledamo u životnoj zbilji. U istoj toj Turskoj, čija jedna turistička agencija iznajmljuje zaštićene kulturno istorijske spomenike po našoj zemlji, slični objekti se malo drugačije tretiraju. Istanbulske dvorace Dolmabahçe Sarayi ili Topkapı Sarayı, objekte sličnog kulturno istorijskog značaja kao što je tekija kod nas, ni manje ni više čuva vojska sa dugim cijevima.
Najčudnije od svega je to da niko nije reagovao, niko u ovome nije prepoznao ništa sporno. Zašto spava konzervativni dio javnosti, pa potpisnik ovih redova inače liberal po uvjerenju, mora pisati ovakve redove. Da li bi pomenuti konzervativci reagovali da nije u pitanju kompanija iz Turske?
Ako pređemo preko same činjenice iznajmljivanja nacionalnog spomenika kulture, turističkoj agenciji, još uz to i stranoj, ostaje sporan i način na koji je to urađeno. Zašto za to radi za tako nisku i sramnu cijenu? Kad sam pisao prvi pasus namjerno sam stavio cifru od milijardu eura, da cijela priča djeluje koliko toliko realnije. Iznajmiti zaštićeni nacionalni spomenik za dvije i pol hiljade maraka mjesečno, toliko dođe kad se iznos od milion preračuna na mjesečnu osnovu, sramotna je činjenica. Sramota u sramoti. Za veću cijenu se iznajmljuje sto kvadrata poslovnog prostora u centru bilo kojeg većeg grada. Opet ako zanemarimo da iznajmljujemo nešto što se ne iznajmljuje, zašto se to dalo prvom koji je naišao? Zašto nije raspisan veliki međunarodni konkurs? Sigurno bi bilo i boljih ponuda od ove Fidan Turizma.
U cijeloj apsurdnoj i tragikomičnoj blagajskoj storiji nedostaje samo jedan podatak. Podatak o tome koji je „naš čovjek“ najvažniji dio cijele priče i koliko je on „dobar“ u svemu ovome. Odgovor na to pitanje trebala bi dati pravna država, ako nešto takvo kod nas i postoji.
* Tekst preuzet sa prijateljskog Tačno portala