Kad šejtan pusti avaz

Nedavno, preslušavajući predavanja vjerskog karaktera naiđoh na jedno zanimljivo predanje  od Ibnu-l Dževzija-poznatog islamskog mislioca. Naime, u njegovo vrijeme jedan pustinjak, beduin, dosao je do Ka'be časne  i pomokrio se u izvor zemzem vode. Kako je bilo vrijeme hadždža, masa hodočasnika nasrnu na njega toliko žestoko da ga je straža jedva živa istrgnula iz njihovih ruku.

Odveden je kod namjesnika Mekke na saslušanje, u kojem mu je od strane istog bilo upućeno samo jedno pitanje: “Šta te je navelo, Allaha ti Jedinog, da učiniš ovo nedjelo?”, na što on odgovori: “Jedini motiv mi je bila želja da ovim činom nađem sebi mjesta u historiji “. Svjedoci smo da je ovaj beduin svoj ‘cilj’ postigao, historija ga je zapamtila, ali i više od toga. On je dostigao ‘stepen’ kojem se nije nadao-ovim nedjelom je postao banalnim primjerom jednog imbecilskog načina razmišljanja, utemeljivačem jedne moronske ideologije, koja, u svakom vaktu i zemanu ima svoje protagoniste, pristaše koje se ne libe da ispuste svoj avaz i normalnome svijetu skrenu pozornost na svoju poremećenost. No, kako čovjek ima slobodu izbora, mi nemamo pravo opstruirati njihove težnje da ih historija upamti po svaku cijenu. Nužno je osuditi takvu im odluku. Doduše, svaki zdrav razum podrazumijeva osudu ovakvog načina razmišljanja, te posebna edukacija i savjetovanja možda nisu ni potrebna.  Jednostavno, redovi historije primaju i takve.

BITI NJIHOVA META-NAJVECA JE POCAST!

Hronološki promatrajući djelovanja i razmišljanja ovakvih mentalnih sklopova, nemoguće je ne uvidjeti jedan momenat-njihova meta ne može biti svako. Njihova meta mora biti nešto jako sveto, vrijedno i čisto, jer jedino napadom na ovakvu vrstu stvari i bića uspijevaju sebi kupiti skupu ulaznicu u historiju. Evouliralo je skrnavljenjem svetosti zemzem izvora, vjekovima se nastavilo sličnim, i evo, na koncu došlo i do napada na čast, ugled i dostojanstvo našeg Muftije.

Neka mi ne zamjere druge muftije sto se zadovoljih velikim početnim slovom i ne imenovah. Veliko početno slovo u kombinaciji ove riječi, u široj masi, može označavati samo jednog čovjeka-nekoga koji učini ovu titulu skupljom i vrijednijom od bilo koje druge, nekoga ko je uzdiže do te mjere da predsjednici država, političari, akademici, politikolozi i svi ostali-cak i u formaciji “džematile”-strahuju da stanu ovoj tituli na crtu. To je posljedica znanja, ustrajnosti i čvrstine koju mu je Uzvišeni podario.

Kandidat je, moram priznati, odabrao pravu ‘žrtvu’ i ovim nesvakidasnjim niskim napadom na našeg časnog Muftiju zasigurno sebe svrstao u pristaše onog beduina sa kojim će dijeliti isto poglavlje historije.

‘NEMA VULA DOK GA NE RODI BULA’

Kada već govorimo o posljednjem napadu na čast i ugled našeg cijenjenog Muftije-nedopustivo je preskočiti osobu iz koje iziđe ovaj avaz. Očekivano bi bilo da ovakve optužbe dolaze sa druge strane Drine, ili u krajnjem slučaju iz Banja Luke, no, ovaj put je nešto drukčije.

Avaz je, ovog puta, ipak izišao iz osobe koja se, makar imenom i prezimenom, dovodi u vezu sa bošnjaštvom-Semire Degirmendžić. Jedni ce reći da ono što je ona pisala nije njen stav, već ispovjest anonimnog sagovornika? Dakako se poistovjećuje sa njim, jer je, šeriatski gledano, samim tim što ih je objavila i proširila, stala iza neistinitih, niskih i neosnovanih optužbi na račun jednog dragulja i pokušala uprljati njegovu čast.

Nesporno je da nije u ovome sama, te da je direktiva došla od vlasnika kuće ‘dnevni avaz’ u kojoj je uposlena, ali njena odluka da prihvati odraditi prljav posao je čini saučesnikom i kočtat će je i ovog i budućeg svijeta. Ovog svijeta-u smislu da je svoje ime uprljala, sebe ponizila i postala instrumentom kojim neko iznad nje odrađuje nečastan posao, te, možda, ugrozila svoju bezbjednost činjenicom da je neosnovano i bez dozvole protkala inicijale i slike osoba koje optužuje za nemoral, a budućeg-da će, ako se ne pokaje i objelodani svoje pokajanje, stati na Sudnjem danu pred Uzvišenim i snositi posljedice grijeha kaljanja časti časnih vjernika.

Doista imam problem lične prirode shvatiti činjenicu da je neko ko se pripisuje muslimanskom bošnjačkom korpusu spreman ići niže i biti vulgarniji u svom ‘pljuvanju na zvijezde’ od komšinice joj preko Drine. Tamari, čije je pero nedavno išlo u ovom pravcu, ovaj put dajem orden morala i novinarske profesionalnosti-ali samo u slučaju njene komparacije sa, posve izbezumljenom Semirom.

No, životopis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi daje odgovor na svako pitanje i pomaže mi da shvatim realnost. Ako su Poslanikove amidže, Ebu Leheb i Ebu Džehl, bili spremni raditi nauštrb njemu-jer se njegovo djelovanje i njegov poziv nije podudarao sa njihovim ciljevima-zašto se čuditi ovakvom razvoju situacije?

KOLIKO KO ZAPRAVO VRIJEDI? 

Kako reče jedan muslimanski prvak: „Ako ne znate najboljeg među vama-pogledajte na koga neprijateljske strijele najviše lete!'“ Ovo je jedna nesumnjiva istina koja predstavlja svojevrstan parametar mjerenja ljudskog karaktera i njegovih kvaliteta. U tom smislu-ako pogledamo šta se sve sjatilo na našeg časnog Muftiju-lahko ćemo doći do zaključka o kakvoj se zapravo veličini radi. Čak i u ovoj srdžbi, činjenica da je Beograd u obračunu protiv Muftije zatražio pomoć od svojih partnera iz susjedstva me čini sretnim. To zaista, samo po sebi, dovoljno govori. Beograd, pored sve svojih medijskih mašinerija, biva prinuđen da u pomoć pozove medije iz regiona-ovaj put u liku Radončića i njegovog ‘cirkusa’. Tendenciozno izbjegavam spomenuti ime ovog čovjeka jer ima izuzetno lijepo značenje i ne poklapa se apsolutno sa profilom osobe koja ga nosi. Ovaj napad na Muftiju je Radončića posve raskrinkao i konačno pokazao kojem saffu on pripada. To zasigurno nije saff bošnjaštva, saff koji se trudi da, prije svega, očuva našu lijepu vjeru i tradiciju te da sačuva čast i dostojanstvo muslimana Bošnjaka u ovim turbulentnim vremenima.

S obzirom na to da redakcija Dnevnog avaza, a prije svega dotična Semira nije shvatila razlog Muftijinog joj ne uzvraćanja poruke-pokusat ću ukratko da joj objasnim-da bi vam Muftija odgovorio mora se spustiti na jako nizak nivo-nivo i fazu razmišljanja u kojoj se vi nalazite. On to nikada sebi neće dozvoliti!

INICIJATIVA 

Puno se priča o ovom fenomenu zadnjih mjeseci. Samim tim što se o tome puno zbori-puno je pogrešnih tumačenja, zaključaka i pristupa istoj. Političari, i jedni i drugi, odjednom postaše bolji vaizi i hatibi od hodža.

Istina je da je Islamska zajednica u Srbiji razbijena. Istina je da se treba miriti. Ne na način da se oni koji ostadoše dosljedni istini izjednačavaju sa onima koji pokleknuše te da se pravi nekakvo treće čudo, već da se posrnuloj braći oprosti, da im se da prilika pokajanja, prilika vracanja jatu kojem su pripadali, kao i prilika ulaska na vrata kroz koja su izašli. To je jedini ispravni način rješavanja ovog problema. Neupitno je da je svakome onome koji ima i trun imana u svoje srce stalo do pomirenja muslimana. No, to pomirenje mora biti na zdravim osnovama. Pomirenje koje bi isključilo dosadašnju autonomiju Islamske zajednice i u kom je izvjesno da ljudi koji su 2007. god. izdali povjereni im emanet i otišli krivim putem budu na čelu nove islamske zajednice-zapravo nije pomirenje već združivanje na batilu i neistini. Više je nego upitna iskrena namjera onih političara koji su bili faktor razbijanja sandžačkog džemata. Prava stvar se mora raditi na pravi način. Istinu je rekao vrli ashab, Abdullah bin Mes'ud: “Koliko je onih koji žele hajr ali ga ne pogode”!