Junak iz Sjenice odbio i nagradu

2
14

Sjenica –  Milanko Obućina iz Sjenice, koji je postao junak javnosti jer je vratio 4.200 evra koje je pronašao iako živi u siromaštvu, odbio čak nagradu za svoje poštenje.

Svakog dana Sjeničanin Milanko Obućina odlazi do narodne kuhinje, zahvaljujući kojoj on i njegova supruga Vidosava preživljavaju.

Obućina, koji je od pronađenog novca, da je htio, mogao da plati dugove za komunalije, kupi lijekove, i da suprugu na današnji dan obraduje pravim obrokom, umjesto onim svakodnevnim iz narodne kuhinje i dalje čeka na svoju penziju.

Podsjetimo, prije nekoliko dana on je na ulici pronašao novčanik u kome je bilo dovoljno novca da pokrije sve dugove. Međutim, on je tih 4.200 evra predao policiji, a kaže da mu to nije ni prvi, a neće biti ni poslednji put da izgubljeni novac ili neki predmet vrati pravom vlasniku.

“Pet-šest puta sam isto tako. Jednom je bilo davno, ja mislim pre dvehiljadite, brigade one kad su bile, našao sam isto ogromnu sumu para, na akciju kad sam radio. Na akcijama, kad su bile pošumljavanje, našao sam isto i tada, našao sam i ovijeh čekovnih, dokumenata, dosta vozačkih i saobraćajnih i to”, kaže Milanko.

Komšije kažu da su to od njega očekivale:

Svaka njemu čast, on je čovjek pošten, jeste da je siromah, znači da je to maksimalno ispoštovao sve.

Ovo je područje inače, područje inače finih ljudi, siromašnih, ali finih stvarno.

Od kako su 2003. godine zbog stečaja oboje izgubili posao, bračni par Obućina preživljava uz podršku komšije Miloša Boškovića, od koga dobijaju manje količine uglja i drva za prodaju. To je samo jedan od načina da prežive, a uprkos lošem zdravstvenom stanju, moraju da uvjek traže neki posao, kaže supruga Vidosava.

“Živimo od kujne i ‘vako nešto radim sezonski, ljudi. Idem po mlekarama, perem, mučim se, šta ću, mada sam bubrežni bolesnik. Meni bubrezi rade 20 posto, ali šta ću moram da živim, dokle može, može, kad ne može”, svedoči Vidosava.

Taj novac je svakako nedovoljan za život koji je sve skuplji, pa im u susret izlazi i komšinica Hanka Dragolovčanin, u čijoj prodavnici pazare, ali zbog nemaštine najčešće na veresiju.

“Kao poštenog u pola dana u pola noći da ga pozovemo, on bi došao da nam nešto i pomogne, ali on je bolestan, ne može, mi smo dužni da mu pomognemo. Jer situacija je komšijska i da izađemo mi njemu u susret, nema ko drugi”, kaže Hanka Dragolovčanin iz prodavnice “Dve lipe”.

Izlaz iz situacije postoji, ali oni nemaju novca da dokupe radni staž, zbog čega već 8 godina jedva preživljavaju, a zdravlje im je sve lošije.

“Predavao sam komisiju za penziju četri puta, sad sam zadnji put bio za Beograd. Još nema odgovora nikakvog. Četri puta sam izlazio na komisiju, žena mi izlazila šest puta, ukupno imamo radnog staža oko 64 godine”, kaže Milanko.

Teška materijalna situacija natjerala je i njihovo troje djece da krenu u potragu za boljim životom. Međutim, nijedno dijete još nije obezbedilo stalni izvor prihoda.

Bračni par Obućina ipak se nada da će se dobro dobrim vratiti, zato nikada nisu ni poželjeli da zadrže ono što pripada nekom drugom.

Izvor: B92.net


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.