Jezik je čovjek i vatan egzistencije

3
84

sefket_krcic_nova_001Piše: Šefket Krcić[1]

            (Povodom teksta dr. Dragoljuba Petrovića: “Arapski jezici i njihove bosanske paralele”, “Politika”, rubrika “Polemika”, Beograd, 21. novembar 2015.)

U interesu razvoja diskusije i šire polemike, ostaje otvoreno pitanje, kada se raspravlja o bosanskom i srpskom jeziku, kao i o drugim jezicima – šta je Konstantin filozof (1380-1431), jedan od najstarijih pravoslavnih duhovnjaka, pisao o ovim jezicima na Balkanu?

            Zahvaljujem profesoru Petroviću, na odvojenom vremenu, kojim je tumačio jedan dio moje argumentacije, a u povodu njegovog autorskog teksta “Efendija, koliko arapskih jezika govoriš?”. Ovdje ću govoriti na visini lista “Politike”, nadajući se da ću doprinijeti boljem razumijevanju i uspostavljanju mostova među ljudima koji različito misle, ne samo o jeziku već i o drugim pitanjima ljudske egzistencije.

Nažalost, uz sav respekt, odgovor prof. Petrovića nije bio u cjelini moguć, upravo iz razloga, što je, reagiranje Matice Bošnjaka, sa potpisom moje malenkosti, nije bilo autentično objavljeno. Prvo, tekst je skraćen i praktično preveden sa bosanskog na sprski, te je prilagođen uređivačkoj koncepciji lista “Politika”. U drugom slučaju, da je prof. Petrović uputio svoj prilog Nezavisnoj reviji “Sandžak” ili “Sandžakpressu”, bio bi mu objavljen, onako kako je on napisao. U tom slučaju, ako se tekst skrati i preuredi, on izgubi smisao, bez obzira što je riječ o srodnim jezicima, na kojima se mi možemo, ipak, razumjeti i ako se želimo (lično želim) poštivati. U tom pravcu, ova teza ide u prilog svim budućim sudionicima polemike oko bosanskog jezika i drugih jezika na ex – yu prostoru

            Ono što sam shvatio u iskazu, cijenjenog prof. D. Petrovića, jeste da on iz priloga u prilog, negira bosanski, kao jezik Bošnjaka, nudeći već odavno kritički prevladanu formulu, ponovnog “opredjeljivanja”. Zacijelo, taj proces opredjeljivanja je završen povjesnom fazom 1967-1971., upravo kada je bio zabranjen časopis “Život” u Sarajevu (čiji je urednik bio Mehmed Meša Selimović), upravo zbog autorskog teksta akademika M. Filipovića “Bosanski duh, šta je to?”. Izgleda, da je ta tema “bauk” bosanski duh i bosanski jezik, te ne prestaje, bez obzira, što se R. Srbija i njene regije, kao i kulturni fenomeni nalaze u jednoj novoj i delikatnoj balkanskoj i europskoj tranziciji, gdje su Bošnjaci kao narod, suvereni na prostoru gdje žive, a njihov bosanski jezik, je priznat od relevantnih institucija međunarodne zajednice. Matematičari bi rekli, Bošnjaci i bosanski jezik su aksiomi. No, volterijanski rečeno, ostaje da Vi kažete svoju istinu. Dakle, atak na bosanski jezik Bošnjaka, doživljavamo kao osporavanje prava na život i na mišljenje. U to ste nas uvjerili kakve ličnosti Vi podržavate, gdje ste uz pominjanje nekih bošnjačkih pisaca apostrofirali ime režisera Emira Kusturicu, kao paradigmu, kako se Bošnjaci trebaju ponašati u Srbiji. Ovdje ste se jasno izjasnili, da je ključna tendencija programa, kako denacionalizirati Bošnjake? Mnoge bošnjačke institucije, a među prvima i Islamska zajednica u Srbiji, je E. Kusturicu ustupila srpskoj kulturi, bez kusura.

            U tom kontekstu, primio sam kao jedan poseban izazov, opservacije prof. D. Petrovića, koje dolaze iz posebne busije, naglašavajući svoj prijevod da je pojam Bošnjak “Srbin iz Bosne”? (Kafkijanski apsurd, no coment). Prošla su ta vremena, prof. Petroviću, da se moglo malipulirati sa Bosnom i Hercegovinom, bez obzira na njenu milenijumsku povijest. Isto kao što je govor Srba, kako u Srbiji, tako u bilo kojoj enklavi u svijetu srpski, tako je i bosanski govor Bošnjaka, ne samo u Bosni i Hercegovinu i Sandžaku, nego u svim zemljama i enklavama gdje žive Bošnjaci – bosanski. Kazano sa stanovišta filozofije, jezik je čovjek i vatan egzistencije, kako bi jedan Hajdeger rekao, jezik je kuća bitka… Međutim, rezultati diskusija o jeziku, predstavljaju, hegelovski rečeno “goli leš”. Zato ljudi, koji poštuju svoj jezik, oni na taj način imaju respekt prema svim jezicima, ne samo narodi koji zajedno žive, već i drugim jezicima u svijetu uopće. U tom pravcu imam potpuno razumijevanje za stavove srpskih lingivsta i pisaca, koji pod devizom “sačuvajmo srpski jezik”, svakodnevno možemo čitati u “Politici” i drugim medijima.

            Vama i svim povjesničarima je poznata činjenica, da je Bosna i Hercegovina, kao multikulturna i viševjerska država sa hiljadugodišnjom tradicijom, bez obzira na doživljenu agresiju, koja traje, od Berlinskog kongresa do sada, skoro 14 decenija. To je bio težak vakat, koji nije zaobišao ni druge narode. Upravo iz tih razloga potrebno je da se kao znanstvenici, kulturni poslenici, pisci i humanisti okrenemo budućnosti, kako bi mlađe generacije, što manje bile suočavane sa problemima sa kojima su živjeli njihovi preci. Zato me čudi, da uprkos tendencijama, kao uspostavljanju mostova suradnje među narodima, Vi dolazite kao vanjski negator bosanskog jezika. Ostaje nejasno, čime je Vaš potez uvjetovan? Ne želim da izražavam kao pisac pasivan odnos prema ovom pitanju, jer u tom pravcu postaju značajne institucije u bošnjačkom narodu, kako u regiji Sandžaku, tako i šire, počev od BANU, kao krovne znanstvene institucije, te preko BNV-a, zatim filoloških katedri, koji ovo pitanje, nadam se, neće ignorirati.

            Helem, zapamtite, profesore Petroviću, da je na paradigmi bošnjačko-sandžačkog epskog pjesništva, kazanog na bosanskom jeziku, riješeno golemo književno Homersko pitanje. Dakle, tu enigmu su riješili istaknuti profesori i istraživači sa Harvarda, početkom 30-ih godina, prošlog stoljeća, koji su razgovarali i snimili 19 epova od pjesnika Avda Međedovića (Akovo, Bijelo Polje, 1866-1953), i koji su ovog nenadmašnog “Pjevača priča” (kako ga je nazvao dr. Albert Lord), vrijednovali, da je nadmašio u svojim pjevanjima jednog legendarnog Homera. Da to nisu rekli vrhunski stručnjaci sa Harvarda, to Bošnjaci danas ne bi mogli drugima dokazati i šire elaborirati, upravo zbog presije u kojoj žive u vrtlogu ralja između Srbije i Crne Gore.

            Zacijelo, narod kojem pripada jedan Avdo Međedović, čiji se opuse izučava na mnogim svjetskim univerzitetima, zaslužio je bar malo poštovanja od Vas i od drugih, koji se bave značajnim filološkim pitanjima. Prema tome, jezik je preduvjet sjećanja i pamćenja. Zato je istinska sloboda, da se svi možemo izraziti na svom jeziku, kako to argumentirano i bez predrasuda prezentira prof. dr. Brankica Čigoja, u svojim stručnim prilozima, kao i da zaštitimo svoj jezik od raznih nasrtaja, koji idu do toga da se jezik pojedinog kraja ili sela, imenuju kao zasebni jezici, što nisu.

Zato želim, kako profesoru Petroviću, da se ne iznenađujete drukčijim reakcijama, tako i želim budućim, eventualnim sudionicima u raspravi oko ovih ili sličnih pitanja, da otvorimo dijalog: Da li je relevnantno, otvoreno pitanje, kada se raspravlja o bosanskom i srpskom jeziku, kao i o drugim jezicima – šta je Konstantin filozof, najstariji pravoslavni duhovnjak, mislio i pisao o ovim jezicima na Balkanu? Meni je to jasno. Ako je mojem oponentu i budućim sudionicima diskusije to poznato, vjerujemo, da ćemo dobiti jedan konstruktivniji prilaz riješavanju jezičkog pitanja, ne samo na teritoriji R. Srbije, već i šire u regionu. Zacijelo, Konstantin filozof je ponudio rješenje, koje vodi međusobnom priznavanju jezika i našem širem razumijevanju, kada su u pitanju srodni jezici.

Nadmo se, da će profesor D. Petrović prihvatiti naš poziv, da dođe u Sandžak i lično svojim čulima doživi ljepotu bosanskog jezika. Zahvaljujem na ustpljenom prostoru.

 

            (Novi Pazar, 25. 11. 2015. g.

            Prilog: Sažeta biografija autora

sa osnovnom bibliografijom,

  • za potrebe Redakcije)

 

[1] Redovni profesor Univerziteta u Novom Pazaru

i predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. Ono što je ključno ovdje je upravo Konstantin Filozof i profesorovo akcentovanje istoga. No, plaši činjenica da se u Politici ne može naći upravo taj dio, što govori o ponovnoj obmani srpske javnosti od strane njihove intelektualne i medijske elite. Takođe, tekst je tamo preveden na srbijanski jezik, što izaziva efekat kontradikcije, da se ,tobož, uvaženi profesor Krcić služi srbijanskim a zapravo zastupa bosanski jezik.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.