Sejfudin Fehmi Kemura, rođen 22. ša’bana 1280 – 1863. godine, hafizi-kutub (bibliotekar) Osman Šuhdi efendijine kutubhane u Sarajevu početkom proteklog stoljeća počeo je sa prikupljanjem i istraživanjem fermana, bujruldija i drugih dokumenata o katoličkim bogomoljama i odnosu vlasti prema njima. U sažetom, ali veoma vrijednom djelu koje je štampano 1916. godine u Sarajevu Sejfudin Fehmi je preveo na desetine tužbi, parnica i ostalih službenih obraćanja vlastima.
Ivo Andrić je 1920-ih godina u svojoj doktorskoj disertaciji iznio mnoštvo lažnih optužbi na Osmansko carstvo i njihovu upravu, međutim, takve optužbe moguće je pročitati i stoljeće nakon Andrića. Treba znati da, neke zamjerke Osmanlijama i njihovoj upravi su sasvim opravdane i nisu nikakvi stereotipi niti laži, iako to u našim očima tako izgledalo, ali, optužbe da su Osmanlije progonile ili rušili kršćanske bogomolje su, ako ne u potpunosti lažne, onda barem sporadični izuzeci, koji zasigurno nisu bili obilježje tadašnje vlastim, a tome svjedoči i sažeto djelo Sejfudin Fehmi Kemure, obzirom da dokumentovano govori o tome da su vlasti dopuštale obnovu bogomolja, zabranu uzimanja poreza od crkve i njenih službenika i mnoge druge ustupke, koje, upravo Ivo Andrić u svojoj doktorskoj disertaciji, ali i njegovi noviji nasljednici, kako se ispostavilo, lažno spočitavaju.
U jednom dokumentu iz 1172. hidžretske godine, muslimani se žale na katolike koji im “uzimaju posao”, jer se bave kopanjem željezne rude u okolini Fojnice te, od vlasti traže da im zabrane da se bave tim poslom, obzirom da im nanose veliku ekonomsku štetu, a zanimljiva je i presuda šerijatskog sudije.
Sadržaj dokumenta uz male “pravopisne” preinake:
Vaša ekselencija, milostivi poglavaru da vam Bog zdravlje dade.
Mi stanovnici sela Vidsovića u Fojničkoj nahiji otpočevši kopanje rude u našem posjedu da se okoristimo i potpomognemo glede života. Kreševski kršćani kadiju podmitivši, svoje majdane napustivši, dođoše amo te naše majdane preotevše nama veliku štetu nanesoše. Molimo vašu milost da im se zabrani ili da se provede rasprava na bosanskom divanu.
Siromašni stanovnici toga sela. Valija molbu šalje fojničkom kadiji na izvid da stvar popravi, pa da javi na divan, a ne poslušaju li , da ih otpremi pred njega.
29. dan rebiul-evvela 1172.
Hudžet fojničkog kadije koga šalje na bosanski divan kao izvid za pomenuti majdan.
Sadržaj.
Po vašoj naredbi pozvao sam na šerijatski sud obje stranke, to jest tužitelje Omera, Husejna i Mehmeda, te u prisutnosti Nikole, Petra, Čonge i drugih optuženih upitah šta hoće i zašto tuže, pomenuti odgovoriše da se zabrani katolicima kopanje rude. Na upit predrečeni (optuženici) odgovoriše da su se i prije parničili na Bosanskom divanu te na temelju šeriatskog hudžeta dobili smo i valinu bujruldiju s kojom je i nama dozvoljeno kopanje uz plaču suvremene pristojbe, jer to zernljište nije ziratno niti je u čijem posjedu nego carevina, pokazavši te dokumente i ja izdajem ovaj hudžet kao dozvolu da i oni mogu kopati, a dalnja je zapovijed vaša. Napisa se 5. dan rebiul-ahira 1172.[1]
Očito da je u tadašnjem sistemu bilo mnogo više pravde za stanovnike ovog podneblja, negoli je to slučaj danas.
Piše: Resul S. Mehmedović
Bilješke:
[1] Sejfudin Fehmi Kemura, Bilješke iz prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja po turskim dokumentima, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1916., str. 28.
(dialogos.ba)
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Jedna stara šerijatska presuda protiv muslimana u korist katolika
