11. Novembar 2017

Image result for pitanje

Glavni cilj našeg života je Allahovo zadovoljstvo i najljepši dio Dženneta koji se zove Firdevs. Svaki korak koji nas priblizava do tog cilja je dobar i koristan, dok je svaki koji nas udaljava štetan .  

Bilo koji cilj koji ne mozemo podrediti nasem glavnom cilju (Firdevsu) i koji se kosi sa njiim  treba biti uklonjen iz naseg zivota. Ne postoji uspjeh bez toga, jer sta je to uspjeh, ako si izvan Allahove Milosti? Koji to cin ima pravo da se smjelo naziva uspjehom, ako Uzvišeni Allah nije zadovoljan nama? Zar ne postoji kontradikcija kada se za nekog kaze da je ‘ostvaren’ i ‘uspjesan’ a on i dalje ziv i ne zna kako će na kraju skončati. Ovaj zivot na dunjaluku ne poznaje nesto sto se zove konačni uspjeh. Reci ce vam to onaj sto je zavrsio fakultet , pa se zaposlio i dobio poziciju, pa kupio auto , pa dobio dijete..; onaj koji je osnovao institucije, ko je osvijestio narod , onaj koji je izgradio zgrade ili pokrenuo veliki biznis ; reci ce vam da ono sto je toliko godina iscekivao i smatrao uspjehom, onog trenutka kada ga je ostvario, vidio je da je taj uspjeh nije konačan. Isto kao kada smo kao djeca htjeli da dotaknemo nebo.  I mislili smo da ga mozemo dotaci sa onog brda. I kada smo otisli tamo, nebo je i dalje bilo daleko i izmicalo nam. Uzaludno smo pokusavali da ga dotaknemo. 

 

Svaka utakmica se igra do posljednje sekunde, pa i životna u kojoj moramo ostati pripravni do posljednjeg daha. Izbacio bih tu varljivu i nestvarnu rijec ‘uspjeh’ iz svih rijecnika. Zamijenio bih je rijecju ‘kontinuirani trud’.  Nema smisla razmisljati o nekakvom postignutom uspjehu. To je zulum prema sebi i nezahvalnost na datosti zivota. Jer takvim razmisljanjima pretvaramo 24x60x60x365 sekundi u jednu sekundu. Razmisljanje o kontinuiranom dobrocinstvu je jedino sto ima smisla i jedini nacin da ocuvamo motivaciju za konstantnim trudom. Ponekad posustanemo i odustanemo od necega, jer nam se učini nedostižnim, propuštajući da naucimo i spoznamo nešto novo o našim kapacitetima. 

 

Zamisli sebe da si ostvario svoj najveci dunjalučki ‘uspjeh’. I sta dalje?  Mozes li živjeti od tog osjecaja da si napokon ostvario ono za cim si toliko zudio? Zamisli ostvaris taj tvoj san, a vec sutra ti se pojavi neki bol i iskušenje od kojeg ne mozes realno razmišljati. Ima li onda taj tvoj uspjeh smisla? Mi smo bića koja se ne smiju osjećati neovisnim od Allahove Milosti. 

 

Jedino razmisljanje o neophodnosti konstantnog pozitivnog djelovanja i činjenje dobrih djela moze ti obezbijediti istinsko dostojanstvo i samopostovanje. Zato sto ne dozivljavas nekog ‘iznad’ (super ego) tebe kao prepreku da budes svoja najbolja verzija. Da osjecas smisao u svakoj sekundi svoje misije, realiziranja ideja i projekata na svom putu. Jedino postoji pravi trenutak, i ti u njemu, i to da li to sto radis sada ima smisla i da li te vodi  ka Dzennetul-firdevsu. 

 

Allah nam je otktrio jedan princip, a Poslanik a.s. ga je detaljnije objasnio. To je da ukoliko na sto vise ljudi kvalitetno i pozitivno djelujes, to su ti deredze na dunjaluku i ahiretu vece. Zato su tako hvaljeni daije, oni koji pozivaju dobru, a svi mogu da pozivaju na dobro, bez ozbira na kapacitete i svi mogu imati dobre rezultate. Ali, neko ce pozitivno uticati na jednog covjeka, neko na dva, neko  na deset, a neko na hiljadu. 

 

 Oni koji teze Firdevsu, teze da na sto vise ljudi uticu svojim kvalitetnim i korisnim idejama. Nastoje da njihov program i ideje imaju veliku privlacnost, atraktivnost i sirinu na putu pozivanja na dobro. Islam je, sam po sebi, najveca moguca sirina. Potenciranje na prakticiranje ibadeta i proučavanje islamske i druge literature ima za cilj da nam duša ni trenutka ne bude ugrožena od strane zla. Ono što naučimo dužni smo sprovesti u praksu. 

 

Kako je divna naša vjera islam koja nas podstiče da radimo, djelujemo, učimo, privredjujemo, zaradjujemo,  brinemo o porodici, obezbedimo dostajnstven zivot porodici,  obrazujemo se  i da u svakoj situaciji pitamo sebe: da li ovo sto radim ovog trena mene priblizava Dzennetu ili me udaljava od njega? Da li doprinosi mojoj ideji da budem koristan član zajednice i društva?

 

 Ako nisi za mjesec dana bolji u odnosu na sebe od prije mjesec dana, onda si utraćio vrijeme. Nemas nikakvu nadogradnju svojih vrlina. Sta ti znaci ako te neko postuje samo zato što si na nekoj poziciji, ako si isti i ne nudis nista sto bi moglo unaprijediti zajednicu i društvo? Za dobru ideju je potrebno i razmatranje raznih, pa i manje dobrih ideja, da bi izbor bio što kvalitetniji. 

 

Podrazumijeva se bježanje od grijeha koji je opasan, jer pomucuje sjecanje  na misiju i smjernice do glavnog cilja. Kad covjek cini grijeh, desava se raskorak u njegovoj dusi, izmedju onoga cemu je težio i onoga sta radi, što ga vodi u propast.  Sta nas sprecava da ostavimo grijeh?  Ako neko nema stalno na umu Dzennet i činjenje dobra, otkako ustane ujutru, pa kad izađe vani, kroz sve aktivnosti u toku dana dok ne ode na spavanje, on će u nekom opasnom trenutku zaboraviti na svoju misiju i dovesti sebe u opasnost. 

 

Nemoj da zapocnes niti jednu stvar a da svrhu zbog koje je radis ne podredis glavnom cilju, da je radiš u ime Allaha. Nemoj raditi stvari, a da ne znas sto ih radis. Kad izađeš sa nekim na kahvu, ne ogovaraj, već nadji nacin da te i to druženje priblizi Dzennetu, kroz hairli razgovor i drugo. Kad krenes da ucis za ispit, nadji nacin da te to priblizi Dzennetu, jer poštuješ Allahov imperativ “ikre”. Kad jedes i pijes, misli na to kako ti treba energija da bi nastavio da budes aktivan u dobru. Nemoj da jedes i pijes samo radi jela i pica, tj. punjenja svog trbuha.  Kad odes da se baviš sportom, imaj nijet da to bude da bi ti bilo zdravo tijelo prema kojem imas emanet, a to zato sto ti to tijelo treba za sto vise dobrocinstava dok je zdravo. Kad si zdrav i u kondiciji mozes da zavrsis deset poslova, dok ako si debeo i trom, dok jedan posao zavrsis ti se zadihaš i preznojis. Nastoji da budeš zdrav, jer je, kako narodna poslovica kaže, “u zdravom tijelu zdrav duh”. 

 

Budi ponosan sto je tebi, kao muslimanu, data inspiracija od Allaha da svako dobro koje cinis razlozis na mnogobrojne  lijepe namjere i posljedice tog djela koje te poticu da ga uradis.  Je li išta vrijedno da zbog toga izgubis Dzenet i Allahovu Milost? Nije nista. Dunjaluk i Dzennet nisu upoznali ista bolje od insana koji je svjestan da cini dobro radi samog Dobra, a ne da bi ga drugi hvalili. 

 

Allah ti dao svako dobro brate!

 

 

Autor: Dženis Pepić, 

student na Fakultetu za islamske studije Novi Pazar

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles