Ja sam Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru

Povodom manipulacije koju su objavile Sandzačke novine, čiji je urednik nepoznat, imam potrebu da se sa poštovanjem i uvažavanjem obratim svojim sugrađanima ali i pripadnicima istih medija, na najvišem akademskom nivou. Obraćam se u svoje ime ali i u ime svih mladih, ambicioznih i talentovanih ljudi kojima je stalo do svog zavičaja, grada i naroda i kojima je potrebna podrška i pomoć na početku svoje karijere, a ne medijska manipulacija koju je već pomenuti portal pokušao da servira.

Želio bih da se osvrnem na spektakl koji je pokrenuo lavinu komentara. Iz svog iskustva i sa pravom napominjem da Internacionalni univerzitet stoji iza svojih studenata, bodri ih i prepoznaje potencijal u njima. Kao umjetnik i kreator stojim iza svog stvaralaštva, kome nije cilj da poveže samo umjetnićke duše, več da napravi most sa širokim javnim auditorijumom i da uputi narod u svijet mode. U umjetnosti nema granica i otvorena je za sve ljude dobre volje. Studenti Internacionalnog univerziteta ne prave razlike medju ljudima, bez obzira na boju kože, rase, nacije, kulture, a posebno ne političkog angažmana i opredjeljenja, jer se prvo pravilo naše akademije bazira na poštovanju različitosti i ljubavi.

Uz dužno poštovanje prema studentkinjama i djevojkama koje su na ovaj način iskazale poštovanje noseći kreacije jednog umjetnika, imam potrebu da kao brat i prijatelj, a onda i kao modni dizajner stanem u njihovu zaštitu jer smatram da je neljudski na bilo koji način i bilo kojom riječju uvrijediti majku, oca, sestru i brata iste te manekenke. Mislim da svaki čovjek ima pravo na lično dostojanstvo, a naročito djevojke. Kako biste se vi osjećali da neko svojim negativnim komentarom ugrozi jedno nevino dijete? Obzirom da sam student Internacionalnog univerziteta imam potrebu da opravdam povjerenje i podršku koju mi je pružila ova institucija, a ovom prilikom želim i da im se zahvalim. Što se tiće samog teksta, smatram da riječi koje su upotrebljene nemaju apsolutno nikakvu svrhu i da se halal i haram ogledaju u mnogobrojnim stvarima,  ne samo u dužini suknje, jer svačije pravo je da bude ono što želi, i mi nećemo biti oni koji će sebi dati za pravo da osuđuju tuđe izbore.

Kao odgovoran i savjestan gradjanin, ne dozvoljavam da se moje umjetničko djelo prožima kroz medije na ovaj naćin, jer umjetnosti nije mjesto među političkim stolicana, već stolicama gdje se gaji kultura, širi ljubav i poštovanje. Nadam se da ćemo u budućnosti naučiti, prije svega da poštujemo i cijenimo jedni druge kao ljude, a onda i kao umjetnike. Prvo budimo ljudi, pa onda sve ostalo. Zapitajmo se, da li ćemo biti oni koji če uzimati tuđi hleb iz ruku ili ćemo ostati dosljedni onoga što nosimo iz kuče?

Umjesto da podrže mlade, pruže im priliku da budu svoji i uspješni, oni ih svojim neistininama spopliću. Godinama sputavaju kreativne i ambiciozne ljude onemogućavajuči im da se zaposle, pokrenu svoj biznis i budu uspješni. Zato omalovažavaju one koji upravo pružaju priliku mladima. Postavlja se pitanje, šta mladi ljudi rade? Naravno, ne živimo od vazduha. U potrazi za boljim životom, mladi se masovno sele u inostranstvo, gdje samo u pričama cvjetaju ruže. Nije lako ostaviti dom, porodicu, roditelje, prijatelje i zavičaj u kome si se kao mali igrao i bio srećan. Umjesto da mladi, školovani i talentovani ljudi budu stub i pokretač novog društvenog, ekonomskog i kulturnog miljea, oni odlaze u svijet. Statistika govori da se iz Sandzaka na nedjeljnom nivou odseli više od tri hiljade mladih ljudi. I ko će na kraju da ostane? Upravo oni koji stoje iza svog rada, mladi i ambiciozni studenti koji zele da ponude svom gradu i narodu ono što nose sa sobom, obrazovanje, kulturu i vaspitanje. Zato nema potrebe za negodovanjem omladine, studenata, umjetnosti pa ni samog Internacionalnog univerziteta.

Hvala na razumijevanju. Srdačan pozdrav.

Sa poštovanjem, Admir Drndić.