Izetbegović: Čović djeluje po principu “sve ili ništa” i na kraju će dobiti “ništa”

Između ostalog, Izetbegović je u intervjuu za Dnevni list komentirao odnose sa Draganom Čovićem, Miloradom Dodikom i Fahrudinom Radončićem, objasnio je stavove SDA vezano za Izborni zakon, kao i način na koji vidi rješenje mostarskog pitanja.

Intervju prenosimo u cjelosti.

Kada smo prošli put razgovarali, kao prvo pitanje postavili smo Vam ‘kuda ide Bosna i Hercegovina’? Bilo je to prije nekih pola godine. Od tada ništa se nije promijenilo, godina je počela ‘ratoborno’ sa svih strana, konstantnim sukobima na relaciji Banja Luka – Sarajevo, Sarajevo – Mostar… Dojam je i dalje isti. Zamolio bih Vas stoga da odgovorite na pitanje ‘zbog čega bi građani trebali gledati optimistično u budućnost u BiH ako se ne mijenja ništa osim razloga zbog kojih se lideri sukobljavaju?

Ne mijenjaju se razlozi zbog kojih se lideri sukobljavaju, oni su već 25 godina isti. Intenzitet, metodi i obrazloženja variraju. Razlozi koji vode sukobima su istrajavanje na postizanju ratnih ciljeva, naročito na strani koju predvodi Milorad Dodik. Meni je žao što sam ponekad i ja prinuđen da učestvujem u tim prepirkama koje nas ne vode nigdje, ali bi moja šutnja ohrabrila i inetenzivirala kampanju drugih strana. A to bi bilo opasno za sve nas. Jer, riječima se isprobava gdje su granice, ima li prostora za sljedeću fazu – za prelazak sa riječi na djela koja vode raznovrsnim podjelama BiH. I zato će se otpor koji pruža SDA nastaviti sve dok traju težnje za bilo kakvim podjelama bosanskohercegovačke države, njenih institucija, teritorije, društva.

A kuda ide BiH, i ima li razloga za optimizam?

BiH ide ka članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u i ka postizanju normalnijeg životnog standarda njenih građana. Idemo u tom smjeru, ali presporo. Teško da i može brže kada se uzme u obzir kompleksnost sistema donošenja odluka, broj aktera koji u njima učestvuju, teret novije historije i emocija koje se iz nje generiraju, naš mentalitet, sebičnost mnogih političara. Zanimljivo je da u realnom broju nezaposlenih, visini prosječne plaće i penzije ne zaostajemo za zemljama šire regije, koje nisu iskusile ratna razaranje poput BiH. Ne vjerujem da ovo obrazloženje budi optimizam kod čitalaca, ali moj posao i nije da proizvodim neutemeljeni optimizam već da pomognem da se ova zemlja ipak kreće u pravom smjeru.

Što je rješenje za BiH, a da bude prihvatljivo svim narodima koji žive u BiH? I kako postići konsenzus kada je između ključnih političkih aktera narušena čak i osnova komunikacija? Traži li se uopće rješenje, ili je to, kako vole reći oporbenjaci, samo paravan za izvlačenje državnog novca?

Rješenja su jednostavna. Potrebno je samo više odgovornosti i dosljednosti, a manje sebičnosti i tvrdoglavosti. Ne treba insistirati ni na čemu što nije zajednički interes svih naroda i građana BiH i o čemu nema i ne može biti dogovora. Ali zato treba intenzivno raditi na bitnim procesima o kojima je postignut dogovor. Ubrzati integraciju u EU i aktivaciju Akcionog plana za članstvo u NATO, ubrzati realizaciju Reformske agende, intenzivirati izgradnju infrastrukture. I držati se dogovora. Za ova četiri najbitnija prioriteta imamo konsenzus i usvojene planove i strategije, ali stalno dolazi do novih premišljanja, odustajanja, taktiziranja. Od usvajanja zakona o akcizama su odustali parlamentarci iz Saveza za promjene i dio poslanika SDA koji su zbog toga odstranjeni iz stranke, ugovor o Transportnoj zajednici su prvo prihvatili, a zatim odbacili ministri iz HDZ-a, novi zakon o PIO-u su dogovorili ministri u Vladi Federacije BiH, uključujući i ministre iz HDZ-a, a onda su ga u parlamentarnoj proceduri oborili poslanici upravo ove stranke.

Paralelno sa realizacijom ovih reformi, moramo raditi na otklanjanju diskriminacije u svim segmentima države i društva u cjelini. Naročito je važno riješiti ovaj problem u odnosima Bošnjaka i Hrvata. Hrvati se žale da im drugi biraju predstavnike, Bošnjaci uporno traže jednakopravnost u Mostaru, Stocu, Livnu, Kiseljaku… Neprihvatljivo je da su u Srednjebosanskom kantonu, gdje skoro dvotrećinsku većinu čine Bošnjaci, njihova djeca prisiljena da se obrazuju po školskom programu države Hrvatske, da dobivaju diplome sa šahovnicom, da je u Livanjskom kantonu isto tako, s tim da Bošnjaci tamo nemaju ni pravo izučavanja bosanskog jezika, da su u Stocu, gdje po posljednjem popisu čine 40 posto stanovništva, Bošnjaci nedovoljno zastupljeni u općinskoj administraciji, bez utjecaja u podjeli sredstava iz općinskog budžeta tako da dijelovi opštine u kojima žive Bošnjaci nemaju ni rasvjetu.

Je li izborna kampanja već počela i hoće li građani do izbora 2018. uopće imati priliku svjedočiti nečemu drugom osim konstantnim sukobima političkih lidera u zemlji?

Preuranjena izborna kampanja jeste počela, i to je ta sebičnost nekih političara o kojoj govorim. U toj kampanji će većina njih biti opozicija, ne samo vladajućim strankama, već i interesima države i naroda. Destabiliziraće se rad vlada, zaustavljat će se projekti i reforme nasušno potrebne zemlji i građanima samo da se ne dozvoli uspjeh rivalima. Nisam siguran da li će im to donijeti neku korist na budućim izborima, ali će narodu i državi sasvim sigurno donijeti štetu.

Hoće li biti izbora 2018., odnosno hoće li se uopće moći provesti rezultati izbora s obzirom na posljednja stajališta Ustavnog suda? Kakvi su vaši stavovi po tom pitanju i hoćete li krenuti u nove pregovore s HDZ-om oko promjene Izbornog zakona? Imate li vi prijedlog? Razmišljate li o nekim drugim sugovornicima (ne s HDZ-om BiH) s kojima bi napravili zajednički prijedlog Izbornog zakona?

Izbora mora biti, i bit će ih. Pričekaćemo da vidimo šta je sudbina prijedloga HDZ-a. On skoro izvjesno neće proći u Zastupničkom domu. SDA će nakon toga ponuditi svoj prijedlog koji će provesti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, ali pri tome poštujući i Ustav Federacije BiH, kao i popis stanovništva iz 1991.

Možete li uopće postići dogovor s Draganom Čovićem oko načina biranja predstavnika vlasti? Dojam je da se ne slažete ni oko čega osim oko teze koju Čović odavno forsira ‘da jedan narod drugome ne može birati predstavnika’. Ali dalje od toga ne ide… Zbog čega?

Mislim da je kolega Čović odveć tvrd pregovarač, da djeluje po principu «sve ili ništa», i da će na kraju dobiti «ništa», kao i uvijek do sada. Prije nekoliko godina HDZ je odbio prijedlog EU-a koji je artikulirao Stefan Fuele, a koji je bio dobar za Hrvate. Ovih dana HDZ je jednostrano izašao sa vlastitim prijedlogom koji ignoriše presudu Sejdić-Finci, za koji tvrdi da je ranije dogovoren sa SDA. To, naravno, nije istina, a nije fer ni mudro iznositi neistinite tvrdnje.

O čemu ste razgovarali na posljednjem sastanku s Draganom Čovićem i je li se išta konkretno postiglo na tim razgovorima?

Konstatovali smo da do kraja mandata trebamo smirivati strasti i uraditi ono što je realno i moguće, jer život i saradnja će se nastaviti i nakon 2018.

Hoće li se u Mostaru održati izbori 2018.? Pojasnite vaše stavove i ponudite rješenje problema…

U Mostaru su Hrvati i Bošnjaci skoro izjednačeni po brojnosti i moraju se dogovoriti rješenja po kojima nijedna strana ne bi dominirala nad drugom. Ne može relativni pobjednik na izborima zavladati nad svima drugima. Rješenje može biti u vraćanju pozicije dogradonačelnika, ili u nekoj vrsti uvođenja zaštitnih mehanizama kod donošenja odluka od posebnog značaja, poput raspolaganja građevinskim zemljištem.

Koga će SDA suprotstaviti Fahrudinu Radončiću na izborima iduće godine? Morali bi ste imati neko ime… Možete li otkriti o kome se razmišlja?

Kandidiranje u SDA kreće od općinskog nivoa, zatim prolazi više nivoe do samog Predsjedništva stranke. Pretpostavljam da će favoriti biti istaknuti kadrovi SDA koji obnašaju visoke funkcije na državnom nivou. Sve su to veoma sposobni i iskusni političari. Ali, „teren“ zna i iznenaditi.

Već ste rekli da s Radončićem više nikad neće biti bilo kakve suradnje, ali i dalje zajedno činite vlast. S druge strane, on ne želi izaći iz vlasti. Kakav je to odnos? Vaše rukovanje je predstavljeno kao historijski trenutak za Bošnjake, a danas ne postoji dan kada iz SBB-a lete strijele prema Vama i SDA, i obratno.

Odnos je takav kakvim ga želi i kakvim ga pravi Radončić. Nakon lošeg rezultata SBB-a na lokalnim izborima on je procijenio da mu je korisnije biti u konfliktu sa mnom i SDA, i tako se i ponaša. Ali ne činimo Radončić i ja, kako rekoste, zajedno vlast. Čine je SDA i SBB. I ta saradnja zasada kako-tako funkcioniše zahvaljujući odgovornim ljudima iz obje stranke na različitim nivoima vlasti. Radončić će nastaviti sa taktikom da bude i pozicija i opozicija, da kritikuje rad vlada dok u isto vrijeme koristi sve beneficije vlasti. SBB je, između ostalog, u proteklih 20 mjeseci imenovao skoro 400 kadrova na različite funkcije u državi. Ako krene u rušenje vlada u kojima su i njegovi kadrovi, tada će sve dovesti u pitanje.

U Tužiteljstvu BiH formiran je predmet protiv Milorada Dodika po vašoj prijavi. Nije prvi put da Dodik daje slične izjave. Zbog čega ste ga baš sada prijavili? Mislite li da je njegova izjava doista nešto opasnije od obične retorike?

Nije prvi put da Dodik daje izjave kojima izaziva i raspiruje strah, mržnju, netrpeljivost i razdor među narodima u BiH. Ali ovo može biti posljednji put ako pravosuđe valjano odradi svoj posao. Dodik drskim riječima pokušava postupno otvoriti prostor za realizaciju neostvarenih ratnih ciljeva. Takvo ponašanje se mora zaustavljati na vrijeme.

Kada će BiH ući u EU? Toliko je posla pred BiH na tom putu da građani jednostavno nemaju vremena za čekanje. Iseljavanje je postala normalna pojava?

Iseljavanje nije problem samo BiH. Svake godine u EU u penziju ode skoro milion radnika, koji se moraju zamijeniti novima. EU sa vlastitim natalitetom to nije u stanju. Njemačka privreda u ovom času traži desetine hiljada mašinskih i IT inženjera, treba i ljekare i raznovrsno medicinsko osoblje, i naći će ih, i dobro će ih platiti. Mi u BiH ne možemo u potpunosti zaustaviti proces iseljavanja ka prosperitetnim evropskim zemljama i privredama, ali ga možemo usporiti. Ali, da bi se to desilo potrebno nam je manje sebičnosti i više zrelosti političara u BiH, više istinske brige za odlazeću omladinu, a manje brige kako podapeti nogu političkoj konkurenciji.
Dragan Čović iz Brisela se vratio optimističan. S druge strane stižu upozorenja pojedinih evropskih dužnosnika da baš i nema razloga za optimizam?

Nema razloga ni za preveliki optimizam, ali niti za pesimizam. BiH se kreće u pravom smjeru, ali neodgovarajućom brzinom. Presporo ide. Možemo ubrzati to kretanje veoma lako. Do nas je.

Što mislite o izjavi Željka Komšića da je politika Dragana Čovića dovela do toga da su Hrvati danas podijeljeni na Hrvate prvog, drugog i trećeg reda’?

Mogu pretpostaviti na šta je Željko Komšić ciljao. Ali nije Dragan Čović jedini utjecajan hrvatski političar u BiH pa da bi pozicija svakog Hrvata u ovoj zemlji ovisila o njemu. Ne treba Komšić odgovornost skidati sa sebe. I on, i Ivo Komšić, i Krešimir Zubak, i još niz drugih političara, a uz njih i vjerskih lidera predvođenih kardinalom Puljićem, su itekako utjecajni i shodno tome imaju obavezu pomoći i svom narodu i svojoj državi. Uostalom, ne može niko u BiH biti građanin drugog ili trećeg reda ako to najbrojniji narod u njoj ne želi i ne prihvata. A Bošnjaci to ne žele, i nikad nisu krenuli u tom smjeru. Ni u ratu. Dapače, uvijek su bili korektne komšije, a često su više podrške davali političarima koji nisu Bošnjaci. Svaki korektan čovjek zna da je to tako, i da će nas imati na svojoj strani u odbrani jednakopravnosti Hrvata na svakoj stopi BiH. I u Sarajevu, i u Tuzli, i u Banjoj Luci.

Što mislite o izjavi Milorada Dodika da ‘stranci najviše potpaljuju Bošnjake, te da bi Hrvati trebali prestati slušati strance’?

Niti stranci potpaljuju Bošnjake niti Hrvati slušaju strance. A nadam se da neće slušati ni Dodika, koji im je oduzeo sva prava u RS-u. Stranci odavno pasivno posmatraju šta se dešava u BiH, primaju dobre plaće većinom ne radeći ni ono što im je obaveza, i više liče na vatrogasce nego na potpaljivače. A politički čelnici Hrvata ne da nisu slušali strance, već su odbili par dobrih projekata EU i prijateljskih savjeta u posljednjim godinama. Mislim da su trebali prihvatiti Fueleov plan i riješiti pitanje izbora članova Predsjedništva BiH. Također, mislim da Dragan Čović nije trebao odbiti poziv da se zajedno sa Ivanićem i sa mnom sastane sa Sjevernoatlanskim vijećem NATO-a u Briselu prošlog mjeseca, jer smo tada mogli izboriti bržu aktivaciju Akcionog plana za članstvo BiH u NATO. Nejasno je i zašto su ministri iz HDZ-a promijenili mišljenje i na telefonskoj sjednici prije nekoliko dana nisu glasali za ulazak BiH u Transportnu zajednicu EU. S kojim ciljem to radi, zna samo on i trebao bi to objasniti i svojim biračima, ali i svim građanima BiH. Ovo su postupci koji su u koliziji sa deklariranom pretenzijom de se bude „nosilac evropskih vrijednosti u BiH“.

(Faktor)